Razvoj Lošinja bez aerodroma je nemoguć – Sanjin Šolić M. GRACIN
Situacija s bukingom je bolja nego prošle godine, ali nas posebno veseli da su nam najbolje popunjeni objekti s pet zvjezdica u uvali Čikat. Da imamo više kapaciteta poput vile Hortensije ili vile Auguste sigurno bismo ih prodali još najmanje toliko koliko sada imamo
Predsjednik Uprave lošinjske Jadranka Grupe najavljuje još jednu uspješnu turističku sezonu te nove investicije kojima podižu cijelu destinacijuNaši gosti najviše traže luksuz, zato smo i uveli prve vlastite aviolinije
U ovom su trenutku ključna daljnja ulaganja kako bismo mogli početi govoriti o zaradi
Sa Sanjinom Šolićem, predsjednikom Uprave lošinjske Jadranka Grupe, koja je zadnjih godina promijenila turističko lice tog otoka, razgovaramo uoči nove turističke sezone, s pitanjem koji su projekti i programi s kojima Jadranka kreće u novu sezonu, a novosti je cijeli niz – u Velom Lošinju, Čikatu itd.
Kad je riječ o investicijama u nove objekte, što se može očekivati?
– Najveći ovogodišnji projekt je hotel Punta 4 zvjezdice u Velom Lošinju koji dobiva 75 novih soba, od kojih je veći broj suiteva, i otvaranje planiramo 24. svibnja, a već 25. svibnja su svi kapaciteti popunjeni. Ukupna investicija koja se odnosi na uređenje hotela Punta, što uključuje i teniski centar, garaže i parkirališna mjesta, vrijedna je oko 9 i pol do 10 milijuna eura. Uz to, u hotelu Bellevue u Čikatu otvaramo prvi japanski restoran na hrvatskim otocima, a do kraja lipnja ćemo završiti drugi dio šetnice s ukupnom infrastrukturom i urediti plaže kako bi gosti imali što više uređenih plaža za kupanje. Osim plaža, ovih dana završavamo sve investicije u kampove, kako u Čikatu, gdje gradimo najviše parcela i mobilnih kućica, tako i u ostalim kampovima – Punta Križi, Baldarinu i Slatini. Svakako mogu reći da sezonu dočekujemo spremni. Situacija s bukingom je bolja nego prošle godine, što je trend koji je prisutan u cijeloj Hrvatskoj, ali nas posebno veseli da su nam u sezoni najbolje popunjeni objekti s pet zvjezdica u uvali Čikat. I ove godine se pokazuje da će nam upravo tih kapaciteta nedostajati. Da imamo više kapaciteta poput vile Hortensije ili vile Auguste, sigurno bismo ih prodali još najmanje toliko koliko sada imamo.
Kasni hotel za radnike
Što je s hotelom za sezonske radnike o kojemu se puno govorilo?
– Jedino što će ove godine, nažalost, kasniti je otvorenje hotela za sezonske radnike, koji je trebao biti otvoren u svibnju, ali će zbog poštovanja svih tehničkih uvjeta, poput konzervatorskih zahvata i ishođenja dozvola, biti otvoren u lipnju. Taj projekt nam je jako važan, jer želimo kvalitetno smjestiti sezonske radnike. No, želim dodati još nešto: turistima, ali i lokalnom stanovništvu, su svakako važna i ulaganja u trgovine Jadranke. O tome stalno vodimo računa, jer trgovine posluju tijekom cijele godine i opskrbljuju lokalno stanovništvo i u mjesecima izvan sezone. Prije ove sezone smo, nakon punih 48 godina, obnovili trgovinu u Velom Lošinju i otvorili novi market s kvalitetnijom ponudom za sve otočane i goste, kao i trgovine s ponudom pekarskih i slastičarskih proizvoda. Ove godine ćemo završiti i središnji objekt za pripremu pekarskih proizvoda u Veletrgovini, odakle distribuiramo pekarske proizvode, jer nam dosadašnji kapaciteti nisu dovoljni za namirenje potražnje. Proširenje cijelog diskonta planiramo u idućoj godini, a planiramo i prenamijeniti prostor u Velom Lošinju u stambene jedinice. Vratili smo se i na Susak, gdje smo otvorili objekte. U manjim mjestima i dalje otvaramo trgovine u suradnji i u dogovoru s Gradom, jer je to pitanje općeg interesa, s obzirom na to da nijedan drugi trgovački lanac neće otvoriti malu trgovinu, a ona je itekako važna svakom mjestu. Zbog toga Grad snosi dio troškova, ali Jadranka brine o tome da ti objekti opstaju. Vlasnici smo i dijela Veletrgovine gdje su smješteni saloni namještaja i tehnike i sve tvrtke koje trenutačno tamo posluju ćemo zadržati, jer je važna kvalitetna i raznovrsna ponuda na Lošinju.
