IVAN HERAK

Pripremam teren za lokalne izbore, vjerujem da imam velike šanse postati istarski župan

Edi Prodan

Vedran Karuza

Vedran Karuza

Mislim da je to moguće, tim više jer su danas dijametralno drugačije političke prilike u Istri. Malo je tu velikih političkih imena kao što je to bilo u godinama kad sam i ja ulazio u politiku. Znatno je drugačija danas istarska scena tako da nije isključeno da se izborna priča u Istri, ne možda na ovim, ali svakako da na predstojećim lokalnim izborima prelomi na neki možda iznenađujući način



Zbog otvorenosti, stručnosti, dobronamjernosti i apsolutnog parlamentarizma kojim se povodi u svojem političkom djelovanju, Ivan Herak u percepciji mnogih koji politiku hrvatske samostalnosti prate punih tri desetljeća zaslužuje titulu najkulturnijeg hrvatskog političara.


Takvom dojmu doprinosi i način njegovog medijskog ophođenja, dijametralno suprotan standardu što godinama vlada na hrvatskoj političkoj sceni.


Većina se, istina, još uvijek uspijeva suspregnuti kad se stigne do razine golog šaketanja eksponenata politički suprotstavljenih strana, ali ne i od najvulgarnijih i najprimitivnijih uvreda, difamacija, ponižavanja svake vrste. I dok oni poput raspamećenih pubertetlija vrište, Herak – sluša. I baš nikad ne okreće glavu od dobre ideje.




Bilo s koje strane političkog spektra dolazila. Ono što je kod njega također zanimljivo, Iako vam to tako ne djeluje upravo zbog njegove uglađenosti, pažnje koje posvećuje svojoj osobnosti i pojavnosti, što je također jedna od važnih obaveza političara, jedan je od najdugovječnijih političara na domaćoj sceni. U toj je izazovnoj i na žalost prečesto ni malo ugodnoj areni već puna tri desetljeća.


Bilo je tu istina uspona i padova, aktivne participacije u dvije stranke, ali nikad u situaciji da bi svojim postupcima dodatno vulgarizirao scenu kojom se elegantno kreće od samih početka hrvatskog višestranačja.


​Znanje i ugled


Razgovarali smo često, u zadnje vrijeme posebno intenzivno, pa i u formatu intervjua jer je pozicija u Ministarstvu turizma gdje mu je povjerena uloga posebnog savjetnika za strateško planiranje razvoja i EU fondove nudila jako mnogo tema.


Istovremeno je i član Upravnog Vijeća Instituta za turizam kao i vanjski suradnik na poslijediplomskom doktorskom studiju Ekonomskog fakulteta u Osijeku, profesor na doktorskom studiju Swiss School of Business u Ženevi.


Ivan Herak SNIMIO: VEDRAN KARUZA


S obzirom da je jedan od rijetkih doktora ekonomskih znanosti na domaćoj političkoj sceni, zanimljivo diplomu Ekonomskog fakulteta stekao je u Ljubljani, bilo koja i kakva bila aktualna vlast – u pravilu koristi i njegova specifična znanja kao i činjenicu da ima veliki međunarodni ugled koji je počeo stjecati odmah nakon zaposlenja u svom rodnom Poreču.


Bilo je to prije skoro četiri desetljeća, 1982. godine kad postaje zamjenik financijskog direktora ugledne i moćne Valamar Rivijere, nakon toga i prvi direktor Generalnog zastupstva te tvrtke u Beču.


Da bi naš razgovor u cijelosti bio uronjen u turizam, susret i višesatni razgovor dogovorili smo na terasi Navisa, jednog od najzanimljivijih hrvatskih hotela novog doba.


– Jako je lijepo ovdje. Nisam do sada bio, a moram priznati da je malo ovako čarobnih mjesta na Jadranu. Osjeća se neka posebno dobra energija, prostor je skladno uronjen u more, komentirao je Herak dok smo se uz kavu »zagrijavali« za razgovor. Vođen u danu kad su se u obližnjoj Iki i Opatiji našli čelni ljudi hrvatskog turizma – ministar Gari Cappelli kao i direktor HTZ-a Kristijan Staničić koji je upravo u Navisu primio veliku ekipu Česke televizije dok je snimala prilog o hrvatskom postkoronarnom turizmu.


