Rujan je u novijem dobu istarskog poluotoka mjesec najvažnijih odluka. Pazinske su 25. rujna 1943. značile pripojenje Istre Hrvatskoj. Čitav je niz pučkih svečanosti tijekom rujna pa je tako i Damir Kajin na buzetsku feštu Subotinu doveo jednu, u najmanju ruku, zanimljivu ako ne i višestruko znakovitu galeriju gostiju koja na neki način poručuje – tolerancija. Jer kad se u vijećnici, na svečanoj sjednici buzetskog gradskog vijeća okupe Kolinda Grabar-Kitarović, Stjepan Mesić i Zoran Milanović poruka je nedvojbeno samo jedna – bez zajedništva nam nema bolje budućnosti.

S druge strane, Poluotok ovog rujna politički vrije kao nikad prije. Vlada totalna nesigurnost, zbunjenost, milijun je pitanja o političkom smjeru kojim će Istra nastaviti u post IDS-ovskom vremenu. I ma koliko se SDP na dnevnoj razini raspadao, koliko ga god ulovio pa i prestigao Možemo, opet je Istra drugačija. Čelna osoba nacionalnog SDP-a, ali i jedan od njegovih najuspješnijih političara dolaze iz Pule. No dok se za Danijela Ferića, nesuđenog istarskog župana koji je te izbore izgubio u priči čiji se točan sadržaj nikad neće saznati, ali se sasvim sigurno ne može pravdati sa samo 40 glasova razlike, može se ustvrditi kako na istarskim prostorima SDP diže »iz mrtvih«, mnogo je onih koji će za Peđu Grbina, predsjednika SDP-a ustvrditi kako sve radi da SDP – umrtvi.

Usponi i padovi

Kakvo god stanje sa SDP-om bilo, koliko se god nekad ugledna socijaldemokratska stranka, baš ona koja je 3. siječnja 2000. godine trijumfalno izvela Hrvatsku na put zapadne demokracije, rastakala, ulazimo u dane koji Istri donose možda i ključne odgovore – IDS ne samo da bira novo vodstvo, on pokazuje i smjer kojim će se nastaviti kretati.

– Nemam u pravilu običaj komentirati unutarstranačka previranja u drugim strankama. Međutim, moram reći da se ta izbezumljenost i nervoza koja u IDS-u traje još od izbora, na kojima su ostvarili najlošiji rezultat ikad i izgubili Pulu, Vodnjan, Buzet, Pazin, prelijeva na cjelokupni društveno-politički narativ u Istri. Razumijem da nisu navikli biti u oporbi, ali da sve svoje vrijeme i svu energiju troše na PR spinove i da samo gledaju kako će krivicu za štetne projekte koje su oni nametnuli proteklih godina, poput Kaštijuna, svaliti na novu vlast, a i dalje apsolutno odbijaju raditi za dobrobiti građana Istre, to ne mogu shvatiti. Po ovome što smo dosad imali prilike vidjeti, IDS nakon ovih lokalnih izbora ni približno nije shvatio poruku građana i ne namjerava se mijenjati, pa tako i pokazuje smjer kojim će se kretati.

Osobno ste političar koji se nalazi u središtu pomalo apsurdne situacije. SDP naime od snažnog iskoraka IDS-a na političku scenu u Istri baš i nema značajnu ulogu. Osim Livija Bolkovića teško je pronaći u tom razdoblju značajnijeg SDP-ovog političara.

– Istarski SDP je imao uspona i padova, ali već je dugo konsolidiran, čak i onda kada središnjica pokušava nametnuti drugačiji ritam, kao što je to bio slučaj s Bernardićem koji je odlučio da će na parlamentarnim izborima predizborno koalirati sa IDS-om. To nije bila naša opcija, ali na nju nismo nikako mogli utjecati. No umjesto da se javno prozivamo i međusobno svađamo, odlučili smo nastaviti raditi u najboljem interesu svojih sugrađana i od toga ne odustajemo. Smatram da je umaški gradonačelnik Vili Bassanese itekako prepoznato političko lice, a isto vrijedi i za predsjednicu pulske organizacije i saborsku zastupnicu Sanju Radolović.

