Pa vidite i sami – što se to prostire ispred Fažane? Da, Nacionalni park Brijuni! Pa je li onda sasvim normalno, prirodno da ćemo uvijek iznova pokretati inicijativu za njegovo uključenje u sastav naše općine? Uostalom kad se to otočje povezivalo s Pulom? Nikad, uvijek i samo s Fažanom, svi su državnici, plemići i slavne osobe na Brijune kretali iz Fažane – od osnivača turističkih Brijuna Kupelwiesera, preko Tita i Tuđmana, do Mesića koji je vjerojatno najviše i boravio u tom komadiću istarskoga raja!

Rezolutan stav Radomira Koraća, načelnika jedne od najmanjih hrvatskih općina, ali s druge strane jedne od onih čije je ime vrlo zvučno nije nov, ali je, kako se čini, i dalje jako – neugodan. Za one koji bi Park trebali izgubiti. Pa se tako intoniran Koraćev zov najradije ne želi čuti u Puli, gradu također stiješnjenom na svega pedesetak četvornih kilometara, cjelini kojoj je u prvoj podjeli teritorijalnih karata pripalo atraktivno brijunsko otočje. S druge strane, i sam čin fažanskog »osvajanja« prava na osnivanje općine koji se zbio prije dva desetljeća, mnogi i dan danas drže – nepravednim. Fažana je prije osamostaljenja bila dio Grada Vodnjana koji je na taj način izgubio jako značajan dio obalne crte. Dakako, baš ništa protiv Fažane u svom sastavu ne bi imao ni najveći istarski grad, Pula, a kad se svemu još doda i činjenicu da stranačka pripadnost načelnika Koraća razbija sveistarski monolit koji ustrajno od početka demokracije, odnosno od 1992. godine, gradi IDS, jer on je član SDP-a, jasna je pojačana nervoza sa svih strana kad se spomene Brijune. Ali, što je također evidentno, želja za zadržavanjem ili osvajanjem Brijuna uvijek je s obje strane jako dobar predizborni argument.

Svi zajedno se trudimo odvesti ovaj prostor u sretnu budućnost – Radomir Korać / Snimio Sergej DRECHSLER

– Brijuni su iznimno posjećen nacionalni park i bez obzira što nad takvom vrstom blaga skrbi i država sama, činjenica jest da velika većina posjetitelja koja ide na Brijune prolazi kroz Fažanu, da se iz naše luke otiskuju prema tom prelijepom dijelu Jadrana fantastične mikroklime. Ono što je također činjenica, dobivanje statusa nacionalnog parka, prije skoro četrdeset godina, izrazito je nepovoljno djelovalo na naše ribarstvo. Nekad jedna od najvažnijih djelatnosti u Fažani, danas se svela na svega nekoliko profesionalnih ribara. Oni naprosto za ozbiljnije bavljenje tim poslom nemaju prostora, nemaju svoj akvatorij. Nije li onda red da nas se na neki način obešteti i zbog takvog gubitka, pita se načelnik Korać.

Vrsni sportaš

Iznimno vitalan, sugestivan političar, za Istru raritetnog SDP-ovskog predznaka, svojedobno je bio i vrsni sportaš. Nogometna virtuoznost dovela ga je u mlađim uzrastima i do reprezentativnih visina, bio je dijelom državne selekcije kojoj je pripadao i nedavno preminuli Zlatko Cico Kranjčar.

– Trebao sam postati sedamdesetih godina i prvotimcem Rijeke, ali svi su se ti razgovori izjalovili. Dijelom zbog moje tvrdoglavosti i ustrajnosti u ostvarivanju svojih materijalnih prava, dijelom i zbog toga što te u zoni nogometnog profesionalizma nitko neće dva puta pitati isto pitanje. Prošao sam naprosto u sportu, nogometu, tu jednu životnu školu koja mi tada nije bila od koristi, ali volim uvjeravati sebe kako je upravo sport i danas ono što mi pomaže u aktualnim političkim nadmetanjima. Vidjeli ste i sami spomenik najznačajnijem Fažancu, boksaču Mati Parlovu. On je po meni možda i najkompletniji hrvatski sportaš svih vremena. Bio je izniman i kao čovjek, imao je one tako divne ljudske osobine koje su ga činile posebnim. Bilo bi mi drago kad bi se i generalno općinu Fažana na takav način doživljavalo: kao otvorenu sredinu u kojoj će se njezini stanovnici osjećati sretnima, pojašnjava nam Korać neke od svojih misli i stavova u praskozorje nove kandidature za mjesto načelnika općine.