Ali unatoč jednoj apsolutno turističkoj atmosferi, što dakako nakon koronarne karantene silno veseli sve stanovnike Hrvatske, ne samo one koji se dominantno bave turizmom, naš smo razgovor ipak započeli s – čistom politikom.


Izbori samo što nisu. Koliko god djelovali da danas, netom nakon što ste proslavili 63. rođendan, više nemate ambicija u direktnom političkom ringu, Hrvatska narodna stranka nedavno je izdala priopćenje u kojem je navela da Vam nudi mjesto nositelja njihove liste u 8. izbornoj jedinici jer ste prema anketama, odnosno istraživanjima koje su naručili, imali »prolaz« u Sabor. I onda obrat – ponudu niste prihvatili?


– Točno, nuđeno mi je mjesto nositelja na izbornoj listi moje domicilne izborne jedinice, no nakon javnog istupa predsjednika istarskog HNS-a Zvonka Liovića, odnosno županijske organizacije HNS-a u Istri, nanesena mi je ogromna politička šteta, i nisam više želio preuzeti odgovornost za dobar izborni rezultat, što sam rekao i Štromaru i Ferenčaku, i oni su se s time složili.


Recentna istraživanja koja je od IPSOS Pulsa naručio HNS pokazala su, da parafraziram novinarku Glasa Istre, »da mi se smiješi saborski mandat«. Na istom tragu je bilo i istraživanje Promocija Pulsa iz lipnja 2019., nakon kojeg je i uslijedila ponuda HNS-a da nosim njihovu listu. Ali – ima vremena, ne želim se nametati i nadmetati tamo gdje ne postoji konsenzus oko mog angažmana.


Spašavanje turizma u Europi i »nedopuštenim« sredstvima

Kako su se, kada je turizam u pitanju, postavile Vlade u nama konkurentnim državama, turističkim destinacijama?
– Uglavnom sve države Europske unije, pored općih mjera, propisale su i posebne mjere koje se odnose samo na turistički sektor. Aktualno smo svjedoci, mislim na Austriju i Mađarsku, da se je politička vlast u spomenutim državama, u funkciji spašavanja vlastitog turizma, poslužila i »nedopuštenim« sredstvima.

Ministarstvo bez ovlasti


Drugi bi na vašem mjestu, barem je to obrazac djelovanja hrvatske političke scene, postupili dijametralno suprotno. Pokrenuli bi »mehanizme« pomoću kojih bi izazvali kontraudar nakon kojeg je upitno kakav bi bio odnos snaga na HNS-ovoj istarskoj pozornici kod koje je početak godine imao jako zanimljivu epizodu.


– Ne, nema potrebe produbljivati tu priču. Da se mene želi postaviti na mjesto nositelja znali su svi koji su to trebali znati i to već dosta dugo. Imali smo i zajedničku Whats App grupu za 8. izbornu jedinicu. Svi su nakon anketa znali koliki postotak glasova dobiva HNS-a bez mene, a koja sa mnom, kao nositeljem liste.


Nisam član HNS-a, uostalom i nije na meni da o tome vodim računa, ali nesporno je da će vodstvo istarskog HNS-a morati dati odgovor na pitanje zbog čega su nakon godinu dana »okrenuli ploču« i javno, preko lokalnog dnevnika »zabili nož u leđa« vlastitoj stranci i zahtijevali da ne nosim listu HNS-a, navodeći kao argument notorne neistine, poput one da sam »simbol tajkunske privatizacije«. Morati će dati odgovor i na pitanje tko i zašto ih je poticao da uskrate izgledan saborski mandat vlastitoj stranci. Ja znam odgovor na to pitanje, ali ne bih sada išao dalje od ovoga.


Zbog čega ne, pa i ovaj razgovor propitkuje čitav niz aspekata vašeg bavljenja politikom. Pa neće valjda od svega odustati jedan od najpoznatijih i najpopularnijih istarskih političara, osoba koju je prema čitavom nizu dokumentiranih priloga i sam prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koliko se god ne slagao s IDS-om, držao za – najpotentnijeg istarskog političara. Na kraju krajeva 1993. godine nudio Vam je da s nepunih 36 godina budete potpredsjednik Vlade, a prije dvadesetak godina, u Matešinoj Vladi već ste bili – ministar turizma. Zbog čega to ne biste opet bili?