I onda kad je 2020. godine na parlamentarnim izborima u 8. izbornoj jedinici SDP doživio povijesni poraz, te kao nikad prije otvorio četiri mjesta za članove HDZ-a, pojavljujete se vi, političar u najboljim godinama koji se nameće kao jedna od najozbiljnijh političkih figura u Istri?

– Mogu samo reći da sam tadašnjem predsjedniku Davoru Bernardiću kazao da nam ta koalicija neće donijeti ništa dobroga, samo štetu. Tako je i bilo. I žao mi je zbog toga. Istarski SDP je bio protiv te koalicije jer mi znamo koliko je štete IDS nanio Istri i da s takvim IDS-om ne možemo surađivati. Građani su tu našu vjerodostojnost ipak prepoznali, pa se to vidjelo i na rezultatima ovih lokalnih izbora. Javnost itekako razumije i sluša, prepoznaje autentičnost i iskrenost, a, prije svega, nagrađuje upornost i trud.

Pričinjava li vam ta osamljenost problem, nedostaje li vam institucionalna podrška koja je možda zatajila i kod detaljnijeg prebrojavanja glasova na izborima za istarskog župana?

– Jedino su se u Istri glasački listići držali po gradovima i općinama. U ostalim županijama se čuvaju na jednom mjestu, u županijskom izbornom povjerenstvu. I neovisno o tome što nam nisu dali da prebrojimo sve listiće, legalist sam i poštujem odluku institucija. Dakle, tu je stranka učinila sve što je mogla. Zaista nisam osjetio manjak potpore. Dapače, osjetio sam bilo onog dobrog starog, ujedinjenog i složnog SDP-a.

Koalicijski partner

Uz jasnu, dugotrajnu odanost SDP-u gradonačelnika Umaga Bassanesea, drugi vrlo eksponirani gradonačelnik, Damir Kajin Buzeta baš i nije bio uz SDP na parlamentarnim izborima. Koliko SDP ima snažnu bazu u Istri?

– Nismo stranka koja vuče ljude za rukav da se učlane i nije tajna da SDP u Hrvatskoj ima oko 30 tisuća članova. No kao što se na ovim lokalnim izborima moglo vidjeti, broj članova ne znači uvijek i bolji rezultat jer IDS u Istri ima daleko više članova od SDP-a, kao i od Možemo! i nezavisnih lista, ali ti su im članovi okrenuli leđa i pokazali se kao brojka u njihovom u registru, a glas na oporbenom glasačkom listiću.

SDP je uspješan, no Možemo! je sasvim sigurno glavna zvijezda ljevice u Istri i Hrvatskoj. Hoće li zapravo SDP-u presuditi ne HDZ ili u nekoj prijašnjoj fazi IDS nego Možemo! koji je inače SDP-ov koalicijski partner u glavnom gradu Istre?

– Možemo! se nameće kao prirodan koalicijski partner SDP-u i nemamo ih problema podržati tamo gdje je procjena da mogu ostvariti bolji rezultat, poput onoga u Pazinu. Brojni birači platforme Možemo! glasali su za mene kao kandidata za župana. Iskreno ne vjerujem da će Možemo! presuditi SDP-u, ali vjerujem u daljnje suradnje za dobrobit građana, ako budemo u prilici zajedno upravljati nekim gradom ili općinom.

IDS kreće na unutarstranačke izbore. Nije baš neka velika zainteresiranost za funkciju prvog čovjeka nekad najjače istrarske stranke. U kom će se smjeru IDS kretati? Bi li ipak bio najbolji veliki, drastični rez, prepuštanje svih funkcija ljudima koji su rođeni iza 90-ih godina prošlog stoljeća?

