ZAGREB – Početak široke primjene EU digitalnih potvrda u državnim i javnim službama ponovno je aktualizirao problem s kojim se već dulje vrijeme suočavaju svi oni koji su preboljeli COVID-19, ali o tome nemaju valjane potvrde, ili pak imaju potvrdu, ali im ona iz birokratskih razloga – ne vrijedi. Među njima je i Zadranka V.T. (podaci poznati redakciji), koja je COVID-19 preboljela u proljeće ove godine i nakon toga se uredno cijepila u roku, ali zbog činjenice da joj je infekcija potvrđena brzim antigenskim testom, a ne PCR-testom, danas nema pravo na EU digitalnu potvrdu.

– Test mi je bio pozitivan u travnju, a zarazila se i čitava moja obitelj. Po uputama liječnika »odradila« sam samoizolaciju i u lipnju dobila COVID-digitalni certifikat. U rujnu sam, kad je prošlo dovoljno vremena od preboljenja, primila jednu dozu cjepiva, što je u skladu s preporukama struke. No, kad sam htjela izvaditi novu potvrdu, pokazalo se da je to nemoguća misija, jer imam »krivi« test, kaže naša čitateljica. Razlog je, naime, činjenica da joj je bolest potvrđena brzim antigenskim testom, dok se EU digitalna potvrda, prema uredbi Europske komisije, može izdati samo na temelju PCR testa.

– U mom slučaju, to me prisiljava da se cijepim i drugi put, što prema preporukama struke uopće nije medicinski indicirano. Dakle, trebala bih odmahnuti rukom i reći – ma nema veze, bit ću još otpornija?! Nevjerojatno je da uza sve službene medicinske dokaze, jer nisam se testirala u kućnoj radinosti nego me na testiranje poslao moj liječnik, na kraju ne mogu dokazati infekciju, ogorčena je ova čitateljica koja smatra da se radi o kršenju ljudskih prava.

Dvostruka mjerila

– To je kao da u postupku obrane sudu prezentirate dokaz, a sud taj dokaz prešutno odluči ignorirati. Oprostite, gdje je nestala pravna država? – pita se ona.

U sličnoj poziciji su svi su građani koje su u to vrijeme, u nedostatku PCR testova, liječnici sustavno slali na antigensko testiranje. U tom času, nitko nije razmišljao o tome u kakvoj će se administrativnoj zavrzlami naći kad budu trebali dokazati da su preboljeli COVID-19 i temeljem toga ostvariti određena prava. Iako su tada antigensko testiranje propisale nadležne institucije, težina tih testova pala je u vodu u trenutku kad je Europska unija uredbom propisala da se za EU digitalni certifikat za dokazivanje preboljenja infekcije COVID-19 priznaje samo rezultat PCR-testa.

– Sad smo u situaciji da vam antigenski test ne vrijedi kao dokaz da ste preboljeli COVID-19, ali ako se testirate da biste prešli granicu ili došli na radno mjesto, onda je taj isti test, koji EU ne priznaje, dovoljan da vam se, ako se pokaže pozitivnim, zabrani ulazak. Kako je moguće da u jednoj situaciji isti test vrijedi kao pouzdan, a u drugoj ne vrijedi? Kako je moguće da za dolazak na posao država vjeruje ako test pokaže da imam koronu, a ne vjeruje ako tražim COVID-putovnicu? – pita se čitateljica.

U Hrvatskoj je, procjenjuje se, u sličnoj situaciji najmanje 40.000 ljudi kod kojih je zaraza laboratorijski potvrđena brzim testovima bez naknadne potvrde PCR-om.

Primjer Danske

Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) preporučivao je primjenu brzih antigenskih testova u skladu s preporukama ECDC-a, a naši epidemiolozi su u više navrata javno dali do znanja da zapravo nema dvojbi o pouzdanosti takvih testova u dokazivanju preboljenja COVID-19. Problem su europski propisi, koje smo preuzeli zajedno s EU digitalnim certifikatom kao jedinim sredstvom s kojim se u Hrvatskoj dokazuje aktualni COVID-status. Na rješenju u kojem se jedino PCR-test priznaje kao dokaz preboljenja COVID-19, inzistirale su neke europske države te je to prihvaćeno kao jedinstveno rješenje na razini EU-a. Tako antigenski test danas služi kao dokaz da je osoba pozitivna, ali na temelju njega ne može dobiti COVID-potvrdu.

