Ana Horvat Vuković, profesorica na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, ne može se složiti s odlukom Ustavnog suda, koji predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću brani da bude mandatar ili premijer, čak i ako prije toga preda ostavku.

Prema tumačenju šefa Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, bilo kakvo drugo tumačenje ugrožava višestranački parlamentarni demokratski ustavni poredak i vladavinu prava.

Mišljenje troje sudaca

“Milanović je imao šansu i sada je kasno, više ne može biti ni mandatar ni premijer, čak ni ako da ostavku na mjesto predsjednika”, drži Šeparović.

Takvu je odluku podržalo devet ustavnih sudaca, Ingrid Antičević Marinović nije došla na sjednicu, a protiv su bili suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec. To troje sudaca objavilo je izdvojeno mišljenje u kojem ističu da je Šeparovićevo upozorenje Milanoviću duboko protuustavno.

“Ono što većina u Ustavnom sudu RH zapravo govori u svome Priopćenju je sljedeće: rezultate izbora ćemo priznati ako premijer bude netko drugi, a ako to bude Zoran Milanović, onda ih nećemo priznati. To Priopćenje je, u stvari, prijetnja i novom Saboru da paze što rade, i koga podržavaju. Ta je prijetnja duboko protuustavna”, poručili su.

O njihovom očitovanju opširnije smo izvijestili OVDJE.

Troje sudaca: Šeparovićeva prijetnja je duboko protuustavna

Profesorica Ana Horvat Vuković ističe da se s odlukom Ustavnog suda ne može složiti, a da barem prve dvije točke izdvojenog mišljenja sutkinje Kušan i sudaca Selaneca i Abramovića apsolutno može podržati.

Sami doprinose svom podrivanju

– Donesena odluka pogrešna je, jer pogrešno ocjenjuje činjenice i okolnosti koje prema mišljenju Suda okidaju ovakvu tešku sankciju, oduzimanja prava građaninu Republike Hrvatske da na temelju iskazanog povjerenja birača prihvati mandat za sastav Vlade.

Temeljem prvog Upozorenja, kojeg sam branila i branim i danas, jer radilo se o otvorenom kršenju Ustava i njegovoj instrumentalizaciji, očekivali smo ponavljanje tog monitornog kapaciteta Ustavnog suda, i pretpostavljali da će se raditi o osvježenom podsjećanju Predsjednika Republike na njegove ustavne dužnosti, vezane uz postupak *bona fide* određivanja datuma konstituirajuće sjednice Sabora, vođenja konzultacija, povjeravanja mandata za sastav Vlade (ako taj mandatar ne bi bio ZM) i slično.

Dočekala nas je odluka pogrešnog tajminga (zakašnjela do točke gdje ju već ta nepravodobnost diskvalificira), koja neargumentiranošću riskira i da sama doprinosi podrivanju već dobrano načetog autoriteta ove možda i najvažnije ustavne institucije.

Točno je da Ustavni sud nije svoju odluku obrazložio “jasnim, preciznim i nedvosmislenim ustavnopravnim argumentima i konkretno određenim činjeničnim okolnostima. To je posebno slučaj kada Ustavni sud postupa samoinicijativno bez da je zaprimio prigovor od ovlaštenih aktera koji su sudjelovali u samom izbornom postupku”.

Ustavni game of chicken

Postupci predsjednika Milanovića nakon prvog Upozorenja nisu se posve uskladili s Ustavom, i provocirali su otvoreno novu reakciju Suda. Svojevrsni ustavni game of chicken ispod je razine institucije PRH, no tu smo gdje jesmo.

Međutim, *sve da je reakcija i uslijedila pravovremeno* (prije dana održavanja izbora), ti postupci nisu dosezali težinu potrebnu za okidanje ovakve sankcije.

Načelo proporcionalnosti, zajamčeno čl. 16. Ustava, imanentno je svim ustavnim odredbama.

Imanentno je svakoj pojedinoj sankciji ili odlučivanju o tuđim pravima/obvezama, pa tako i postupanju Ustavnog suda u ovoj situaciji Narav postupaka Predsjednika Republike u predizbornoj kampanji ne doseže, uvjerena sam, točku gdje možemo reći da kompromitira strukturalne temelje načela diobe vlasti, jer bitno negativno utječe na integritet izbornog postupka.

Ova odluka već odjekuje našim javnim prostorom, izloženi smo kakofoniji glasova, komentara i mišljenja. Po običaju, Hrvatska ima četiri milijuna ustavnjaka, nogometnih izbornika, epidemiologa, pa i sudaca Ustavnog suda.

Iako se ne slažem s preostalim točkama ovog izdvojenog mišljenja, svakako potičem sve da ga detaljno pročitaju, jer ne moramo se sa mišljenjem posve slagati da bi prepoznali njegovu argumentiranost, dosljednost i težinu, napisala je Ana Horvat Vuković.