– Bojim se da ministar turizma u Vladi koja dolazi neće biti – nitko. Prema nekim saznanjima, dakako još uvijek daleko od potvrđenih, ministarstvo turizma bi se moglo ukinuti. I HDZ i SDP o tome razmišljaju vrlo ozbiljno. Pita li se mene – s razlogom. Promatramo li ga onakvog kakvo je danas, s ingerencijama koje ima, bolje rečeno – nema, nije nam ni potrebno.


Hoćete reći da posao koji je obnašao još uvijek aktualni ministar turizma Gari Cappelli, jedan od uistinu rijetkih koji je preživio »sječu ministara« unutar Vlade premijer Andreja Plenkovića nije bio dovoljno učinkovit, svrsishodan?


– Ni slučajno. Ministra Cappellija silno poštujem baš kao i aktivnosti koje je poticao i obavljao. Uostalom, i on i ja dolazimo s područja koja idu u red najturističkijih dijelova Hrvatske, bliski smo po godinama kao i po tome da smo skoro »od rođenja« uronjeni u turizam, što smo i sami prošli sve razine poslova, od najmlađe dobi, u turizmu Malog Lošinja ili Poreča. Na kraju krajeva njegov sam – savjetnik.


Što onda ne valja, zbog čega ste protiv ministarstva turizma, njegove samostalnosti i svih ovlasti koje ona donosi?


– Baš zbog toga što ste istaknuli – »ovlasti koje donosi«. Nisam protiv ukidanja ministarstva najznačajnije grane hrvatskog gospodarstva, kako bih mogao biti protiv toga, ali vratimo li se ovlastima, uvidjet ćemo da ih nema. Ili da budem do kraja precizan – nema ih dovoljno. U mnogim dijelovima koji izravno utječu na turizam veće ingerencije imaju druga ministarstva. Primjerice, nautički turizam, zdravstveni, ruralni pa čak i sve operativne aktivnosti i nadležnosti po pitanju EU fondova u turizmu, nisu u ingerenciji Ministarstva turizma.


Hoćete reći da je nesamostalno?


– U svim razvojnim komponentama koje sam naveo – da. Ne razmišlja li se zaokružiti njegov djelokrug rada, pa i bolje ga je ukinuti te mu u nekom od ministarstva otvoriti dodatni prostor. Umjesto ministra imali bismo recimo »državnog tajnika« za turizam, što je čest slučaj, pa i u onim državama koje su itekako turistički potentne i poznate.


Digitalna transformacija u turizmu

​Koliko su ispunjeni ciljevi zacrtani Strategijom razvoja hrvatskog turizma za proteklo razdoblje? Što je od bitnoga propušteno učiniti?
– Po tom pitanju, relevantan je nalaz Državne revizije za razdoblje od travnja 2013. pa do kraja 2015. Revizija je u svom nalazu zaključila da je provedba Strategije bila djelomično učinkovita, pri čemu je naročito ukazala na činjenicu da Ministarstvo turizma nije u dostatnoj mjeri provelo aktivnosti kako bi nadležna tijela donijela izmjene i dopune Zakona o turističkom zemljištu. Isti je zaključak Revizije bio i po pitanju donošenja paketa tzv. turističkih zakona kojima bi se realizirale pretpostavke kojima bi se osigurali uvjeti za preustroj sustava TZ-a i izgradnju sustava upravljanja turističkom destinacijom, koji su preduvjet za ostvarivanje strateških ciljeva hrvatskog turizma. Donošenjem spomenutih paketa zakona koji su stupili na snagu 1.siječnja ove godine, kao i činjenicom da su izmjene i dopune Zakona o turističkom zemljištu već prošle prvo čitanje u sabori, spomenuti su propusti praktički eliminirani.
U novoj strategiji razvoja turizma koja se uskoro očekuje jako se veliki naglasak stavlja na digitalizacju. Što se pod time podrazumijeva?
– Pod time mislim na činjenicu da će nova Strategije morati dati odgovore i po pitanju stvaranja digitalnih rješenja fokusiranih na želje i potrebe turističke potražnje, kao i onih rješenja kojima će se osigurati aktivna podrška digitalnoj transformaciji procesa i organizacijskih struktura svih dionika u turističkom sektoru, što će u budućnosti postati jedan od preduvjeta za održivost i konkurentnost na sve zahtjevnijem turističkom tržištu.Sadržaj bloka

​Možda ipak ne…


Jesu li Vam onda saznanja kako se u procesu restrukturiranja i reduciranja državne uprave ukida ministarstvo turizma oduzela volju da se najprije unutar istarskog HNS-a izborite na vodeću poziciju na njihovoj listi? Da se kasnije i kao mogući partner buduće vladajuće grupacije nametnete i za samu ministarsku fotelju?


