Nevio Šetić, doktor znanosti, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Puli, iznimno je slojevita osoba. Iako je najširoj javnosti najpoznatiji po svojoj političkoj karijeri, posebno po »bogohulnim« elementima HDZ-ovca iz Istre kao i dijela najužeg savjetničkog tima prvog hrvatskog predsjednika, također doktora povijesnih znanosti, Franje Tuđmana, iznimno je bogata i zanimljiva njegova znanstvena karijera, pa tako i kao osobe koja se pojavljuje u ulozi analitičara političko-povijesnih procesa čije usluge često koriste mediji.

Danas 64-godišnji Šetić, studirao je i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je i doktorirao – zanimljivo jednako kao i dr. Franjo Tuđman – te također proveo dio svoje profesorske karijere, da bi danas bio stanovnik Krmeda, mjesta nedaleko Rovinja gdje je i rođen.

»Desni« IDS

S obzirom na za istarske prilike neuobičajene rezultate prošlogodišnjih lokalnih izbora, kao i činjenicu da unatoč tome što ti mandati polako idu prema svojoj prvoj polovini, još se uvijek ne nazire nova politička slika Poluotoka. Iako je dolaskom Dalibora Pausa na čelo IDS-a najjača istarska politička snaga konsolidirana, nije izvjesno da će doći do značajnije obnove povjerenja u najširim slojevima stanovnika Istre, samim time i porasta broja glasova na budućim izborima.

– IDS je na neki način odradio svoju povijesnu ulogu. Možemo to komentirati i u svjetlu ulaska Hrvatske u šengenski prostor, kako je poznato IDS je kao jednu od najvažnijih svojih odrednica imao transgraničnost, ali i činjenice da je danas i Hrvatska bitno drugačija u političkom smislu. Iako je nedvojbeno da je Ivan Jakovčić, kao najdugovječniji predsjednik IDS-a, bio zanimljiva i snažna osoba, pa tako i u političkom smislu, velik dio homogenizacije Istre oko IDS-a odradio je zahvaljujući stalnom isticanju »bauka Zagreba«, odnosno plašenjem stanovnika politikom središnje vlasti kad bi je obnašao HDZ. Dalibor Paus, sadašnji predsjednik niti je kao osoba sličan Jakovčiću, niti su vremena više takva. Ponavljam, velik dio IDS-ove uspješnosti gradio se na potpirivanju strahova od HDZ-ove vlasti. Danas bi to izgledalo, blago rečeno, smiješno jer središnja HDZ-ova vlast, odnosno Vlada koju vodi premijer Andrej Plenković, ima i više nego dobar odnos prema Istri, ulaganja kakva danas pratimo iznimno su velika, korisna, naprosto svrhovita. IDS-ova homogenizacija, izborne pobjede koje su prelazile 70 posto na kraju su dovele do osjećaja svemoći kao i do brojnih deformacija koje proizvodi politička kontrola kakvu su provodili, zaključuje Šetić.

Složimo li se s razmišljanjem, uostalom i uvrštenim u IDS-ove programske stavove, da je riječ o stranci lijeve orijentacije, nije li slabljenje IDS-a zapravo otvorilo prostor nekim drugim opcijama, nekim drugim strankama takvog profila? Kakve su sada šanse SDP-a, Možemo! je osvojilo Pazin što nije riječ o »još jednom gradu« već o sjedištu Istarske županije, kao i gradu koji se doživljava kao ključni za razumijevanje istarske povijesti, kulture pa i njezinog političkog bića.

– Kao prvo IDS je na neki način uvijek bio totalitarna stranka koja se koristila i sasvim desnim metodama rada, pokazao je to i njegov burni slom u lipnju 2021. godine. To što je koalirao sa strankama lijeve političke opcije bila je najčešće posljedica pragmatičnosti njegovog vodstva. Antifašizam? Pa to je samorazumljivi dio istarskog političkog bića. Kad govorimo o strankama ljevice u Istri – SDP ima velikih problema na nacionalnoj sceni, dok je u Istri, zbog stalnog koaliranja s IDS-om uvijek bio kadrovski podkapacitiran. Ima ga, to koliko ga ima je kvalitetan, ali to je nedovoljno za naglašenije promjene. Cijenim uspjeh Možemo!, tim više jer ga u Pazinu kao aktualna gradonačelnica vodi iskusna politička osoba Suzana Jašić. No ni od njih izvan Pazina skoro ništa.

