ZAGREB – Premijer Andrej Plenković jučer je na prvoj sjednici Vlade nakon godišnjih odmora najavio da će se 23. kolovoza ove godine obilježavati Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

– Bit će nekoliko obilježavanja, a ja ću s ministrom Butkovićem otići na Goli otok. I potom idući tjedan će potpredsjednik Medved i potpredsjednik Milošević otići u Grubore, rekao je Plenković. I dok je odlazak u Grubore nastavak pokušaja poboljšavanja hrvatsko-srpskih odnosa, obilježavanju stradanja na Golom otoku domaća politička elita nije pridavala previše pažnje.

Povjesničar Martin Previšić, autor prošlogodišnje zapažene knjige »Povijest Golog otoka«, podržava ovaj premijerov potez te daje objašnjenje zbog čega ova tema dosad nije previše zanimala praktički nikoga u hrvatskoj politici. Logor na Golom otoku otvoren je 1949., a na njemu su bili smješteni ljudi koji su u sukobu Josifa Staljina i Josipa Broza Tita ili podržali ovog prvog, ili je tadašnji jugoslavenski režim smatrao da bi to mogli napraviti.

Komemorirati žrtve

– Desnicu ova tema dosad nije previše interesirala jer je to kod njih ipak bilo percipirano kao jedan unutarkomunistički obračun, dok ljevicu sve to podsjeća na neko njeno neželjeno nasljeđe. Ne treba zaboraviti da je na Golom otoku bilo zatvoreno oko 13.000 ljudi od njih ukupno 16.000 koji su bili uhićeni u sukobu Jugoslavije s Informbiroom.

Oko 400 ljudi je umrlo zbog loše prehrane i mučenja, ili su bili ubijeni. Važno je da se te žrtve na neki način komemoriraju. Uostalom, kada se gledaju neka novija mjesta masovnih umiranja, na primjer Ovčara, onda se vidi da je to prilično sličan broj. Zbog toga je dobro da premijer na ovaj način podsjeti i na to naše nasljeđe. Posebno u kontekstu nedavnog obilježavanja Oluje i nove etape hrvatsko-srpskih odnosa, dobro je da se sada obilježe i stradanja na Golom otoku kako bi se u kontekstu prevladavanja naše prošlosti spomenuo i taj segment.

Ovim potezom će premijer dati i do znanja da ne radi nikakvu selekciju prilikom komemoracije žrtava, već nas pokušava uputiti da su u našoj bližoj i daljoj povijesti prisutna razna mjesta stradanja. I da ih ne treba zaobilaziti. Vidim to kao jedan pozitivan pomak u ovom širem kontekstu obilježavanja događaja iz prošlosti, rekao je Previšić. Dodao je da se nada da će ovaj premijerov potez biti korak naprijed prema tome da se konačno to veliko mjesta stradanja pretvori u memorijalni prostor.

– Goli otok to zaslužuje, ne samo po broju žrtava, nego i po načinu kako su ljudi tamo tretirani. Nadam se da će se i politika i javnost senzibilizirati za jednu takvu ideju. Što bi bilo korisno za suočavanje s prošlošću. A moguće čak i za naš turizam, rekao je Previšić. Govoreći o tome zašto hrvatska ljevica ne voli puno pričati o Golom otoku, Previšić kaže da je to za njih neželjeno nasljeđe koje se još uvijek tumači »kao jedno nužno mjesto obrane tadašnje Jugoslavije od nasrtaja Sovjetskoga Saveza«.

Titova reakcija

– To može objasniti samo jedan element Golog otoka. Ali nikako ne može objasniti potrebu za mučenjem i ubijanjem ljudi koji su samo par godina ranije iznijeli pobjedu u ratu, rekao je Previšić.
Međutim, i tu se stvari, čini se, ipak mijenjaju jer je u izjavi za naš list predsjednik Saveza društava Josip Broz Tito Jovan Vejnović izrazio spremnost da se pojavi na komemoraciji na Golom otoku.

– Oni koji su se izjašnjavali kao informbiroovci, su objektivno bili prijetnja ne režimu, nego integritetu i opstojnosti države Jugoslavije. Te ljude, po mom dubokom uvjerenju trebalo je izolirati. Ali način na koji se to radilo preko Golog otoka je apsolutno nedozvoljiv, sramotan. I to je mrlja na našem socijalističkom sistemu koji smo tada imali.

Problem u postupanju prema ljudima. To je bilo izvan svakog civilizacijskom konteksta i to apsolutno osuđujem. I bio bih apsolutno spreman otići sada tamo kao titoist. Jer Tito je 1950. godine rekao da s tim treba prestati. Naravno, rekao je to kasno, ali je ipak učinio takvu gestu, rekao je Vejnović. Dodao je da svim ljudima koji su u bilo kojem sustavu nastradali kao žrtve ideoloških predrasuda, treba odati počast, pažnju i sjećanje.