– Daleko ste, predaleko otišli. Istina, ankete su mi išle itekako u korist. Uzgred, kako ne bi ostalo samo na anketama, moram reći da sam do sada tri puta izlazio na izbore, od tvoga dva puta kao nositelj liste, i sva tri puta pobijedio. Svojedobno je lista regionalnih stranaka koju sam nosio dobivala gotovo 90 tisuća glasova, o čemu danas većina može samo sanjati. A što se tiče pozicije na listi HNS-a, ponavljam, sa središnjicom je bio postignut dogovor, kojem se je lokalni HNS javno usprotivio i na taj način nanio meni, izvjesno i HNS-u veliku političku štetu. Moje povlačenje u dogovoru sa predsjednikom i glavnim tajnikom HNS-a bilo je jedino razumno rješenje.


Pa nećete valjda u političku mirovinu! Nisam siguran da je dinamici vašeg života i rada dovoljna profesura u Osijeku i Švicarskoj?


– A zašto ne. Imam koju godinu, obožavam sport i svakodnevno s njime bavim, najviše trčanjem i tenisom. Svako životno razdoblje nameće nove prioritete.


I to je u političkom smislu od vas – to?


– Možda ipak ne, možda ste ipak u pravu kad mislite da još uvijek nisam za političku penziju


Nego?


– Nego mi ove spoznaje, anketna predviđanja koja sam Vam naveo, ako baš hoćete i svakodnevni kontakt sa ljudima, daju poticaja da se dobro pripremim, da jako dobro organiziram logistiku i »teren« kako bih sigurno i suvereno istrčao na izbornu pozornicu lokalnih izbora koji će se održati u svibnju iduće godine.


Tek onda?


– Nije to tek. Za ozbiljnu pripremu, zapravo je vremena malo


Za koju funkciju?


– Za poziciju župana. To bi mi bio cilj. Mislim da je to moguće, tim više jer su danas dijametralno drugačije političke prilike u Istri. Malo je tu velikih političkih imena kao što je to bilo u godinama kad sam i ja ulazio u politiku. Znatno je drugačija danas istarska scena tako da nije isključeno da se izborna priča u Istri, ne možda na ovim, ali svakako da na predstojećim lokalnim izborima prelomi na neki možda iznenađujući način.