Prilika za HDZ

Kako se čini, dok će se političke garniture u jedinicama lokalne samouprave još nekako i posložiti, moglo bi biti problema u funkcioniranju budućeg saziva Istarske županije.

– Gledajte, kao političar koji je oduvijek u HDZ-u, zahvaljujući čemu sam u četiri mandata bio i saborski zastupnik, te kao povjesničar koji zna da je istarsko političko biće, posebno u najautohtonijim dijelovima Istre u velikoj mjeri sazdano na nauku i stavovima, razmišljanjima Bože Milanovića, jasno je da bi u skoroj budućnosti mogao i morao profitirati upravo HDZ. Ne, nemam se namjeru reaktivirati u tom smislu, krenuti na neke nove izbore, ali današnji HDZ i njegov odnos putem središnje vlasti prema Istri na to apsolutno upućuje. Ali, znamo li da je HDZ, dijelom i svojim krivim koracima koji su se inicijalno dogodili 1991. na znamenitom skupu u Pazinu, u svijesti i podsvijesti istarskog političkog bića krajnje negativni pojam, nisam siguran da će do potrebne ekspanzije i doći. I na prošlim izborima je HDZ odradio odličan posao, vidimo da povjerenje raste, koliko brzo i snažno pokazat će budući izbori. Osobno, mislim da bi HDZ-ov uspjeh u preuzimanju Istarske županije bio od silne koristi upravo za daljnji rast kvalitete života u Istri kao i standarda njezinih stanovnika.

Nastavljamo prelaziti političkom slikom Poluotoka. Neizbježna je figura svakako i gradonačelnik Pule Filip Zoričić. Konkretno, evidentan je i utjecaj nezavisnih lista i političara koji se takvima definiraju.

– Dobro poznajem Filipa Zoričića jer je bio moj student. Riječ je za sada o uspješnom političaru, no kao nezavisni, a vidimo da je smješten negdje u centru, može funkcionirati samo na lokalnom, pulskom gradskom planu. Želi li širi utjecaj kako bi zauzeo prostor koji se stvorio kopnjenjem IDS-a, mora osnovati političku stranku. A to onda znači i programsku orijentaciju koja više ne može biti nezavisna. Ne znam kako Zoričić u ovom trenutku razmišlja i koje su mu ambicije, ali kao nezavisni dalje od Pule ne može. Iako, vjerujem kako će na idućim izborima u lokalnim sredinama sigurno doći do jačanja nezavisnih lista i njihovih pobjeda, no to na županijskoj sceni nije izvedivo.

Nove politike

Dugi niz godina djelovanja IDS-a je stvorio i poveću »vojsku« nezadovoljnika, ljudi koji su izbacivani iz stranke, svojevrsnih IDS-ovih disidenata. Među najpoznatijima su svakako i danas aktualni Damir Kajin i Ivan Herak, na kraju krajeva, iako se nalazi na mjestu župana, to je i Boris Miletić. Ne mislimo da se može sve njih strpati u istu političku vreću kako bi se pojavili kao nova politička grupacija, no više je nego sigurno da bi i do takvih političkih povezivanja moglo doći.

– Moglo bi, vjerojatno i hoće, no kako nas povijest uči, stranke koje nastaju od nezadovoljnika neke velike političke grupacije u pravilu nemaju uspjeha. Bilo da govorimo o nacionalnoj ili istarskoj političkoj sceni. Vidite, Domovinski pokret je bio predstavljan kao politička prijetnja HDZ-u, da bi danas HDZ bio nikad jači. U Istri mora doći do repozicioniranja cjelokupne političke scene, kao i samog IDS-a.

