Genetske, gospodarske i društvene interakcije programa očuvanja lokalnih pasmina – naziv je znanstvenog projekta Centra za očuvanje genetskih resursa Istre koji se na području Istre provodi još od 2021. godine.

U sklopu tog projekta, izvorne pasmine domaćih životinja, među kojima je i istarski magarac, smatraju se vrijedno genetsko, gospodarsko i kulturološko nasljeđe, važno u proizvodnji hrane, očuvanju identiteta te održivom gospodarenju ruralnim prostorom.

Najveći broj izvodnih pasmina je, radi manje konkurentnosti, zamijenjen selekcioniranim pasminama (kao kod goveda) ili potisnut iz uporabe (mehanizacija je zamijenila radnu korisnost kopitara). Očuvanje izvornih, manje konkurentnih pasmina, traži uravnoteženje svih resursa te interesa farmera i drugih društvenih skupina. »In situ« i »ex situ« metode očuvanja izvornih pasmina se nadopunjuju, no često se susreću s brojnim problemima koji ujedno predstavljaju znanstvene izazove.

Neki od čestih znanstvenih izazova su: na koji način u ugroženim populacijama optimalno očuvati zatečenu genetsku raznolikost uz uvažavanje interesa farmera za ostvarivanje očekivanog prihoda, na koji način se može proizvod (meso) izvornih pasmina »oplemeniti« kako bi se naglasila njegova kakvoća te na koji način društveni stavovi (interesi) posredno i neposredno utječu na održivost programa očuvanja izvornih pasmina.

Raznolika populacija

Polivarijantni analitički pristup rezultirat će utvrđivanjem određenih interakcija različitih deskriptora programa očuvanja izvornih pasmina, što će biti osnova za optimizaciju postojećih programa i konzervacijskih pristupa, prihvaćanje višestranih umjesto parcijalnih pristupa.

Istraživanje će ukazati na neke potencijalne probleme (npr. greške u pedigreu) i ponuditi konstruktivna rješenja. Rezultati predloženog istraživanja će, kroz publikacije, radionice i prezentacije, biti predstavljeni stručnoj i znanstvenoj zajednici te time biti iskoristivi u razvoju gospodarstva i društva.

Iako se istraživanje prvotno trebalo završiti krajem ove godine, ono je produljeno do lipnja iduće. Potvrdio nam je to voditelj stočarstva Agencije za ruralni razvoj Istre Gordan Šubara.

Voditelj projekta je prof. dr. Ante Ivanković iz Zavoda za specijalno stočarstvo, a partneri su Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet; Zavod za agronomiju, hranu, prirodne resurse, životinje i okoliš Sveučilišta u Padovi te Agencija za ruralni razvoj Istre.

– U Istri želimo postići to da Udruga uzgajivača istarskog magarca postane Uzgojno udruženje odnosno da se osamostali i da samo može provoditi uzgoj. Zbog toga je pokrenut postupak priznavanja i vjerujemo da je to sada u završnoj fazi.

Za voditelja uzgojnog programa izabrali su prof. Antu Ivankovića iz razloga što se radi o nacionalnom koordinatoru za izvorne i zaštićene pasmine u Hrvatskoj. Dakle, riječ je o osobi koja je najpozvanija za tu problematiku.

Kada Udruga postane Uzgojno udruženje pristupit će se kvalitetnom uzgojnom radu, što znači da će se ocjenjivati i uspoređivati najbolji muški rasplodnjaci i magarice. Bitno je da se ta, poprilično raznolika, populacija na neki način stabilizira i da se izaberu prva, druga ili treća kategorija.

Da pojasnim, imamo životinje koje su potpuno u tipu, one koje imaju manje manjkavosti i one koje nisu u tipu. Ništa se neće odbaciti, nego će se na neki način kategorizirati, rekao nam je Gordan Šubara te nam u nastavku govorio o populaciji istarskog magarca.

Utrke magaraca

– Njihov se broj gotovo svakodnevno mijenja, ali prema podacima od kraja prošle godine na području Istarske županije bilo ih je oko 700. Ono što se događa kod izvorne pasmine istarskog magarca, kao i kod ostalih izvornih pasmina, jest da se ona počela širiti i po ostalim dijelovima Hrvatske.

Istarski je magarac zanimljiv i uzgajivačima izvan Istre. Naime, zainteresiranih za istarskog magarca ima na području Dubrovačko – neretvanske županije, Ličko-senjske županije, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije.

Da bi očuvali istarskog magarca potrebno je s uzgajivačima raditi na poboljšanju njihovog zdravstvenog statusa, da se prati njihov reproduktivni status, a ono što je zadatak Agencije za ruralni razvoj Istarske županije jest promocija i valorizacija njihovog mesa.

Poznato je da uzgajivači dolaze do novca preko mlijeka magarica, a mi pomažemo u dijelu valorizacije mesa istarskog magarca za gastronomsku upotrebu i za proizvodnju mesnih proizvoda. Primjerice, radimo salamine od mesa istarskog magarca s teranom ili s malvazijom, rekao je Šubara.

– Na području Istarske županije trenutno imamo oko 110 uzgajivača istarskog magarca. Prosječno je to, po gospodarstvu, oko šest do sedam grla, ali moramo računati da ima veliki broj onih koji imaju po jedno grlo.