Hrvatska se, međutim, nije morala ograničiti samo na EU digitalni certifikat, kao jedini dokument na temelju kojeg se dokazuje preboljenje, cijepljenje ili neposjedovanje virusa temeljem negativnog testa. Neke su države, Danska na primjer, uvele i vlastiti, paralelni sustav propusnica ili tzv. COVID-pass, koji služi za dokazivanje COVID-statusa unutar državnih granica. Tamo se odlukom nacionalnih vlasti, za dobivanje propusnice priznaje i brzi antigenski test, pa čak i test na slinu proveden u službenoj ustanovi. Hrvatska se za takvo vlastito rješenje nije odlučila na vrijeme, pa je sada ovisna o europskom obrascu koji podrazumijeva i primjenu strogih europskih pravila. Na šteti su zbog toga deseci tisuća hrvatskih građana, koji unatoč tome što su se cijepili i preboljeli COVID-19, ne mogu realizirati svoja osnovna pandemijska prava. U vrijeme kad EU digitalne potvrde postaju ulaznica za stotine tisuća ljudi, što zaposlenih, što građana, u državne i javne ustanove, ovaj problem dodatno dobiva na težini.

Druga doza

Stručnjaci preporučuju svim osobama koje se nalaze u takvoj situaciji, te su preboljele COVID-19, ali to ne mogu dokazati, da se cijepe s dvije doze cjepiva. To, ističu, ne predstavlja nikakav rizik za zdravlje, a zahvaljujući takvom cijepljenju imat će dugotrajni »superimunitet«, čak i na buduće sojeve koronavirusa koji bi se tek mogli pojaviti.

– Dvostruko cijepljenje nakon što je čovjek prebolio COVID-19 neće ga ugroziti ni na koji način. To je kao primjena treće doze kod onih koji nisu bili inficirani koronavirusom, razlika je u tome što se preboljenjem i cijepljenjem stječe daleko snažnija imunost nego samo cijepljenjem, objašnjava imunolog Zlatko Trobonjača. Istraživanja su, kaže, pokazala da takva hibridna imunost, stečena na dva načina, prirodnim putem i cijepljenjem, u konačnici rezultira superimunošću.

– Provedena su istraživanja gdje se s 20 mutacija na s-proteinu uspjelo izbjeći imunost postignutu preboljenjem ili cijepljenjem, ali pokazalo se da ljudi koji su preboljeli COVID-19 i uz to su cijepljeni, mogu neutralizirati i takav virus, navodi Trobonjača.

Najbolja će se imunosna reakcija na cjepivo, smatra, postići ako se preboljeli cijepi prvom dozom između tri i šest mjeseci nakon preboljenja, a drugom tri do pet mjeseci nakon prve doze.

– Tako će steći superimunost, ne samo prema jednome soju, nego po svemu sudeći prema različitim sojevima koronavirsa, pa i južnoafričkom ili brazilskom, a moguće i sojevima koji će nastati u budućnosti. I to vrlo snažnu imunost koja ih brani ne samo od teških oblika bolesti, nego i od infekcije, zaključuje Trobonjača. Ističe i kako se ne radi ni o kakvom pretjeranom »boostanju« imuniteta, jer se kroz nekoliko mjeseci određena količina antitijela gubi. Dok se samo cijepljeni kroz neko vrijeme mogu ponovo zaraziti, gotovo nitko tko je prebolio COVID-19 i cijepio se, nije se ponovno inficirao, poručuje imunolog Trobonjača.

Problem i serološko testiranje

Problem s dokazivanjem preboljenja imaju i građani koji su zarazu koronavirusom potvrdili serološkim testom, krvnim testom koji utvrđuje postojanje antitijela na koronavirus. Kod ovih rezultata struka ima dodatne rezerve, jer je riječ o prilično nepouzdanim testovima, na temelju kojih se ne može doznati niti vrijeme preboljenja, niti razina i trajanje imuniteta. Serološki testovi dosad nigdje nisu dobili kredibilitet u dokazivanju preboljenja ili imunosti na COVID-19.