Već sedam, osam godina, iz HDZ-a i SDP-a naizmjenično stižu prijedlozi da se izmijeni Ustav i biranje predsjednika Republike prebaci u Sabor, po uzoru na Njemačku. Nikako da se poklope. Primjerice, Tomislav Karamarko s ovakvom je inicijativom izašao krajem 2014., upravo u kampanji za predsjedničke izbore. Zoran Milanović tada je šutio, nije priskočio Karamarku kad se on zbog svoje ideje našao na meti brojnih kritičara. Jednako tako, Karamarko nije trzao kad je Milanović, koji je i ranije koketirao s tom mogućnošću, konačno prelomio i u listopadu prošle godine otvoreno se založio za ukidanje neposrednih izbora za predsjednika Republike, tvrdeći da ta dužnost uopće nema smisla. »Došlo je vrijeme da se predsjednika Hrvatske bira kroz parlament i to treba već od idućih izbora«, izjavio je Milanović prije desetak mjeseci, a to je još nedavno podebljao procjenom da izravni izbori nominalnog šefa države potiču previše konflikta u društvu da bi se »izabralo nekoga tko okolo pleše u dresu«.

Karamarko je praktično napustio politiku, ali budući predsjednik HDZ-a je Andrej Plenković, dugogodišnji Milanovićev dobar poznanik s kojim predsjednik SDP-a dijeli dosta političkih vrijednosti. Mogu li njih dvojica dogovoriti promjenu Ustava, kako bi neposredni izbori za predsjednika provedeni 2014. i 2015. bili i zadnji? Možda, bilo bi to svakako poželjno.

U tom bi slučaju i ankete o popularnosti političara, u kojima rutinski prva mjesta na ljestvicama zauzimaju predsjednici, prestale biti važne. Služile bi tek za dizanje ega predsjednicima. Tako je to većoj mjeri i danas, ali su te ankete makar i mali pokazatelj izbornih izgleda predsjednika, pa im se u javnosti ipak pridaje određeno značenje. Stoga se posljednjih mjeseci naglašava da je popularnost Kolinde Grabar-Kitarović u ozbiljnom padu, što sugeriraju istraživanja dvije relevantne agencije, Promocije plus i Ipsos Puls. Nije to nužno razlog za njezinu zabrinutost, jer aktualna predsjednica zna da je na Pantovčaku unatoč anketama prema kojima je Ivo Josipović bio apsolutni šampion popularnosti. No, sasvim je moguće da je muči činjenica da je puno više ljudi dobro mislilo o njezinim prethodnicima, Josipoviću i Stjepanu Mesiću, nego o njoj.

Neumoljiva statistika

Prije nekoliko dana Promocija plus objavila je da od svih političara predsjednicu najpozitivnijom doživljava 17,1 posto hrvatskih građana. U lipnju joj je rejting bio 19,6 posto, a u srpnju prošle godine 28,4 posto. Brojke su jasne. Kolinda Grabar-Kitarović još je prvoplasirana, ali Zoran Milanović je na drugom mjestu s 12,4 posto. Josipović se u Crodemoskopu u petogodišnjem mandatu rijetko kad spuštao ispod 40 posto. Tek 2014., kad se već zahuktavala predizborna kampanja, stopa odobravanja pala mu je na tridesetak posto. Ured predsjednika napustio je nakon izbornog poraza s rejtingom osjetno višim nego što je današnji Kolinde Grabar-Kitarović. Slični su i podaci Crobarometra agencije Ipsos Puls. U njihovoj posljednjoj anketi iz svibnja, predsjednica je bila pozitivna za 57 posto ispitanika. Neusporedivo je to s Josipovićem, koji je u svojom najboljim mjesecima prelazio 80 posto. Mesić se, pak, tijekom deset godina kretao između 64 i 77 posto. Dio odgovora zašto Kolinda Grabar-Kitarović ne briljira u anketama sigurno leži u nemogućnosti tih istraživanja da, kao i u drugim državama, dovoljno zahvate konzervativne birače, pa su u njima oštećeni HDZ i njihovi političari. Ali, ovo su razlike koje se ipak ne mogu svesti na razinu statističke pogreške.

Bezrezervno uz Jokića

Što je, dakle, predsjednica krivo radila? Njezinu silaznu putanju u svježim anketama i nije toliko teško objasniti. Kolinda Grabar-Kitarović izgubila je zbog više vlastitih postupaka simpatija dijela svojih, desnih birača, a one na suprotnoj strani nikako ne uspijeva pridobiti.

– Te ankete ne odražavaju u potpunosti raspoloženje građana i podcjenjuju predsjedničinu popularnost. Ali, za nju je posljednjih mjeseci ključno to da povlači vrlo jake državničke, a ne populističke poteze. Ne vodi računa o tome kako će oni utjecati na njezin rejting. Predsjednica je snažno podržala kurikularnu reformu, kao niti jedan hrvatski konzervativni političar ranije oštro je osudila NDH i ustaške zločine, a otvorila je i dijalog sa Srbijom o neriješenim problemima između dvije države. Ništa od toga sigurno se nije dopalo biračima tradicionalno sklonim desnici, ali te je stvari jednostavno trebalo napraviti, ističe naš izvor u Uredu predsjednice.

