Zbog otvorenosti, stručnosti, dobronamjernosti i apsolutnog parlamentarizma kojim se povodi u svojem političkom djelovanju, Ivan Herak u percepciji mnogih koji politiku hrvatske samostalnosti prate punih tri desetljeća zaslužuje titulu najkulturnijeg hrvatskog političara.

Takvom dojmu doprinosi i način njegovog medijskog ophođenja, dijametralno suprotan standardu što godinama vlada na hrvatskoj političkoj sceni.
​

Većina se, istina, još uvijek uspijeva suspregnuti kad se stigne do razine golog šaketanja eksponenata politički suprotstavljenih strana, ali ne i od najvulgarnijih i najprimitivnijih uvreda, difamacija, ponižavanja svake vrste. I dok oni poput raspamećenih pubertetlija vrište, Herak – sluša. I baš nikad ne okreće glavu od dobre ideje.

Bilo s koje strane političkog spektra dolazila. Ono što je kod njega također zanimljivo, Iako vam to tako ne djeluje upravo zbog njegove uglađenosti, pažnje koje posvećuje svojoj osobnosti i pojavnosti, što je također jedna od važnih obaveza političara, jedan je od najdugovječnijih političara na domaćoj sceni. U toj je izazovnoj i na žalost prečesto ni malo ugodnoj areni već puna tri desetljeća.

Bilo je tu istina uspona i padova, aktivne participacije u dvije stranke, ali nikad u situaciji da bi svojim postupcima dodatno vulgarizirao scenu kojom se elegantno kreće od samih početka hrvatskog višestranačja.

​Znanje i ugled

Razgovarali smo često, u zadnje vrijeme posebno intenzivno, pa i u formatu intervjua jer je pozicija u Ministarstvu turizma gdje mu je povjerena uloga posebnog savjetnika za strateško planiranje razvoja i EU fondove nudila jako mnogo tema.

Istovremeno je i član Upravnog Vijeća Instituta za turizam kao i vanjski suradnik na poslijediplomskom doktorskom studiju Ekonomskog fakulteta u Osijeku, profesor na doktorskom studiju Swiss School of Business u Ženevi.

Ivan Herak SNIMIO: VEDRAN KARUZA

S obzirom da je jedan od rijetkih doktora ekonomskih znanosti na domaćoj političkoj sceni, zanimljivo diplomu Ekonomskog fakulteta stekao je u Ljubljani, bilo koja i kakva bila aktualna vlast – u pravilu koristi i njegova specifična znanja kao i činjenicu da ima veliki međunarodni ugled koji je počeo stjecati odmah nakon zaposlenja u svom rodnom Poreču.

Bilo je to prije skoro četiri desetljeća, 1982. godine kad postaje zamjenik financijskog direktora ugledne i moćne Valamar Rivijere, nakon toga i prvi direktor Generalnog zastupstva te tvrtke u Beču.

Da bi naš razgovor u cijelosti bio uronjen u turizam, susret i višesatni razgovor dogovorili smo na terasi Navisa, jednog od najzanimljivijih hrvatskih hotela novog doba.

– Jako je lijepo ovdje. Nisam do sada bio, a moram priznati da je malo ovako čarobnih mjesta na Jadranu. Osjeća se neka posebno dobra energija, prostor je skladno uronjen u more, komentirao je Herak dok smo se uz kavu »zagrijavali« za razgovor. Vođen u danu kad su se u obližnjoj Iki i Opatiji našli čelni ljudi hrvatskog turizma – ministar Gari Cappelli kao i direktor HTZ-a Kristijan Staničić koji je upravo u Navisu primio veliku ekipu Česke televizije dok je snimala prilog o hrvatskom postkoronarnom turizmu.

Ali unatoč jednoj apsolutno turističkoj atmosferi, što dakako nakon koronarne karantene silno veseli sve stanovnike Hrvatske, ne samo one koji se dominantno bave turizmom, naš smo razgovor ipak započeli s – čistom politikom.

Izbori samo što nisu. Koliko god djelovali da danas, netom nakon što ste proslavili 63. rođendan, više nemate ambicija u direktnom političkom ringu, Hrvatska narodna stranka nedavno je izdala priopćenje u kojem je navela da Vam nudi mjesto nositelja njihove liste u 8. izbornoj jedinici jer ste prema anketama, odnosno istraživanjima koje su naručili, imali »prolaz« u Sabor. I onda obrat – ponudu niste prihvatili?

– Točno, nuđeno mi je mjesto nositelja na izbornoj listi moje domicilne izborne jedinice, no nakon javnog istupa predsjednika istarskog HNS-a Zvonka Liovića, odnosno županijske organizacije HNS-a u Istri, nanesena mi je ogromna politička šteta, i nisam više želio preuzeti odgovornost za dobar izborni rezultat, što sam rekao i Štromaru i Ferenčaku, i oni su se s time složili.