Pratimo li primjerice HDZ na nacionalnoj sceni, karakteriziraju ga tri značajna razdoblja i tri jednake takve osobe. Prvo je dakako bilo s predsjednikom Tuđmanom. Nakon njegove smrti, i izbora 2000. godine, došlo je do velikog pada. No, stranka se relativno brzo repozicionirala i dovela do pobjede Ive Sanadera. Njegov krah je bio silno jak po pitanju povjerenja građana prema HDZ-u, no nakon krize ne dolazi do marginalizacije HDZ-a nego do – Andreja Plenkovića koji je vrlo uspješan te već sada iznimno značajan po hrvatsku povijest. HDZ se nakon svakog velikog loma repozicionirao i bivao još uspješnijim. Jasno je da je Istra još uvijek teško zamisliva bez jakog IDS-a, koliko god sam istaknuo da je njihova misija, da je tako nazovemo, prošla. Koliko će ubuduće biti jaki, ovisi samo o njima. Nisam u njihovim strukturama, ne znam kako iznutra, unutarstranački funkcioniraju i što im je u planu, no da se moraju repozicionirati, i više je no jasno.

Osim što je u slučaju ulaska Hrvatske u šengenski prostor riječ o jednom od najznačajnijih događaja u njezinoj povijesti, taj bi pomak mogao imati i veliki utjecaj na procese koje će oblikovati i nova politička gibanja, pa tako i na istarskoj političkoj sceni. Istra koja se nalazi u tri države, sada postaje prostorom bez granica. Krije li se u tim procesima rađanje jedne sasvim nove generacije političara koja će u dogledno vrijeme dominirati i u Istri?

– Mnogo se govorilo o istarskoj transgraničnosti kao i o njezinoj autonomiji. Ali, da budemo korektni prema povijesti, autonomija Istre bila je izvorno ideja Stranke Jugoslavena koja je nastala početkom 1990. godine, odmah nakon što je na cjelokupnom teritoriju bivše države odbačeno jednopartijsko društvo. Ta je stranka Jugoslaviju vidjela kao zajednicu regija. IDS je pak imao slične ideje o modalitetu uređenja Hrvatske. Današnje šengensko priznanje Hrvatske je iznimno važno jer Hrvatsku nakon jugoslavenskih pomaka na istok vraća u njezino prirodno okruženje, u zajednicu naroda i država središnje Europe. Ali, morate priznati, izvorno to je bila ideja Franje Tuđmana, on ju je prvi i stalno isticao te programatski ugradio u stranačku i nacionalnu politiku. Nakon ulaska u Europsku uniju, ovo je najveće priznanje kvaliteti rada i demokratskog razvoja Hrvatske. Nije to neka nagrada koja se tek tako, prigodno dodjeljuje. Da bi se zadovoljilo šenghenska pravila, mora se poštovati sve ono što poštuju najrazvijenije države EU-a, a tu posebno mislim na visoke demokratske i sigurnosne standarde, manjinska i ljudska prava, na odnos prema migrantima, udio žena u politici… Sve to Hrvatska mora ispunjavati da bi došla u krug najnaprednijih dijelova Europe. Svakako da će i to utjecati na život i razmišljanja novih generacija, pa tako i formiranju novih političkih ideja koje će sasvim sigurno imati svoje refleksije i u Istri.

Definiranje povijesti

Zanimljivo kako nas Europa vidi drugačijima nego što se mi sami doživljavamo. Život u Hrvatskoj ostavlja dojam podijeljene zemlje koja još uvijek nije raščistila s ‘45-om, kamo li nešto više. Vi ste, kad smo već krenuli u povijesne teme i procese, bili i članom Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima čije je osnivanje potaknuo premijer Andrej Plenković. Riječ je o Vijeću od 18 članova uglednih ljudi s cjelokupne lepeze političkih i profesionalnih usmjerenja koji su se morali zajedničkim dokumentom odrediti prema totalitarizmima iz hrvatske prošlosti, stvoriti jedinstveni stav primjerice i prema znakovlju tih dijelova povijesti.