Što je s projektom gradnje aerodroma na Lošinju, gdje zapinje, tko je odgovoran što strateški projekt i dalje stoji u mjestu? Ne pomaže ni činjenica da je ministar turizma upravo s Lošinja.
– Činjenica da je ministar turizma s Lošinja svakako pomaže, jer je vidljivo da smo se pomaknuli u odnosu na prošlu godinu. Grad i država su riješili probleme oko čestica i sada čekamo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa i pitanja vlasništva. Time će biti stvoreni uvjeti za upisivanje u katastar i zemljišne knjige, a nakon toga se kreće u izvlaštenje fizičkih osoba. Zahvaljujući Gradu Malom Lošinju, državi i ministru turizma vjerujem da možemo optimistično planirati drugi dio 2019. kao godinu početka gradnje, ako se nešto drugo ne zakomplicira, kako bismo bili spremni za sezonu 2020. Dozvolu imamo, predstoje sastanci s kreditorima i izvođačima. Rješenje tražimo i kroz zakonsku regulativu, jer se radi o velikoj investiciji za koju tražimo pomoć države kako bismo prije samog početka mogli zatvoriti financijsku konstrukciju. Inzistiramo i na rješenju kroz novi Zakon o boravišnoj pristojbi kojom bi lokalni ljudi mogli povećati taksu gostima i kojom bi se financirali infrastrukturni projekti za boljitak lokalnog stanovništva i gostiju.
Preuzeli rizik
Često se postavlja pitanje je li, uz Krk, potrebna još jedna zračna luka na Lošinju?
– U kontekstu naše ponude, naročito hotela s pet zvjezdica u uvali Čikat uz dodatak izgradnje golf terena i razvoja golf ponude, pitanje zračne luke je neizbježno, ali to nije pitanje isplativosti zračne luke, jer uz Krk, ona samom Lošinju nije nužno potrebna. Dakle, širenje priče i razvoj Lošinja bez aerodroma je nemoguć i da bismo mogli popunjavati postojeće i nove objekte moramo imati aerodrom. Jednako tako, kada izgradimo aerodrom, morat ćemo izgraditi i nove kapacitete, jer će ovi s kojima u trenutno raspolažemo biti nedostatni. U ovom su trenutku ključna daljnja ulaganja kako bi se nakon nekog vremena sve to počelo vraćati i kako bismo mogli početi govoriti o zaradi.
Do rješavanja pitanja aerodroma i dalje ostaje problem povezanosti otoka s kopnom i dolaska na Lošinj, u odnosu na konkurenciju koja je na obali. Zbog toga ste krenuli u samostalnu priču povezivanja Lošinja komercijalnim letovima?
– Tako je. Naime, gosti koji žele odsjesti u našim luksuznim hotelima ne žele doći ako moraju putovati preko Krka, čekati trajekte, odnosno nemaju riješenu brzu komunikaciju s otokom. Dok nismo u mogućnosti realizirati »prave« vlastite letove, odlučili smo se za ovaj odvažan iskorak kojim omogućujemo da gosti iz četiri destinacije – iz Zagreba, Splita, Pule i Lugana, u roku od pola sata do 45 minuta dođu na Lošinj po vrlo pristupačnim cijenama. Preuzeli smo rizik i odlučili snositi eventualne troškove, ali mislim da je to pun pogodak. Time smo sigurno postali konkurentniji, ne samo na području Lošinja već i šire, jer smo koncentrirali i olakšali komunikaciju s otokom i olakšali dolazak gostiju u naše hotele. Vjerujem da će se to pokazati kao dobar odabir, ne samo za nas i naše goste, već i za domaće ljude koji sada mogu do Lošinja doći brže i bolje po puno povoljnijim uvjetima. Ako se model letova pokaže isplativim, u što zaista vjerujem, sve dok aerodrom ne bude gotov zadržat ćemo taj model. Nakon aerodroma bismo trebali krenuti u uređenja hotela Helios, jer bi tada bila gotova treća faza investicija i bila bi zatvorena priča Punte u Velom Lošinju. Nakon što uskoro otvorimo novi dio Punte, dogodine planiramo urediti dva bazena s grijanom vodom, veliki i dječji, sa sunčalištima i velikim fitnessom. Ne radimo smještajne kapacitete, ali poboljšavamo ponudu. Tada bismo išli i u uređenje sadržaja uz apartmane i u uređenje ceste do Velog Lošinja koju smo obećali i koja bi trebala biti gotova do 2020. godine.
Lošinjsko ste dijete, proveli ste veliki dio života upravo u Jadranci i svjedočili svim promjenama i preobrazbama Lošinja. Kako se danas osjećate kada prošećete otokom?
