Prema podacima Globalnog indeksa ropstva (Global Slavery Index) od 2016. do 2023. godine detektirano je više od 10 milijuna ljudi u ropstvu, od čega je 20.000 žrtava zabilježeno u Hrvatskoj, objavljeno je na okruglom stolu u organizaciji Centra za žrtve rata – ROSA, koji je otvorila i moderirala profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Zlata Đurđević. Po prevalenciji nalazimo se na 27. mjestu u okviru Europe i centralne Azije (52 države) – neznatno bolje od istočnih europskih susjeda, ali gore u odnosu na, primjerice, Sloveniju, Austriju, Češku i Slovačku, piše portal H-alter.

Skup pod nazivom „Izazovi u borbi protiv trgovanja ljudima – perspektive kaznenog pravosuđa te pomoći i zaštite žrtava“ jedan je u nizu okruglih stolova koje je organizirao Centar uz podršku Grada Zagreba, mreže WAVE – Women Against Violence Europe i Netherlands Helsinki Committee. Ovoga puta tema je bila fokusirana na pravne aspekte koji se tiču zaštite i pomoći žrtvama trgovanja ljudima: preporuke europskih i međunarodnih tijela za suzbijanje trgovanja ljudima, imovinsko-pravne zahtjevi za žrtve trgovanja ljudima, primjene odredbi o nekažnjavanju žrtava, identifikacija žrtava i progon zlostavljača.

Žrtve 72% žene i djevojčice

Centar već nekoliko desetljeća pruža podršku žrtvama trgovanja, provodi istraživanja, zagovaranje i kampanje, ali najbitnije da pruža psihološku i pravnu pomoć žrtvama, i emocionalnu i praktičnu, sve ono što je žrtvama potrebno, naglasila je u ime Centra Nela Pamuković dodajući da uz Mrežu nevladinih organizacija za prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja PETRA predstavljaju kontinuitet u sustavu.

– Tih davnih godina 2001. i 2002. godine zajedno s međunarodnim organizacijama sudjelovali smo u kreiranju nacionalnog sustava za suzbijanje trgovine ljudima. Najviše radimo sa ženama koje su preživjele seksualno nasilje i koje su prodane za brak, što je isto jedna vrsta seksualnog nasilja. Do prije 7-8 godina čak 85 posto žrtava trgovanja ljudima su bile žene i djevojčice, a sada su oko 63 posto. Imamo podatke Europske unije iz 2021. kada je kreirana važeća strategija o suzbijanju trgovanja ljudima prema kojima su 72 posto žrtava trgovanja žene i djevojčice, od toga su 60 posto žrtve seksualnog iskorištavanja. Na razini EU 2021 na 2022. došlo je do velikog porasta žrtava koje nisu državljanke EU-a i do velikog porasta žrtava trgovanja u svrhu radnog iskorištavanja. Ženskim organizacijama je važno istaknuti rodnu dimenziju, tako da mi vidimo ovaj najveći dio trgovanja ljudima, a to je seksualno iskorištavanje, kao jedan od oblika nasilja nad ženama – istaknula je Pamuković.

Član Grupe stručnjaka za suzbijanje trgovanja ljudima GRETA na razini Vijeća Europe Luka Mađerić osvrnuo se na standarde Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima, konkretnije o područjima koja treba unaprijediti prema zadnjem evaluacijskom krugu koji su proveli. Područje s najvećim brojem upozorenja i preporuka tiče se kompenzacije za žrtve – nema države koja je to uspjela riješiti na način kakav bi Konvencija zahtijevala. Nadalje, to su i područja istrage, procesuiranja i sankcioniranja, besplatna pravna pomoć. Besplatna pravna pomoć kod koje je iznimno bitna pravovremenost, najčešće nije omogućena, napominje Mađerić.

Pomoć samo u kaznenim procesima

– Standard bi trebao biti da žrtve imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć za vrijeme prvog intervjua, a ti postupci su često dugotrajni i birokratizirani, a znamo da je u pružanju zaštite žrtvama najvažnija hitnost, upozorio je Mađerić. Na skupu je napomenuto da se takva vrsta pomoći pruža samo u kaznenim postupcima, ali ne i u građanskim parnicama dok je u nekim državama pomaganje uvjetovano imovinskim stanjem žrtava. Veliki problem je i nedostatak specijaliziranih odvjetnika. Što se tiče kompenzacije, upitno je i na što se kompenzacija odnosi u pojedinim državama  – ona bi trebala uključivati i naknadu štete i zbog ozljeda. U nekim zemljama uvedeni su fondovi iz kojih se isplaćuje kompenzacija, no pitanje je na koji način se određuje taj iznos ako nema sudskog postupka i sudske odluke, a i bitno je da se ta kompenzacija razlikuje od sustava socijalne pomoći, naglašeno je na skupu.

Trgovanje ljudima bez procesuiranja

Prof. dr. Aleksandar Maršavelski s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu govorio je o nedavnim slučajevima pronađene djece u Brčkom i Unsko-sanskom kantonu među kojima su i mališani s hrvatskim državljanstvom. Radilo se najvećim dijelom o romskoj djeci. Referirao se i na neke prethodne slične slučajeve ukazujući na dugotrajnost tih postupaka. Najveći slučajevi trgovanja ljudima u Hrvatskoj vezani su uz migrante. Maršalevski je podsjetio na slučaj iz 2016. sa 67 migranata iz Afganistana i Pakistana skrivenih u jednom kombiju i prevoženih kroz Hrvatsku. Dio njih bio je detektiran kao žrtve trgovanja ljudima, međutim ti slučajevi nisu bili procesuirani kao kazneno djelo trgovanje ljudima, upozorio je Maršalevski koji je podržao preporuku o donošenju jedinstvenog Zakona o suzbijanju trgovanja ljudima. Fokus njegovog izlaganja bili su imovinskopravni zahtjevi žrtava trgovanja ljudima o čemu se kao o najproblematičnijem području u implementaciji standarda nadovezao Mađerić.

– Imali smo prije trgovanje ljudima i ropstvo kao zajedničko kazneno djelo, to razdvojili, ali smo u ropstvo uključili i ropstvu slične odnose. Po mom mišljenju, prislini rad bi se mogao i trebao podvesti pod ropstvu slične odnose, jer imamo jako staru konvenciju o prisilnom radu iz 1930. godine, poentirao je Mađerić.