Trebao sam postati sedamdesetih godina i prvotimcem Rijeke, ali svi su se ti razgovori izjalovili – Radomir Korać / Snimio Sergej DRECHSLER

Rekli smo teritorijalno mala, ali sve samo ne – siromašna općina. Godišnji joj je proračun oko 35 milijuna kuna, što je uistinu impresivna svota. Tim više ako znamo da prema zadnjem popisu Fažana, a općinu uz nju čini još samo jedno naselje, Valbaldon, ima 3600 stanovnika. Istina, s obzirom na to da je riječ o silnom magnetu koji na svoj teritorij privlači jako velik broj investitora, jasno je da će ovogodišnji popis stanovništva prikazati veliki mehanički priljev. Prema kretanjima koja se sustavno bilježe, ne bi bilo čudno da je brojem stanovnika Fažana u svega deset godina narasla za četvrtinu.

– Jako rastemo, što pokazuje vrtić u kojem se nalazi 150 djece, kao i podatak da naša osnovna škola ima 350 učenika. No, taj rast jako utječe i na komunalnu infrastrukturu, tako da smo konačno pred pokretanjem jednog od naših najvažnijih megaprojekata, »Pula – sjever«. Vrijedan 50 milijuna eura, on će omogućiti kanalizacijski sustav ovog dijela Istre jer uzalud parcele i urbanistički planovi koji omogućavaju gradnju ako se s kanalizacijom svako malo događaju užasni problemi. Jedva čekamo da se taj sustav izgradi jer tek onda možemo u konkretniji, snažniji razvoj, pojašnjava nam Korać.

Jak SDP

I ma koliko god bila riječ o sporašu koji je kroz život prolazio »širokim potezima pera«, o osobi koja sama za sebe ističe kako odlično poznaje veliku većinu svojih stanovnika, kako je sveprisutan na fažanskim prostorima, kad je u pitanju racionalnost i odgovornost prema društvenom novcu – izrazito jer rigidan, štedljiv. Općina Fažana, naime, ima samo 11 zaposlenika što, posebno s obzirom na proračun, i nije neka raskoš. Očigledno, tu se baš i ne podržava omiljeni hrvatski »sport« bujanja birokracije kako bi se pojednostavilo dobivanje izbora.

– Ma neka narod glasa. Živimo u demokraciji. Kad je Fažana u pitanju, SDP je ovdje iznimno jak. Ima 120 članova, što baš i nije malo. Mjesto smo u kojem se miješa niz naroda i narodnosti, a kako SDP u sebi ima i notu kozmopolitizma, valjda ga i ljudi kao takvog prepoznaju. Uostalom, vidite i mene. Rođeni sam i ponosni Fažanac, dio sam ovdašnjeg mentaliteta, ali moji su roditelji u Fažanu doselili. Kao i još jako velik broj drugih. Otac mi je podrijetlom s Banije, iz sela Bojna iz kojeg dolazi i jedan od najcjenjenijih časnika Austro-Ugarske, feldmaršal Svetozar Borojević. Otac je bio milicioner kojem je prvi posao bio u Kršanu. Tamo upoznaje moju majku, rođenu Kos, i kako je njegova nova služba bila Fažana, eto mene ovdje. A meni je u djetinjstvu i mladosti bilo i dobro i loše, kako se uzme. Živjeli smo skromnim, ali časnim životom, ja sam pak dobar dio svoje mladosti kalio na ulici, ljetnim radom, ali i ljetnim uživanjima. To nosim kroz život i ne treba meni baš ništa više nego što treba bilo kojem drugom stanovniku Fažane. Moje je da im budem osoba koja prepoznaje njihove potrebe i da tako organiziram Općinu. Željeli smo je i dobili tako da sami odlučujemo o svojoj sudbini i socijalnom standardu. Pa tko nam onda ima to pravo narušiti, jasno nam daje do znanja Korać. I osobno potcrtava razmišljanje kako je protivnik jednog od najvećih hrvatskih problema današnjice, nabujale birokracije koja je sama sebi cilj i koja nikako da namiri dovoljno novca za svoje poslovanje. Nije Koraćevih 11, kako bismo parafrazirajući naslove filmskog serijala mogli nazvati zaposlenike Općine Fažana, mnogo, ali je očigledno dovoljno da bi ta jedinica lokalne samouprave mogla funkcionirati.

