Trenutačno se, prema podacima Fine, na dražbi prodaje 569 kuća i 298 stanova / Arhiva NL
To je veći broj kuća i stanova nego što ih prema popisu stanovništva iz 2011. ima Ličko-senjska županija, te više od polovice nekretnina Karlovačke županije. Da su slučajno sve te nekretnine koje su završile na dražbi bile smještene u Rijeci, čak trećina riječkog stambenog fonda bila bi na bubnju
ZAGREB Kad je Vlada u srpnju poslala u Sabor izmjene Ovršnog zakona, što je zapravo bio Mostov prijedlog, premijer Andrej Plenković najavio je mogućnost da se na jesen razmotri donošenje potpuno novog ovršnog zakona.
No, kako su od potvrde tih izmjena u Saboru prošla tek dva mjeseca, pa je teško procjenjivati i njihove učinke, u Vladinim krugovima zasad nitko ne govori o izradi novog zakona. Problem ovrhe nekretnina bila je jedna od dominantnih tema na parlamentarnim izborima 2012. i 2015. godine, na posljednjim predsjedničkim izborima te na izvanrednim izborima 2016. godine. Posljedica je toga i to da je Hrvatska u posljednjih 20 godina donosila tri ovršna zakona, s time da su se prva dva mijenjala pet puta, a posljednji iz 2012. godine samo dva puta.
Dvije institucije
Ovrhe nekretnina na političkoj su sceni istisnule druge teme, no je li i u stvarnosti doista nastupilo zatišje po tom pitanju? Statistiku o nekretninama koje su završile na dražbi sada je teže pratiti jer se očevidnik vodi u dvije institucije, Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) za predmete koji završavaju prema starim pravilima i u Fini za nove slučajeve ovrhe i stečajeva od 2015. godine. Trenutačno se prema podacima Fine na dražbi prodaje 569 kuća i 298 stanova, od ukupno 2.338 nekretnina koliko ih je oglašeno za prodaju zbog ovrhe. No, još uvijek dio evidencije vodi i HGK, koji je samo u ovoj godini u svoj očevidnik, za predmete započete prije 2015. godine upisao 439 kuća i 495 stanova.
Iako godišnje i dalje više od po tisuću kuća i stanova završava na bubnju, čini se da je najgore bilo u razdoblju od 2011. do 2014. godine, u vrijeme najjače gospodarske krize, kad je dražbi znalo biti godišnje i po dvije tisuće kuća i 1.200 stanova. I dok smo od HGK-a dobili precizne podatke po godinama za sve nekretnine i pokretnine koje su završile na dražbi od 2006. godine do danas, a po zakonu su trebale završiti u njihovom očevidniku, Fina nas je izvijestila samo o trenutno broju predmeta u očevidniku.
Vjerovnicima Hrvata koji su zapali u dugove čini se i nije baš najprivlačnije ovršiti njihove automobile. Trenutačno ih se prema Fininom očevidniku prodaje osam, a procijenjena vrijednost im je od 300 kuna do 125 tisuća kuna.Na bubnju je isto toliko jahti koje se procjenjuju od 180 do 682 tisuće kuna. I automobili i jahte izgubljeni su kroz stečajni postupak. Kao i dva aviona Cessna od kojih jedan košta 449 tisuća kuna, a drugi gotovo 1,7 milijuna kuna.
No, iz toga se, u kombinaciji s podacima HGK-a, može izvući podatak da je od 2006. godine do danas u Hrvatskoj na dražbi završilo 21.859 kuća i stanova. Iako je riječ o nekretninama koje se prodaju jer su ih vlasnici izgubili u postupku ovrhe i stečaju, najvećim dijelom one pripadaju fizičkim osobama, a ne tvrtkama. Tako je u više od 11 godina na bubnju završio veći broj kuća i stanova nego što ih prema popisu stanovništava iz 2011. godine ima Ličko -senjska županija.
Gubici investitora
Naime, ta je županija 2011. godine imala 19.343 stambene jedinice za stalno stanovanje. Broj kuća i stanova koji je završio na bubnju veći je od polovice svih stambenih objekata koje ima cijela Karlovačka ili Dubrovačko-neretvanska županija. Istovremeno su u Rijeci popisivači zabilježili 62.708 takvih objekata, što ne znači da su svi bili stalno nastanjeni, što znači da bi, da su sve nekretnine koje su završile na dražbi bile smještene u Rijeci, čak trećina stambenog fonda bila na bubnju.
Statistika HGK-a otkriva i da je ta institucija u svome očevidniku zabilježila dražbu za 2.008 zgrada, pa iako nije potpuno jasno je li baš u svakom slučaju riječ o stambenim zgradama, za pretpostavit je da je među njima jedan dio onih koje su izgubili investitori, a preuzele banke koje su ih financirale kad više nisu mogle računati na otplatu kredita.