– Kad prođem Sunčanom uvalom ili Čikatom pa vidim što smo sve stvorili od kada vodim kompaniju, osjećam ponos i zadovoljstvo. Ako se ostvare planovi za idućih deset godina bit će to dovoljna potvrda mojih nastojanja i napora, no jednako tako postoje i sumnje. Što ako se sve planirano ne ostvari? Svjesni smo ograničenja i puta koji je još pred nama, kao i odgovornosti koju imamo, ali zadovoljstvo realizacije je svakako veliko.
Kap u moru
Kad govorimo o golfu, sada se nekako čini da je taj projekt na čekanju. Koliko je poznato, krenulo se u izmjene Županijskog prostornog plana, to je uvijek dug posao, ali kako ide, ima li naznaka da bi projekt nakon podrške Županije mogao krenuti k realizaciji?
– Zahvaljujući Primorsko-goranskoj županiji i Zavodu za prostorno planiranje završena je strateška procjena utjecaja na okoliš, čime smo završili studije zaštite sa svih aspekata i predali smo svoj projekt. Komisija za stratešku procjenu se mora očitati i očekujemo da će javna rasprava krenuti nakon prvomajskih praznika. Ako svi budu zadovoljni, prvenstveno stanovnici Lošinja i Cresa, izmjenu plana očekujemo na proljeće iduće godine.
Svi novi projekti i ulaganja znače i nova radna mjesta. Nekad je to zvučalo primamljivo, danas se pretvorilo u ozbiljan problem. Kronično nedostaje kvalitetnog kadra – kako rješavate taj problem?
– Problem radne snage smo očekivali i to je jedan od najvećih problema u turizmu i u ugostiteljstvu. Posebnost tog problema je i što je Lošinj otok. Mi smo povećali plaće, što je razumljivo ako želimo imati zadovoljne i učinkovite radnike i uslugu na razini te zadržati ljude na otoku i u Hrvatskoj. Tog problema moramo biti svjesni na razini cijele hotelijerske djelatnosti i rješavanje tog problema predstavlja neminovan trošak. Prije svega, a naročito na otoku, potrebno je ljudima omogućiti zadovoljavajući smještaj kako bismo im omogućili kvalitetan i ugodan život. Krenuli smo s hotelom za sezonce u Velom Lošinju, ali već sada nam treba kapaciteta za dodatnih 300 – 400 ljudi, a ako se budemo širili trebat će nam smještaj za još 500 – 600 ljudi. Problem je što treba naći prostor za izgradnju takvog smještaja, a do tada moramo izdržati, još najmanje godinu-dvije. Iznad trgovine u Velom Lošinju smo izgradili šest stanova, što je tek kap u moru. Dakle, imamo dva glavna zadatka: kvalitetan prostor za smještaj sezonskih radnika i osiguravanje mjesta za gradnju stanova kako bismo zadržali ljude na Lošinju.
Paradoks regulative
Kakva je suradnja s lokalnom zajednicom, i dalje dobra? Jadranka je po tome oduvijek poznata.
– Suradnja je odlična, ali i u Gradu po ovom pitanju postoji problem gradnje, planova i smještaja, jer se planovi, naravno, ne donose preko noći i ne mogu se mijenjati često. Takve izazove rješavamo zajednički, jer je to jedini način za uspješno rješavanje takvih pitanja. Bez Grada i Županije bilo bi jako teško, jer nam izlaze ususret u donošenju i izmjeni planova, no za projekte novogradnje potrebno je puno više vremena. Zajednički nastupamo i prema višim instancama jer ćemo morati prije svega mijenjati županijski plan, na koji se ni sada ne možemo žaliti jer je Županija prvi puta mijenjala plan upravo zbog našeg golf terena i zbog toga smo zahvalni. U svakom slučaju, sve jedinice u Županiji moraju ići na jedan obuhvatniji način traženja izmjena ako želimo pronaći prostor za život i stanovanje. S druge strane, lokalna zajednica zaista cijeni naše ulaganje u one segmente koji za nas nemaju komercijalnu vrijednost. Naša uloga u funkcioniranju grada i naše društveno odgovorno poslovanje najbolje se očituje u uvali Čikat u kojoj je postavljena sva infrastruktura koju naprosto poklanjamo Lošinju i njegovim stanovnicima. Paradoks naše zakonske regulative je što radimo nešto za opće dobro, ulažemo 10 milijuna eura i pritom ne možemo naći model da to poklonimo zajednici. Uz sve to, naravno, pomažemo brojnim sportskim, kulturnim i umjetničkim udrugama te se uključujemo u sve lokalne projekte, poput uređenja Doma zdravlja i ambulanti. Podrška je uzajamna i postoji iskrena sinergija otoka Lošinja, njegovih stanovnika i Grupe Jadranka. Podižemo cijelu destinaciju i razvijamo infrastrukturu.