Teritorijalno mala, ali sve samo ne siromašna općina čiji je godišnji proračun oko 35 milijuna kuna / Snimio Sergej DRECHSLER

– Uz infrastrukturne radove, jako je važno i proširenje luke, posebno zbog činjenice da svoj vez ima oko 500 stanovnika općine. Rekao sam kako smo po pitanju profesionalnih ribara zadnjih desetljeća krahirali, ali ova golema brojka sportskih ribolovaca itekako pomaže morskom koloritu, kao i činjenici da Fažana ima čak 60 restorana. Da, zvuči skoro nevjerojatno, ali riječ je o velikom dijelu njih koji rade samo sezonski. Ono što također ide u red zanimljivosti, iako je karakter fažanske gastronomske scene morskog predznaka, naš možda najpoznatiji restoran Alla Beccaccia je isključivo posvećen mesu. Ono što me veseli, velik broj naših restorana služi povoljnu plavu ribu, ponosan je na socijalnu osjetljivost svojih ugostitelja Korać.

Srdela hraniteljica

A tu dolazimo i do možda najvažnije točke, ili kako bi rekao Korado Korlević, znani humanist iz Višnjana, do ključa pomoću kojeg ćemo otključati vrata razumijevanja Fažane. Riječ je o – srdeli! Da dobro ste pročitali, riječ je o svima dragoj plavoj ribi koja se nerijetko naziva »hraniteljicom Jadrana«. Vrijeme nekadašnje kad je bogata fažanska ribarska flota donosila obilje sitne plave ribe kojom se povoljno i kvalitetno hranilo ne samo domaće, nego i stanovništvo dobrog dijela Istre. Zahvaljujući tom obilju razvila se bila i prerađivačka industrija, od tvornice ribljih konzervi do individualnog soljenja ribe ili njezinog mariniranja, što je jamčilo dulju ili kraću opstojnost te kvalitetne namirnice. Da, Fažana je u velikom smislu baš takva – jednostavna, skromna, otvorena i srdačna sredina i u velikoj bi ju se mjeri moglo poistovjetiti baš sa – srdelom, tom svima dragom morskom hraniteljicom.

Općina raste, što pokazuje vrtić u kojem se nalazi 150 djece, dok je u osnovnoj školi 350 učenika / Foto Sergej DRECHSLER

– Nažalost, sva je industrija u Fažani, pa tako i ona riboprerađivačka, propala. Znam da je to velika mana, da je kraj bez svoje poljoprivrede potencijalno siromašan i gladan kraj, ali tako je kako je. Kad je u pitanju tradicija i održavanje gastronomske posebitosti, razvili smo vrlo moderan oblik komunikacije s domaćim stanovništvom, kao i s gostima, i to putem posebnih tečajeva o čuvanju sitne plave ribe. Nailazi to učenje na veliko zanimanje i oduševljenje svih koji ga usvoje, a kažem – zahvaljujući i takvim procesima u našim restoranima uvijek ima vrlo povoljnih, a gastronomski bogatih morskih jela, zaključuje Korać.