Recentna istraživanja koja je od IPSOS Pulsa naručio HNS pokazala su, da parafraziram novinarku Glasa Istre, »da mi se smiješi saborski mandat«. Na istom tragu je bilo i istraživanje Promocija Pulsa iz lipnja 2019., nakon kojeg je i uslijedila ponuda HNS-a da nosim njihovu listu. Ali – ima vremena, ne želim se nametati i nadmetati tamo gdje ne postoji konsenzus oko mog angažmana.

Ministarstvo bez ovlasti

Drugi bi na vašem mjestu, barem je to obrazac djelovanja hrvatske političke scene, postupili dijametralno suprotno. Pokrenuli bi »mehanizme« pomoću kojih bi izazvali kontraudar nakon kojeg je upitno kakav bi bio odnos snaga na HNS-ovoj istarskoj pozornici kod koje je početak godine imao jako zanimljivu epizodu.

– Ne, nema potrebe produbljivati tu priču. Da se mene želi postaviti na mjesto nositelja znali su svi koji su to trebali znati i to već dosta dugo. Imali smo i zajedničku Whats App grupu za 8. izbornu jedinicu. Svi su nakon anketa znali koliki postotak glasova dobiva HNS-a bez mene, a koja sa mnom, kao nositeljem liste.

Nisam član HNS-a, uostalom i nije na meni da o tome vodim računa, ali nesporno je da će vodstvo istarskog HNS-a morati dati odgovor na pitanje zbog čega su nakon godinu dana »okrenuli ploču« i javno, preko lokalnog dnevnika »zabili nož u leđa« vlastitoj stranci i zahtijevali da ne nosim listu HNS-a, navodeći kao argument notorne neistine, poput one da sam »simbol tajkunske privatizacije«. Morati će dati odgovor i na pitanje tko i zašto ih je poticao da uskrate izgledan saborski mandat vlastitoj stranci. Ja znam odgovor na to pitanje, ali ne bih sada išao dalje od ovoga.

Zbog čega ne, pa i ovaj razgovor propitkuje čitav niz aspekata vašeg bavljenja politikom. Pa neće valjda od svega odustati jedan od najpoznatijih i najpopularnijih istarskih političara, osoba koju je prema čitavom nizu dokumentiranih priloga i sam prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koliko se god ne slagao s IDS-om, držao za – najpotentnijeg istarskog političara. Na kraju krajeva 1993. godine nudio Vam je da s nepunih 36 godina budete potpredsjednik Vlade, a prije dvadesetak godina, u Matešinoj Vladi već ste bili – ministar turizma. Zbog čega to ne biste opet bili?

– Bojim se da ministar turizma u Vladi koja dolazi neće biti – nitko. Prema nekim saznanjima, dakako još uvijek daleko od potvrđenih, ministarstvo turizma bi se moglo ukinuti. I HDZ i SDP o tome razmišljaju vrlo ozbiljno. Pita li se mene – s razlogom. Promatramo li ga onakvog kakvo je danas, s ingerencijama koje ima, bolje rečeno – nema, nije nam ni potrebno.

Hoćete reći da posao koji je obnašao još uvijek aktualni ministar turizma Gari Cappelli, jedan od uistinu rijetkih koji je preživio »sječu ministara« unutar Vlade premijer Andreja Plenkovića nije bio dovoljno učinkovit, svrsishodan?

– Ni slučajno. Ministra Cappellija silno poštujem baš kao i aktivnosti koje je poticao i obavljao. Uostalom, i on i ja dolazimo s područja koja idu u red najturističkijih dijelova Hrvatske, bliski smo po godinama kao i po tome da smo skoro »od rođenja« uronjeni u turizam, što smo i sami prošli sve razine poslova, od najmlađe dobi, u turizmu Malog Lošinja ili Poreča. Na kraju krajeva njegov sam – savjetnik.

Što onda ne valja, zbog čega ste protiv ministarstva turizma, njegove samostalnosti i svih ovlasti koje ona donosi?

– Baš zbog toga što ste istaknuli – »ovlasti koje donosi«. Nisam protiv ukidanja ministarstva najznačajnije grane hrvatskog gospodarstva, kako bih mogao biti protiv toga, ali vratimo li se ovlastima, uvidjet ćemo da ih nema. Ili da budem do kraja precizan – nema ih dovoljno. U mnogim dijelovima koji izravno utječu na turizam veće ingerencije imaju druga ministarstva. Primjerice, nautički turizam, zdravstveni, ruralni pa čak i sve operativne aktivnosti i nadležnosti po pitanju EU fondova u turizmu, nisu u ingerenciji Ministarstva turizma.

Hoćete reći da je nesamostalno?

