Posljedicama razornog potresa izravno je pogođeno više od 13 tisuća djece, potres je utjecao na sve njih, a najviše su pogođena ona koja su ostala bez doma i koja su i prije njega odrastala u siromaštvu, ističe u razgovoru za Hinu pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević

Stručnjaci ističu da općenito, kod djece možemo očekivati poteškoće vezane za spavanje, probleme s apetitom, intenzivne emocionalne reakcije poput tuge, ljutnje ili straha, koje će se ovisno o dobi djeteta različito manifestirati, kaže pravobraniteljica koja je u nekoliko navrata posjetila stradalo područje.

Koliko djece živi na tom području, imate li podatke koliko ih živi izvan svojih oštećenih domova, u kontejnerima i organiziranom smještaju?

Prema procjenama koje su nam dostupne, na području koje je pogodio razorni potres, njegovim je posljedicama izravno pogođeno oko 70 tisuća ljudi, a među njima više od 13 tisuća djece. U stalnom smo kontaktu s predstavnicima Ureda Hrvatskog Crvenog križa (HCK) s kojima smo obišli neka mjesta gdje su privremeno smještene obitelji s djecom. Doznali smo da broj djece u tim smještajima varira iz tjedna u tjedan, jer se obitelji vraćaju u blizinu svojih kuća – u mobilne jedinice za stanovanje ili nalaze smještaj kod rodbine.

Imate li podatke koliko je djece nakon potresa napustilo Banovinu?

Zasad ne raspolažemo cjelovitim podacima, znamo da su brojne obitelji našle smještaj u Istri i Primorju te u mnogim drugim krajevima Hrvatske, kod rodbine ili prijatelja, a neki su otišli i u inozemstvo, što često nije evidentirano. Nadam se da ćemo uskoro imati jasniju sliku o tome.

Potres je utjecao na svu djecu, no koju biste skupinu (ili skupine)  izdvojili kao posebnu pogođenu?

Svakako su najviše pogođena djeca koja su ostala bez doma, kao i djeca koja su i prije potresa odrastala u siromaštvu i okolnostima koje su bile rizične za njihov psihofizički razvoj, te djeca koja i inače trebaju posebnu skrb i podršku zbog teškoća u razvoju ili bolesti. No potres je bez sumnje utjecao na svu djecu.

Tko se teže nosi s posljedicama potresa, odraslija ili mlađa djeca i koji su njihovi glavni strahovi?

Ne možemo reći da se neka dobna skupina djece bolje ili lošije nosi s traumatskim iskustvom, ali njihove će se reakcije razlikovati ovisno o dobi djeteta. Stručnjaci ističu da općenito, kod djece možemo očekivati poteškoće vezane za spavanje, probleme s apetitom, intenzivne emocionalne reakcije poput tuge, ljutnje ili straha, koje će se ovisno o dobi djeteta različito manifestirati – mlađa djeca mogu biti plačljiva i odbijati odvajanje od roditelja, a starija mogu biti razdražljiva, neraspoložena za razgovor, nemirna, povući se u svoj svijet, osjećati se bespomoćno. Djeca koja su doživjela potres mogu se osjećati izrazito uznemireno i nesigurno prilikom povratka u kuću, čak i ako ona nije oštećena.

Stručnjaci mentalnog zdravlja pripremili su brojne informativne materijale za roditelje, o tome kakve sve reakcije možemo očekivati kod djece koja su doživjela potres i žive u vrijeme pandemije Covid-19 i kako im možemo pomoći da prebrode ta iskustva. Roditeljima je ukazano i u kojim situacijama bi trebali potražiti stručnu psihološku pomoć, te su i djeci i odraslima ponuđeni kontakti za telefonsko savjetovanje sa stručnjacima mentalnog zdravlja, što je izuzetno važno. Ono što otežava rad na povratku osjećaja sigurnosti, koji je važan za mentalno zdravlje ljudi pogođenih potresom je podrhtavanje tla koje se i dalje osjeća. Upravo je zato važno s djecom raditi na njihovom osnaživanju i edukaciji o tome što oni mogu učiniti kako bi se zaštitili i kako bi sami sebi pomogli u slučaju kada osjete podrhtavanje tla, kako trebaju postupiti ako su kod kuće sami ili se nalaze u vrtiću ili školi.