Nije nedodirljiva

I nesumnjivo je u pravu. Kurukularnu reformu desnica smatra antihrvatskom podvalom Vlade Zorana Milanovića, koja je Srbina Borisa Jokića ovlastila da osmisli školski program za odnarođivanje hrvatske djece. Predsjednica je, međutim, bezrezervno stala uz Jokića. S njegovim ga je suradnicima primila na Pantovčaku i ohrabrivala ih je da ne odustanu od posla na kojem su radili dulje od godinu dana. Navodno je o Jokiću čak razmišljala kao članu tehničke vlade koju je namjeravala formirati nakon parlamentarnih izbora, da joj HDZ i Most nisu doveli Tihomira Oreškovića s potpisima zastupnika temeljem kojih je on dobio mandat za sastavljanje Vlade. U svakom slučaju, kad je riječ o reformi kurikuluma, Kolinda Grabar-Kitarović našla se u raskoraku sa svojim biračkim tijelom.

A zamjerila im se je i sredinom travnja tvrdnjama da je »NDH bila najmanje nezavisna i najamanje je štitila hrvatske interese«, da je »ustaški režim bio zločinački« i da je antifašizam ustavna osnova moderne Hrvatske. Svećenik Luka Prcela u televizijskom prijenosu mise poručio joj je tada da joj nikad neće oprostiti ovu izjavu i pritom nije bio usamljen u takvoj odluci. Nedavni sastanak sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem i Deklaracija što su je njih dvoje potpisali također su loše odjeknuli među predsjedničinim pristalicama. Govorila je da će Hrvatsku iščupati iz takozvanog regiona, a završila je u srdačnoj komunikaciju s čovjekom koji za Hrvate predstavlja simbol velikosrpstva. Da se Milanović kao premijer na taj način družio s Vučićem, na Markovom trgu bi bile organizirane demonstracije. To se Kolindi Grabar-Kitarović nije dogodilo, ali ni ona više nema za desnicu status nedodirljive kraljice. Na njezinom Facebook profilu i dalje, istina, dominiraju postovi u kojima joj se tepa da je »najljepša i najbolja predsjednica«, ali na HDZ-ovom internetskom portalu direktno.hr sve je više iznimno uvredljivih komentara razočaranih obožavatelja. Nekad su epiteti kojima opisuju Kolindu Grabar-Kitarović bili namijenjeni Milanoviću i Josipoviću.

– Da se predsjednica dodvoravala desnici, nikad ništa ne bi mogla učiniti, upozorava naš sugovornik.

Ostala bez šansi

Ali, problem je Kolinde Grabar-Kitarović što joj umjereniji birači još uvijek uglavnom ne vjeruju. Da, politički se je izložila potporom Jokiću i reformi kurikuluma, ali neskloni joj dio javnosti procjenjuje da je tako postupila kad je shvatila potencijal građanskog pokreta protiv zaustavljanja ovog procesa. Uostalom, svojom intervencijom predsjednica nije ništa postigla, Jokić je otišao, a ministar Predrag Šustar na njegovo je mjesto imenovao druge ljude. O NDH je Kolinda Grabar-Kitarović progovorila bez, za HDZ-ovce karakterističnog, »ali«, no bilo je to poslije razgovora s Nicholasom Deanom, posebnim izaslanikom američkog State Departmenta za pitanja holokausta. Činilo se to stoga iznuđenim. Zato joj birači orijentirani prema ljevici i centru nisu to bogzna kako honorirali, prisjećajući se njezinog inkognito posjeta Jasenovcu i bojkota državne komemoracije. A Vučić? Bivši bliski suradnik Vojislava Šešelja malo je kome u Hrvatskoj prirastao za srce.

Predsjednica Republike je žrtva beskompromisnog ulaska u svoj mandat, ona je već u veljači prošle godine ostala bez šansi da dosegne standarde popularnosti koje su postavili Mesić i Josipović. Nisu njih dvojica bili politički neutralni, polarizirali su društvo i povremeno su se sukobljavali s vladama s kojima su kohabitirali. Ali, ni Mesić ni Josipović nisu bili u funkciji jedne političke stranke. Kolinda Grabar-Kitarović svjesno je napravila otklon od takve prakse obnašanja predsjedničke dužnosti i nije nimalo skrivala da joj je cilj, koliko god je to u njezinoj moći, pomoći HDZ-u, čija je bila kandidatkinja. Iz tog je razloga mjesecima, premda je ponavljala fraze o zajedništvu, radila žestok pritisak na Milanovićevu vladu i prijetila da će doći u Banske dvore i lupati šakom po stolu. Nastupala je kao da je plebiscitarno izabrana, pomislila je da je svi vole, a zapravo je pobijedila Josipovića najtješnjim rezultatom ikada. Protivnicima je svakodnevnim pressingom na nekadašnju Vladu i sinhroniziranim djelovanjem s HDZ-om dala samo dodatne argumente kontra sebe. Ankete su je odmah kaznile. Po popularnosti je Kolinda Grabar-Kitarović bitno zaostajala za Mesićem i Josipovićem već u samom startu jer obilježena je kao HDZ-ov vojnik. Kasnije se pokušavala nekako distancirati od svoje stranke, nije išla na ruku Karamarku koji ju je nakon parlamentarnih izbora javno pozivao da mu povjeri mandat za sastavljanje Vlade i bez potrebnog broja potpisa, ali nije od toga bilo koristi. Kolinda Grabar-Kitarović nepovratno se udaljila od »orjunaša«. Kad su još uslijedili njezini »vrlo jaki državnički potezi«, ohladila je i dosta domoljuba. I danas je u anketama tu gdje jest, s rejtingom rekordno niskim za nekog predsjednika Republike. Iz sadašnje joj je perspektive drugi mandat u priličnoj opasnosti. Možda zato ni Kolinda Grabar-Kitarović ne bi imala ništa protiv ukidanja neposrednih izbora, pa da u povijest makar uđe kao zadnja predsjednica izabrana po tom modelu.