– IDS ima taj apsolutistički model u kojem se predsjednici predlažu voljom predsjedništva, u uskom krugu ljudi, bez da se išta pita članstvo. Sve u svemu, jednako se nedemokratski ponašaju unutar, kao i izvan stranke.

U svemu što ste istaknuli, potvrđujete osjećaj građana o političkoj nestabilnosti Istre. Bojite li se za političku budućnost Istre? Hoće li naprosto zbog raspada IDS-a kao i nedovoljne snage i stranačke brojnosti SDP-a i Možemo! te time izazvane pojave velikog broja nezavisnih kandidata, HDZ nakon tri desetljeća u laganom hodu, potpomognut državnim novcem i velikim infrastrukturnim projektima, trijumfalno ušetati u Istru. Jednostavno, što se već i vidi, k sebi privlačiti male nezavisne liste koje na taj način dobivaju moćnog saveznika. I na kraju ovog razdoblja, u setu izbora što slijede za tri godine, od europarlamentarnih nadalje, osvojiti vlast i opet promijeniti – tijek istarske povijesti?

– HDZ sigurno neće nikada trijumfalno ušetati u Istru. Izgledniji mi je scenarij u kojem će, ako uskoro ne dokažu da im je uistinu stalo do građana i ako ne počnu biti dio rješavanja problema, a ne isključivo njihov uzrok, IDS pasti na niske grane, dok će se biračice i birači u većini gradova i općina opredijeliti za SDP, nezavisne liste i Možemo!.

Ovo je konstatacija trenutnog stanja. Ali nedvojbeno je da HDZ pregovara s nizom nezavisnih. K tome dobio je na županijskim izborima mnogo glasova, jasna je »opasnost« snažnijeg ulaska HDZ-a u istarsku političku operativu. Dolazi do apsurda – IDS koji je stalno s HDZ-om imao igru »drž’te lopova«, »HDZ je kriv za sve«, svojim je raspadom zapravo omogućio jačanje HDZ-a na istarskim prostorima. Kao nikad prije!

– Ne mogu se s time složiti. Sada je više no ikad vidljivo da IDS i HDZ u Istri žive u harmoničnoj simbiozi. Prešutnoj, jer IDS zna da ne smije naglas reći da im HDZ nije protivnik, ali harmoničnoj. Oni će i ubuduće pokrivati jedan drugoga, a uvjet je uvijek da IDS drži svoj monopol u Istri i tu i tamo, kao i do sada, ostave prostora da okrive Zagreb za sve loše na što sami nemaju rješenja.

Nema demokracije bez slobodnih medija

Kakva je po vama postizborna medijska slika Istre? Rastakanje tradicionalnih medija dovodi i u tom smislu do rastakanja uobičajenih demokraskih procesa. Jesu li naprosto mediji, a pri tom ne mislim samo na tiskane koji su u povijesnom uzmaku, nego na sve, »stup demokracije« ili je taj prostor danas prepušten »samouređivanju« putem društvenih mreža?

– Društveni mediji su sigurno preuzeli dobar dio tog kolača. S obzirom na to da su me na lokalnim izborima u glavom istarskom mediju, Glasu Istre, sabotirali, i to toliko da praktički nema niti jedne moje presice koju nisu na ovaj ili onaj način cenzurirali, ostalo mi je da svoj program predstavljam putem Facebooka. Nisam stručnjak u tom polju i ne mogu procijeniti koliko je to dobro ili loše, ali po mom sudu nema nadomjeska za pravo novinarstvo, pa mogu samo reći da mi je uistinu žao gledati u što se Glas Istre pretvorio u posljednjih godinu i pol dana. Naravno, nema demokracije bez slobodnih medija, slobodnih novinara, bez kritike i propitkivanja, i Glas Istre tu sigurno nije otok, nije izoliran slučaj.