Jakovčićeve utopističke ideje

Ivan Jakovčić. Bez sumnje najznačajniji istarski političar svih vremena, »otac moderne Istre« kako mu sliedbenici znaju laskati, više ne djeluje. Iako je to bilo teško zamisliti, jako se rano povukao s tako mu drage političke scene.
– S Ninom Jakovčićem sam doslovno odrastao. Njegov nas je otac davnih dana kao 13-godišnjalke i zaposlio kao nosače kofera u porečkom hotelu »Galeb«. Istina, on je dolazio iz nešto imućnije familije, mama, frau Erika je bila Austrijanka. Ja sam pak bio apsolutno domaće, radničko dijete. Oduvijek smo prijateljevali i raspravljali pa tako i u osvitu demokracije u Hrvatskoj. Mora priznati da mi njegova izvorna ideja o osnivanju IDS-a isprva nije bila jasna, ali se vrlo brzo pokazala nevjerojatno utjecajnom i djelotvornom. IDS je tada, početkom 90-ih jako dobro koordinirao s ostalim regionalnim strankama RIDS-om i Dalmatinskom akcijom, a itekako zapaženi bili smo i na nacionalnoj razini. Samo da kažem da smo 1993. godine u zastupničkom i županijskom domu Sabora imali 7 zastupnika, u županijskoj Skupštini istarske županije imali 35 od 40 vijećnika, dok su svi gradovi i općine u Istri, plus Liburnija bili doslovce iDS-ove tvrđave. Imali smo viziju, veliko i hrabro srce. I sam sam jako brzo postao potpredsjednik IDS-a za gospodarstvo ali moram priznati da mi već u samom početku neke njegove utopističke ideje napose ona o visokoj političkoj autonomiji Istre nisu bile do kraja jasne pa ni bliske. Istra na prvom mjestu, i to bogata Istra, pravedna raspodjela državnog novca regijama koje ga i stvaraju, ali ne i neka visoka politička autonomija, pogotovo ne u okolnostima kada ti je trećina zemlje okupirana, a susjedi i prijatelji s »glavom u torbi« na ratištu. Na neki način prva zrnca našeg razdora i raskola dogodile su se kad nas je jednom prigodom, bilo je to u kolovozu 1993. godine na Brijune pozvao predsjednik Tuđman. Nudio nam je participaciju u izvršnoj vlasti, konkretno meni mjesto potpredsjednika Vlade i dogovor da se u Istri realiziraju vitalni gospodarski projekti prema prioritetima koje mi odredimo, da bi mu Jakovčić na to odgovorio iscrpnim eleboratom o – političkoj autonomiji Istre, kojeg je Tuđman pogrešno doživio kao »otcijepljenje« Istre. To je jedna od sličica,kada je u pitanju odnos Jakovčića i mene. Razmimoilaženja su se nastavila da bih se na kraju, nakon izbacivanja iz IDS-a, dok sam nota bene bio na Clintonovom doručku u Americi, našao u HSLS-u. On me na neki način na to i prisilio da bi me kasnije prikazivao osobom koju su s razlogom izbacili iz stranke. Posebno je to aktivno činio kad je došlo do mog i dan danas nejasnog uhićenja. Žao mi je jer uz sve dobro što je učinio, uz sve preokrete koje je potaknuo u istarskom turizmu i poljoprivredi, mislim da se moglo i više da se imalo takta u odnosu prema središnjoj vlasti koju je u pravilu držao HDZ.

​Najrealniji scenarij


Kao, dogovarali smo se, razgovarat ćemo pretežito o turizmu, o gospodarstvu što je i karakteriziralo vaš politički rad svih ovih trideset godina. Kad ono, nikao izaći iz čiste – politike!


– Ma ne, nije tako. Mene uvijek dominantno zanima gospodarstvo, posebno dakako turizam.


Koji u ovom trenutku ni sam ne zna što bi sa sobom. Koji nema ni jedan parametar temeljem kojeg bi procijenio rezultate ovogodišnje turističke sezone. Koji su mogući scenariji kada je »postkoronarni »hrvatski turizam u pitanju? Imate li saznanja o konkretnim scenarijima njegovog razvoja?


– U uvjetima kada je jasno da će se postojeće mjere kontroliranog društvenog kontakta i dalje primjenjivati nesporno je da veliki pad turističke potražnje predstavlja nespornu činjenicu. Ministarstvo turizma analiziralo je i izradilo tri moguća scenarija pada turističke potražnje kao i bilančnih scenarija koji bi bili posljedica takvih okolnosti.


I meni se u ovom trenutku najrealnijim čini scenarij 75 posto pada potražnje koji u onom najvažnijem ugostiteljsko-turističkom segmentu procijenjene prihode iz 2019. godine u iznosu 30 milijardi kuna u ovoj godini svodi na 7,5 milijardi, i u konačnici rezultira negativnom EBITDO-m u kumulativnom iznosu 2,25 milijardi kuna. Jasno je da ni ministarstvo turizma ni Vlada ne mogu tvrtkama kompenzirati izostanak prihoda izazvan ovim eksterno izazvanim poslovnim neaktivnostima, ali nema nikakve dvojbe da će i dalje, kao i do sada djelovati u pravcu očuvanja osnovne vitalnosti sektora. U takvim okolnostima kao nužnost se nameće fer razdioba troška između države i privatnog sektora.


