Dolazak živopisnog Argentinca na mjesto Kristova namjesnika na Zemlji i Petrova nasljednika u Rimu bio je poprilično iznenađenje, uzburkao je mnoge duhove i Katoličku crkvu uveo u iznimno zanimljive godine, kaže nam povjesničar prof. dr. sc. Ivica Miškulin u svom osvrtu na lik i djelo Franje čiji je pontifikat trajao 12 godina, od ožujka 2013. pa do travnja 2025. godine.

Ljudska vrlina

Miškulin ističe da je temeljno obilježje Franjina pontifikata bilo svakodnevno prakticiranje politike dobrote.

– Dobrotu je najbolje definirati kao ljudsku vrlinu i etičku kategoriju koja se opisuje kao djelo ili mentalno stanje blagonaklonog ili milosrdnog ponašanja prema drugim ljudima, kaže naš sugovornik.

Dodaje da je papa Franjo doista uvijek i svuda mislio, govorio, propovijedao i činio dobrotu, odnosno uvijek je i svuda nastojao pomoći drugima.

– U prvom redu i jedino ispravno, ponajviše onima kojima je ta pomoć, iskazana u obliku kakvog milosrdnog čina, najviše i bila potrebna. Na kraju, i svakako prije reda, i napustio nas je nakon još jednog čina dobrote: premda vidno bolestan, vjernicima i zaljubljenicima, posljednje je dobre riječi uputio na sam Uskrs, podsjeća.

Papa Franjo i njegova politika iskrene dobrote učinili su ga doista popularnim na svjetskoj pozornici, a izgleda ponajviše u krugovima nekoliko skupina.

– Siromašni, ranjivi i marginalizirani posvuda u svijetu naprosto su ga obožavali. U njihovim je očima Papa nesumnjivo imao status očinske uloge najveće snage, posljednje uzdanice i čovjeka na čiji su dobar zagovor uvijek mogli računati. Kako je naglasak vidno stavio na katolike, i kršćane te vjernike općenito, izvan Europe i u tim je krugovima nailazio na iznimno dobar prijam. Je li to, međutim, dovoljno da bi se reklo kako je marginalizirao Europu, a posebno njezine katolike? Možda, ali će sigurno eventualne posljedice takve politike do izražaja doći u pontifikatu njegova nasljednika. Zasigurno Papina ciljana orijentacija na običnog čovjeka i na svijet izvan Europe nešto vuče iz njegovih argentinskih korijena, tumači Miškulin.

Dijalog i dobrodošlica

Nasuprot pojednostavljenim tumačenjima, kaže nam da je od velike važnosti primijetiti kako papa Franjo niti najmanjim znakom nije dao naslutiti popuštanje u bilo kojoj od dogmi, odnosno nepobitnim istinama Katoličke crkve.

– Teolozi će to svakako znati bolje objasniti, ali smatram da je papa Franjo, naravno zadržavajući sadržaj, promijenio praksu: umjesto nepristojne nadmenosti, statusne superiornosti i nezdrave isključivosti, manjinskim je skupinama ponudio dijalog, razumijevanje i dobrodošlicu, naglašava.

Nesumnjivo je dobronamjerna Papina politika počesto, međutim, znala nailaziti na prepreke koje su uvjetovali realni politički odnosi.

– To je moguće dosta dobro ilustrirati na nizu primjera. Nema dvojbe da je njegovo inzistiranje na solidariziranju i identificiranju Katoličke crkve sa siromašnima svake hvale vrijedan čin: doista, visoki katolički prelat ili običan svećenik koji pred mnoštvom izlazi iz kakve limuzine svakako nije najprimjereniji vid djelovanja, ističe Miškulin.

No, dobrostivi papa ipak nije ponudio jednako dobar odgovor na pitanje koje proizlazi iz druge strane iste medalje: kako će stvarno, uspješno i učinkovito, Katolička crkva pomoći siromašnima, ako je i sama siromašna, odnosno ako i sama zapravo treba pomoć?, upitat će naš sugovornik, a osvrnut će se i na kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca te reći da je na tom primjeru vidljivo da balansiranje između ideala i praktične politike u pravilu nije jednostavan posao.

– Mislim da za samog Papu nije bilo dvojbi u Stepinčevu svetost, ali jednako tako mislim da je privremeno odgođeno njezino proglašenje zbog »de facto« realpolitičkog motiva, tj. barem za sada neuspješnog približavanja pravoslavlju, zaključuje Miškulin.

Moskva i Teheran iskoristili

– Svake je hvale, naravno, vrijedno i njegovo pružanje ekumenske ruke drugim religijskim zajednicama, u prvom redu Ruskoj pravoslavnoj crkvi i islamu. Istodobno, nemoguće se oteti dojmu da su, primjerice, Papinu dobrotu u Moskvi i Teheranu zapravo iskoristili: prvi kako bi uvelike pomogli Putinovu imperijalnom ratu u Ukrajini, a drugi kako bi dodatno ojačali progon neistomišljenika. Papa Franjo drugima je hrabro i pošteno pokazao kako treba raditi, ali njegove su dobrostive poruke često nailazile na zatvorene uši, rekao nam je Miškulin.