Razgovarali ste sa stručnjacima, što kažu: Kako će ta djeca podnijeti dvostruki teret, onaj što im je donijela korona i ovaj ‘potresni’. Kada će se vidjeti razmjeri trauma koje su proživjela?

Raspravu o dugoročnim posljedicama ovih traumatskih i kriznih događaja bih ostavila stručnjacima. No, s velikom sigurnošću se može reći da će u vremenu pred nama postojati pojačana potreba za brigom o mentalnom zdravlju djece i odraslih, a ona je vidljiva već i sada. Važno je da odgovor na te potrebe bude takav da se osigura sustavna, dostupna i dostatna stručna pomoć i podrška svima kojima je potrebna. Nažalost, problemi u području zaštite mentalnog zdravlja djece – ponajprije nedovoljan broj stručnjaka mentalnog zdravlja koji rade s djecom i nedostupnost stručne psihološke pomoći djeci koja žive izvan većih gradova – postoje već godinama. Krizni i traumatski događaji kao što su potresi i pandemija učinili su te probleme vidljivima. Ovo je trenutak kada se ti problemi moraju početi rješavati sustavno.

U situaciji kad djeca s Banovine žive u stalnom strahu od novog potresa, a dio njih i u kontejnerima, teško se može govoriti o njihovoj ravnopravnosti s vršnjacima

Teško je u takvim uvjetima govoriti o ravnopravnosti. Govorimo o djeci u izrazito ranjivoj situaciji, čije stanje moramo pažljivo pratiti, uočiti i reagirati na njihove potrebe, omogućiti im da kažu kako se osjećaju, pružiti im podršku u svim područjima, pokazati im da nisu sami i da njihove obitelji nisu prepuštene same sebi. Dakle, nužno je planirati povećani angažman i podršku za djecu s tog područja na duži rok.

Držite li dobrim da se djeca s Banovine čim prije uključe u online školu ili bi s tim, ipak, trebalo pričekati?

Stručnjaci preporučuju da se u kriznim situacijama djeci nastoji što prije vratiti barem dio uobičajenih aktivnosti kao što je pohađanje nastave jer to može pridonijeti njihovu oporavku. Ali prije donošenja odluke o tome svakako treba vidjeti imaju li sva djeca mogućnosti za praćenje online nastave. Doznajemo da u nekim stradalim područjima, primjerice u području Gline i Hrvatske Kostajnice, postoji ozbiljan problem sa signalom pa djeca teško mogu pratiti online nastavu.

Sudjelovali ste na sastancima klastera psihosocijalne podrške koji je organizirao Hrvatski Crveni križ, što kažu Vaše informacije je li ta podrška stigla do djece u pravo vrijeme i koje su povratne informacije?

Ovi se sastanci organiziraju radi koordinacije timova koji na terenu pružaju psihosocijalnu podršku ljudima pogođenim potresom, na njima se razmjenjuju informacije o iskustvima rada na terenu i uočenim potrebama. Vidljivo je da postoji visoka razina svijesti o potrebi posebne brige o djeci i o ranjivim skupinama. Djeca se, razumljivo osjećaju jako pogođena potresom. Ovo iskustvo poljuljalo je njihov osjećaj sigurnosti te kod mnogih izazvao niz traumatskih stresnih reakcija tako da je izuzetno važno pružiti im odgovarajuću podršku i pomoć.

U ovim okolnostima je važno odgovarajuću psihološku podršku pružiti i odraslima koji se brinu o djeci i koji su njihove osobe od povjerenja jer djeca prate reakcije odraslih – roditelja, baka i djedova, odgajatelja, nastavnika – i na određeni način ih zrcale.  Osim članova obitelji, jako je važno i osnaživanje djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova, koji se ujedno moraju nositi s vlastitim iskustvom potresa. U tu svrhu organizirani su webinari za nastavnike u Sisačko-moslavačkoj županiji i Gradu Zagrebu, a u planu su i dodatne radionice te daljnje praćenje njihovih potreba i o drugim oblicima osnaživanja. Doznali smo da se slična podrška planira i za djelatnike dječjih vrtića.

Razgovarala: Marija Udiljak / Hina