Od stopera do tvorca nogometne strategije

Poznato nam je da obožavate nogomet. Uostalom aktivni ste bili i unutar Hrvatskog nogometnog saveza, u vrijeme svjetskog prvenstva u Rusiji i glavni menadžer za strategiju, odnose s javnošću i marketing, ranijih godina i dopredsjednik Udruge klubova 1. HNL, izvršni dopredsjednik Istre 1961 Pula. I sada ste ugovorno vezani za HNS, radite Strategiju razvoja hrvatskog nogometa. Na vrhuncu političke moći tek vam je gol nedostajao do ulaska porečkog Jadrana u prvu ligu? Zbog čega je nogomet toliko važan političarima? Dodir s masama na tribinama može biti i opasan.
– Obožavam nogomet. I sam sam u mlađim danima igrao, na poziciji »libera« ili stopera. Najveći mi je doseg bio druga jugoslavenska liga, točnije bio sam registriran u Mercatoru Ljubljana i posuđen republičkom ligašu NK Ljubljani. Nosio sam i olimpijsku baklju na ZOI u Sarajevu. Kasnije, nakon Domovinskog rata, želio sam od Jadrana napraviti stabilnog prvoligaša. I ne samo zbog nogometa. Jako je snažan krug, s posebno dobrim refleksijama na turizam, koji se zahvaljujući nogometu može napraviti u pojedinoj sredini. K tome, Poreč je u istarskoj konstelaciji snaga gospodarski vjerojatno najpotentnija sredina, naprosto lokalitet na kojem na stotine mladih od malena trenira nogomet. Uspio sam tada stvoriti financijski model u kojem su participirale najjače porečke tvrtke, posebno turističke. Pokrenuli smo i najjači nogometni turnir u zemlji »Croatia – zimski kup Jadrana« te u Poreč dovodili moćne europske klubove. HSV, Basel, Steaua, Hannover, Sturm Graz, Peteržalka Bratislava, Vasas Budimpešta, Dinamo Zagreb samo su neki od njih. Ono što je također zanimljivo, na vrhuncu snage Jadran se sa svima njima dobro nosio, nikad neću zaboraviti našu pobjedu nad Ivankovićevim Hannoverom zbog čega je naš ugledni stručnjak dobio – otkaz. Istina otišao je u Iran kojeg je kao selektor nekoliko godina kasnije odveo na svjetsko prvenstvo tako da mu srećom nismo baš naudili. Uzeli smo »skalp« i HSV-u, Steaui Bukurešt, Sturmu Graz, ljubljanskoj Olimpiji., Peteržalki, Vasasu a »nismo ostali dužni« ni Rijeci. I baš Zimski kup je pokazatelj koliko nogomet može osigurati promidžbe turizmu. Na žalost, kad smo bili najbliži »raju«, Čakovec nas je kroz neriješeni ishod u kvalifikacijama praktički eliminirao, imali smo i »mrtvaca« na samom kraju, ali nismo uspjeli. Kasnije je na žalost uslijedio moj montirani proces i priča o porečkom prvoligašu je ugašena.
Politika i nogomet?
– Ono što ste istaknuli o opasnostima – pa nikako nije ugodno naći se s pojedinim navijačima na nekim otvorenim prostorima gdje vas prepoznaju i definiraju kao dio »zločinačkog HNS-a«. Uistinu nije, ali za tu borbu ja ipak nemam snage, pa ni ingerencije. Zanima me dakako sudbina hrvatskog nogometa, pogotovo prvoligaškog. Mišljenja sam da svi klubovi tog ranga moraju imati riješenu stabilnu financijsku situaciju, modalitet priljeva novca. U tom kontekstu, drugog puta osim pronalaženja potentnih titulara klubova, ne vidim. Jedan od jako dobrih primjera, optimalnih, je onaj koji je Damir Mišković učinio s Rijekom. Cijenim i njegove napore da putem zakonskih promjena osigura financiranje prvoligaškog nogometa, gdje se stvara najveća kvaliteta, ali mislim da smjer svojedobno definiran kao »Opatijska inicijativa« nije bio precizan u svojim postavkama. Mada, vidite, kad još uvijek o tome razgovaramo znači da tada postavljena pitanja itekako traže odgovor. Možda Mišković nije »pogodio« s modalitetom financiranja, ali je otvorio jako važno pitanje koje bi, za dobrobit danas jako osiromašenog hrvatskog nogometa, konačno moralo dobiti adekvatni odgovor. Vjetar u leđa hrvatskim nogometnim prvoligašima svakako će biti i najavljeni ugovor o prodaji TV prava za 1. HNL.