Tim zagrebačkih arhitekata i urbanista predložio je projekt priuštivog stanovanja koji počiva na ideji da se na postojeće zgrade u zagrebačkim naseljima iz šezdesetih dogradi šesti kat s novim stanovima, ugradi dizalo i izvede energetska obnova zgrade.

Mnoge stambene zgrade u Zagrebu iz pedesetih i šezdesetih godina građene su bez dizala. Iako imaju pet stambenih katova, proglašene su za četverokatnice, kako bi se, po ondašnjim zakonima, izbjegla ugradnja dizala, kaže jedan od autora projekta Branko Jeger i dodaje kako je danas u tim četvrtima u privlačnim dijelovima grada kvaliteta stanovanja ispod aktualnog standarda.

Stanarima je na višim etažama znatno otežan pristup javnim sadržajima, a posebno su osjetljive starije i invalidne osobe, obitelji s malom djecom i slični, argumentira Jeger.

Projekt se zauzima za dogradnju šeste stambene etaže od laganog konstruktivnog materijala, ugradnju vanjskog dizala prilagođena invalidnim osobama do visine dograđenog šestog kata, a na krovu iznad šeste etaže postavljanje solarnih panela i energetsku obnovu zgrade.

Jeger je na okruglom stolu održanom ovih dana u Zagrebu pokazao primjere nekoliko zagrebačkih naselja koja bi došla u obzir. U jednom od njih, Borongaju, dogradnjom po dva stana površine do 65 četvornih metara za svaki kućni ulaz, bilo bi moguće dobiti 260 novih stanova

Tehnički izvedivo, pitanje politike

Govoreći o mogućnosti da projekt bude pripremljen za izvođenje, profesorica arhitekture Hildegard Auf-Franić upozorava na dvije njegove stane: urbanističku i tehničku.

Urbanistička je vezana za Generalni urbanistički plan Grada Zagreba (GUP) i ovisi o njemu, jer GUP svojim odredbama propisuje ponašanja u tim naseljima. Treba postojati suglasnost u Planu, jer se naš prijedlog ne odnosi na jednu kuću, nego na cjelinu naselja, kazala je i upozorila na to da je nadležno ministarstvo do sada dva puta vratilo GUP Zagreba na doradu.

Bez toga nemamo definirano elementarno polazište, kazala je.

Drugo pitanje je tehničke izvedbe. Ovo je interdisciplinarno zamišljen projekt, od urbanizma, legislative, evropske, naše, pa preko tehničkih mogućnosti.

Pokazali smo rješenja vezana za laganu konstrukciju, koja je verificirana od statičara s građevinskih fakulteta, zatim energetski aspekt, solarne elektrane, itd. I na kraju, predstoje aktivnosti u kojima bi se trebali složiti svi stanari, kaže profesorica Auf-Franić.

Ona ističe da je projekt „početak upozorenja da imamo resurse u postojećim naseljima“, nasuprot problemi vezanim za gradnju u novim naseljima. U novim naseljima su puno veći troškovi infrastrukture, problemi s prometom i drugo, koji su u postojećim naseljima riješeni.

Ta su naselja praktički danas u centru. A s druge strane su kvalitetna u svakom pogledu jer su infrastrukturno, prometno vezana, ozelenjena su i vrijedna.

“Svi dobivaju”

Predlagači ističu da projektom svi dobivaju“: krov koji je zapušten očekuje da se obnovi i on sam po sebi toliko košta da taj razlog na neki način daje poticaj da se iznađe rješenje gdje svi dobivaju.

Jedni dobivaju da im se sanira kuća, drugi dobivaju nove stanove, a sve zajedno postaje energetski, tehnički, suvremeno, bolje i korisnije nego što je to danas, kažu oni i dodaju da je „potencijal stanova neizbrojiv“.

Jeger na promjeru Borongaja pokazuje da se dobivaju dva stana ili dva stana i garažu koja je za invalide. Osobe s invaliditetom ne moraju nužno biti u prizemlju, mogu biti i na šestom katu ako imaju lift. Članovi projekta bili su na sastancima u mjesnim odborima na četiri adrese i nose pozitivne dojmove stanara na projekt.

Koautor Miroslav Vili naveo je više primjera slične izgradnje stambenog fonda na području susjednih zemalja i zemalja istočne Europe, poput Estonije i slovenskog grada Ravne na Koroškem. On je to pokazao na okruglom stolu koji se trebao održati na 59. salonu arhitekture i urbanizma održanom proteklog prosinca u Zagrebu, kada je projekt predstavljen prvi put.

Ako govorimo o priuštivom stanovanju, to znači da promišljamo njegove sve elemente od demografskih, preko bankovnih i financijskih poticaja i tako dalje, sigurno je da će na nj bolje reagirati društveni investitor, državni ili gradski, kaže Auf-Franić.

Prema urbanističkoj politici i kako se odnosi prema stanovanju, smatra da bi aktualna gradska vlast u Zagrebu mogla imati smisla za projekt. Vili i Jeger smatraju da bi projekt najviše dao kad bi bio prihvaćen na razini države.