A kako je industrija u kojoj je svojedobno posao i egzistenciju pronalazilo mnogo Fažanki i Fažanaca propala, nestala kao da ju je napao neki rijetki, nepoznati gramzljivi kukac, ostaje samo da se nad tim tužnim svjedocima industrijske prošlosti obavi prenamjena. U nešto moderno, u nešto korisno.

– Badelov prostor, kao i površina gdje je bila tvornica stakla, već su godinama u privatnom vlasništvu, predviđeni za ekskluzivnu turističku izgradnju, no ono oko čega smo se sporili odnosilo se na izgrađenost, kao i na sam izgled tog naselja koje se nastavlja na samo središte Fažane. Bilo je tu megalomanskih ideja, sad je sve sjelo na svoje mjesto tako da se nadam kako će se ući u zonu ekskluziviteta, ali ujedno ostati u nekim vizualnim gabaritima Fažane kakvu mi želimo, naglašava Korać.

S pravom, jer »turističkim neboderima« u Fažani, kao ni bilo gdje drugdje na Jadranu, uistinu nije mjesto. Kad smo već kod planova, tu je i 50 hektara Pinete koji će također ugostiti neki od ekskluzivnih hotelskih resorta, tako da će se čitav prostor u cijelosti vinuti prema najpotentnijem tržištu i bogatim turistima najprivlačnijeg prostora. Baš kao što to i kamp-naselje Bi Village ide u red najboljih takvih turističkih smještaja u Hrvatskoj.

U dobrom smjeru

– Fažanu karakterizira i jako velika individualna izgradnja. Mnogo je ovdje zadnjih godina niknulo vila, od kojih su neke pravi arhitektonski biseri. Uspijevamo biti privlačni i otvoreni investitorima, a da se istovremeno ne dogodi neka značajnija deformacija tradicionalnog izgleda, pojašnjava Korać koji odgovor na pitanje o identitetu ulagača u navedene vile – izbjegava.

– A gledajte, većina njih su stranci. Dakako da imam spoznaje kako dolaze s raznih strana, najviše iz zapadne Europe, mnogo njih i iz Rusije. No, velika vam je većina tih vila registrirana na pojedine tvrtke, poslovne subjekte, tako da je s jedne institucionalne strane uistinu neumjesno tražiti identitet vlasnika. Ljudi su investirali u Fažanu, dobro nam došli, uživajte kod nas, profesionalan je Korać.
I neumoran u želji da nas provede svim zanimljivim dijelovima grada i općine na čijem se čelu nada opstati i nakon 16. svibnja 2021. godine.

– Mislim da idemo u dobrom smjeru, mislim da je vodstvo općine odgovorno, da sluša želje i primjedbe svojeg stanovništva, da se svi zajedno trudimo odvesti ovaj prostor u sretnu budućnost. Kako za naše najmlađe stanovnike, tako i za one koji polako ulaze u treću dob, s obzirom da imamo oko 1500 stanovnika starijih od šezdeset godina. Dobre odnose imamo i s ostalim strankama, s IDS-om nemamo nekog većeg razilaženja, a to što želimo da Brijuni budu naši, fažanski, to je sasvim drugo pitanje, pa i naše pravo, zaključio je naš razgovor Radomir Korać. U svakom slučaju temperamentan, po mnogo čemu i osebujan načelnik jedne male, ali ekstremno potentne općine čija su blaga uočili i najznačajniji svjetski mediji, oni specijalizirani koji su njihovu plažu što se prostire upravo ispred nekadašnjeg Badela svrstali na 12. mjesto najljepših na svijetu. Imožd a jesu čuđenje u prstenu jedinica lokalne samouprave nastalih od nekadašnje općine Pula, ali kad im se zagrebe »pod kožu«, baš su slični simbolu svoje ribarske flote – srdelici. Spremni na pomoć, topli, iskreni i humani, na kraju krajeva otvoreni u svojoj – zatvorenosti, što je dojam koji ostavljaju »na prvu loptu«, istu onu koju je u svojoj mladosti načelnik Korać znao zabijati u protivničke golove. Što i danas, u svojoj starijoj dobi, uspješno čini s pogocima u – golove političkih konkurenata.