Između 20 i 30 uzgajivača na svom gospodarstvu uzgaja 20-ak i više grla. Ima ih po cijeloj Istri, ali najviše na jugu, na području središnje Istre i na zapadnoj obali. Kada me pitate o popularnim utrkama magaraca moram reći kako one pomažu u dijelu kada se radi na promociji, naravno, vodeći računa da se magarci zaštite, ali da se zaštite i ljudi koji ih jašu ili samo promatraju.

U utrkama magaraca nema ničeg lošeg. Njima se promovira njihov uzgoj, a promoviraju se odnosi između čovjeka i magarca. U krajnjem slučaju, kroz cijelu povijest naš se magarac nije koristio za »belvedere« nego za oranje, za kopanje, transport, tako da smatram da u utrkama magaraca nema ničeg problematičnog, rekao je Gordan Šubara, voditelj stočarstva u Agenciji za ruralni razvoj Istarske županije.

Rimsko Carstvo

Današnje pasmine magaraca potječu od predaka s područja sjeveroistočne Afrike gdje je prije šest tisuća godina započelo udomaćivanje. Odande se vjerojatno, širenjem Rimskog Carstva, šire i u naša područja. Znanost počinje pasminu Istarski magarac istraživati krajem 20. stoljeća. Pasmina je puno starija, ali se tek krajem 20. stoljeća prvi put provela sustavna inventarizacija većine pasmina magaraca.

Međutim, sasvim opravdano smatra se da magarci u Istru dolaze s Rimskim Carstvom. Naime, migracijska ruta kreće od sjevera Afrike preko Apeninskog poluotoka do Istre. Pretpostavlja se da je istarski magarac jedna od starih europskih pasmina magaraca.

S obzirom na veličinu, istarski magarac je većeg okvira od druge dvije hrvatske izvorne pasmine i sardinijskog magarca, a nižeg u odnosu na npr. andaluzijskog magarca ili Martina Franca iz Apulije.

Mišićavost istarskog magarca treba biti umjereno izražena, u mjeri koja osigurava učinkovitost životinje u radu, odnosno u uporabnim programima u koje se kani uključivati. Nije poželjna loša izraženost mišićavosti kao ni prejako izražena mišićavost.

Glava istarskog magarca je umjereno velika, suha, markantna, ravnog do blago konveksnog profila. Uši su duge, uglavnom s tamnim dlakama na rubu uha te svijetlim dlakama u unutrašnjosti uha, no katkada tamni obrub i svijetle dlake u unutrašnjosti uha nisu uočljive.

Obrub oko očiju (očale) je bijel i izražen. Oči su izražajne i živahne. Distalni lični dio glave je sivo bijele boje (tamne gubice nisu dopuštene u uzgoju), a područje nozdrva i brade tamno je pigmentirano.

Flegmatičan i prilagodljiv

Vrat je umjerene dužine, širine i mišićavosti. Spoj vrata s trupom je na umjerenoj visini. Spolni dimorfizam u građi glave je izražen. Noge su snažne s umjereno jakom koštanom osnovom. Položaj nogu promatran s prednje, stražnje i bočne strane treba biti korektan.

Prednje noge trebaju biti pravilno postavljenje gledano s prednje i bočne strane, lopatica je blago koso položena i dobro priljubljena uz grudni koš. Stražnje noge imaju specifičan umjereno sabljasti stav. Zglobovi su suhi, izražajni i jasni.

Kopito je umjerene veličine, tvrdo i korektno postavljeno. Kretnje istarskog magarca su snažne i pravilne, korak je korektan, uravnotežen i umjereno izdašan. Istarski magarac je radna životinja, pogodna za nošenje i vuču tereta radi čega je u uzgojnom smislu stavljen naglasak na ispravnost i impulzivnost koraka.

Istarski magarac pogodan je za uporabu u radu, rekreaciji i drugim vidovima uključivanja u aktivnosti ruralne sredine. Mirnog je temperamenta, blago flegmatičan, prilagodljiv na novo okruženje i nove poslove.

Lako uči, no traži stalnu izobrazbu, odnosno trening. Iskoristiv je u brojnim gospodarskim aktivnostima ruralnih sredina (poljodjelski poslovi, rekreacija, turizam, asinoterapija, proizvodnja mlijeka, hobi životinja i drugo).

Svako bi selo trebalo imati kozu i magarca

Kada govorimo o istarskom magarcu htio bih naglasiti i njegov doprinos održavanju biološke raznolikosti. Potrebno je cijeniti njegov doprinos našem ekosustavu pa ćemo, u narednoj fazi, poticati, i mislim da je to za Istru strateški, da se na pojedinom poljoprivrednom gospodarstvu uzgajaju i istarski magarac i istarska koza i istarska ovca u kombinaciji s govedom.

Prostor na kojem će se oni naći bit će dobro održavan. Pašnjaci će biti sačuvani i pravilno održavani. Taj doprinos našoj biološkoj raznolikosti postaje sve više važan upravo u vrijeme opasnosti od požara te u vrijeme gdje nam šume postaju šikare.

Jako je, naime, bitno u svakom selu imati kozu i tovara, zaključio je Gordan Šubara, voditelj stočarstva u Agenciji za ruralni razvoj Istarske županije.