– U svim razvojnim komponentama koje sam naveo – da. Ne razmišlja li se zaokružiti njegov djelokrug rada, pa i bolje ga je ukinuti te mu u nekom od ministarstva otvoriti dodatni prostor. Umjesto ministra imali bismo recimo »državnog tajnika« za turizam, što je čest slučaj, pa i u onim državama koje su itekako turistički potentne i poznate.

​Možda ipak ne…

Jesu li Vam onda saznanja kako se u procesu restrukturiranja i reduciranja državne uprave ukida ministarstvo turizma oduzela volju da se najprije unutar istarskog HNS-a izborite na vodeću poziciju na njihovoj listi? Da se kasnije i kao mogući partner buduće vladajuće grupacije nametnete i za samu ministarsku fotelju?

– Daleko ste, predaleko otišli. Istina, ankete su mi išle itekako u korist. Uzgred, kako ne bi ostalo samo na anketama, moram reći da sam do sada tri puta izlazio na izbore, od tvoga dva puta kao nositelj liste, i sva tri puta pobijedio. Svojedobno je lista regionalnih stranaka koju sam nosio dobivala gotovo 90 tisuća glasova, o čemu danas većina može samo sanjati. A što se tiče pozicije na listi HNS-a, ponavljam, sa središnjicom je bio postignut dogovor, kojem se je lokalni HNS javno usprotivio i na taj način nanio meni, izvjesno i HNS-u veliku političku štetu. Moje povlačenje u dogovoru sa predsjednikom i glavnim tajnikom HNS-a bilo je jedino razumno rješenje.

Pa nećete valjda u političku mirovinu! Nisam siguran da je dinamici vašeg života i rada dovoljna profesura u Osijeku i Švicarskoj?

– A zašto ne. Imam koju godinu, obožavam sport i svakodnevno s njime bavim, najviše trčanjem i tenisom. Svako životno razdoblje nameće nove prioritete.

I to je u političkom smislu od vas – to?

– Možda ipak ne, možda ste ipak u pravu kad mislite da još uvijek nisam za političku penziju

Nego?

– Nego mi ove spoznaje, anketna predviđanja koja sam Vam naveo, ako baš hoćete i svakodnevni kontakt sa ljudima, daju poticaja da se dobro pripremim, da jako dobro organiziram logistiku i »teren« kako bih sigurno i suvereno istrčao na izbornu pozornicu lokalnih izbora koji će se održati u svibnju iduće godine.

Tek onda?

– Nije to tek. Za ozbiljnu pripremu, zapravo je vremena malo

Za koju funkciju?

– Za poziciju župana. To bi mi bio cilj. Mislim da je to moguće, tim više jer su danas dijametralno drugačije političke prilike u Istri. Malo je tu velikih političkih imena kao što je to bilo u godinama kad sam i ja ulazio u politiku. Znatno je drugačija danas istarska scena tako da nije isključeno da se izborna priča u Istri, ne možda na ovim, ali svakako da na predstojećim lokalnim izborima prelomi na neki možda iznenađujući način.

​Najrealniji scenarij

Kao, dogovarali smo se, razgovarat ćemo pretežito o turizmu, o gospodarstvu što je i karakteriziralo vaš politički rad svih ovih trideset godina. Kad ono, nikao izaći iz čiste – politike!

– Ma ne, nije tako. Mene uvijek dominantno zanima gospodarstvo, posebno dakako turizam.

Koji u ovom trenutku ni sam ne zna što bi sa sobom. Koji nema ni jedan parametar temeljem kojeg bi procijenio rezultate ovogodišnje turističke sezone. Koji su mogući scenariji kada je »postkoronarni »hrvatski turizam u pitanju? Imate li saznanja o konkretnim scenarijima njegovog razvoja?

– U uvjetima kada je jasno da će se postojeće mjere kontroliranog društvenog kontakta i dalje primjenjivati nesporno je da veliki pad turističke potražnje predstavlja nespornu činjenicu. Ministarstvo turizma analiziralo je i izradilo tri moguća scenarija pada turističke potražnje kao i bilančnih scenarija koji bi bili posljedica takvih okolnosti.

I meni se u ovom trenutku najrealnijim čini scenarij 75 posto pada potražnje koji u onom najvažnijem ugostiteljsko-turističkom segmentu procijenjene prihode iz 2019. godine u iznosu 30 milijardi kuna u ovoj godini svodi na 7,5 milijardi, i u konačnici rezultira negativnom EBITDO-m u kumulativnom iznosu 2,25 milijardi kuna. Jasno je da ni ministarstvo turizma ni Vlada ne mogu tvrtkama kompenzirati izostanak prihoda izazvan ovim eksterno izazvanim poslovnim neaktivnostima, ali nema nikakve dvojbe da će i dalje, kao i do sada djelovati u pravcu očuvanja osnovne vitalnosti sektora. U takvim okolnostima kao nužnost se nameće fer razdioba troška između države i privatnog sektora.