– Dijelu političara i medija je u interesu da se do zajedničkog stava nikad ne dođe. To je na neki način njihova »hrana«. A kako su prisutni i utjecajni, stvara se dojam da smo kao društvo silno podijeljeni. Dakako da nismo jer nas golema većina o mnogim stvarima, pa tako i iz naše povijesti ima jednake ili slične stavove. Problemi su i unutar Vijeća nastali zbog definiranja vremena socijalizma, dakle perioda od 45 godina naše prošlosti. Dio ljudi ne vidi taj period u totalitarnom svjetlu, pa tako i njegovo znakovlje definira drugačije od onog iz fašističkog perioda. Naravno da život, sistemi, ljudi i procesi imaju bezbroj nijansi, ali da bi se kročilo u novo doba, nužno je imati jedan, službeni, državni zajednički stav o prošlosti. I tu vam je priča jasna: mora se izgraditi potpuno razumijevanje, a do njega se može samo određenim popuštanjima i smekšavanjem stavova svakog od nas. Ustrajemo li svi tvrdoglavo na svojim isključivostima, pomaka neće biti. A moramo shvatiti da je i u jednom i u drugom totalitarizmu bilo mnogo onih koji su nastradali jer su drugačije mislili, govorili ili djelovali. Nevine žrtve takvih sustava od nas danas zahtijevaju da tako postupimo, da te procese zaključimo. Nema li zajedničkog stava, uvijek će se netko osjećati povrijeđenim i uvijek ćemo se vraćati na ‘45.

Upravo procesi koje neminovno donosi Schengen, pa tako i na istarsku političku scenu, potrebuju da se sukobi oko tog dijela povijesti zaključe. Jasno je da Istra svoj povratak »matici zemlji« duguje svojim, ali i općejugoslavenskim antifašističkim snagama, no procesi koji su uslijedili, posebno oni s golemim egzodusom i ne samo talijanskog stanovništva nikako ne idu u red nečeg s čime se treba ponositi. I te nevine žrtve nastale 1947. godine zaslužuju svoju povijesnu istinu.

– Istina, dakako i u Istri se događalo mnogo zla na početku razdoblja socijalizma, no tih se 45 godina ipak može nijansirati, dakako da su nosile i mnogo dobrog u gospodarskom smislu. Mada, koliko god da ga se nijansira, činjenica da je politički pluralizam bio zabranjen, da nije bilo višestranačkih demokratskih izbora što ga sve zajedno definira – totalitarnim društvom. Vidite, tu je IDS jako zbunjujući – ponosi se i s tim razdobljem istarske povijesti, zalaže se za transgraničnu suradnju, komunicira s esulima, ali se ne odmiče od Tita. Znate, da bismo kao društvo napredovali i u toj se zoni moramo repozicionirati. Svatko od nas mora malo popustiti. Bolje ćemo se nakon toga razumjeti i manje dijeliti. Samim time, u svakom ćemo smislu brže napredovati.

Meni je nevjerojatno da i danas dio političara različitih predznaka ne želi nikakvo zajedničko javno pojavljivanje. Kako okreću glavu jedni od drugih, vrijeđaju se međusobno pa tako i provociraju s pojedinim simbolima. Kako nikad neće podržati tuđu ideju dolazi li iz – drugačijeg političkog tabora. Vokabular velikog dijela Sabora, samim time i poruke koje se šalju nisu dobre i ni najmanje poticajne po podizanje kulture dijaloga. To moramo mijenjati kako bismo stvorili prostor za razvoj novih generacija ljudi pa tako i političara. Schengen nije samo prelazak granice bez putovnice, on je obaveza da više, složnije i bolje radimo. Da nam prestane politika biti dominantna kategorija na koju usmjeravamo svoju najveću pažnju, a da to postanu gospodarstvo, znanost, želja za boljim standardom i jednakim takvim životima. A da bismo to mogli, moramo konačno zajednički definirati svoju povijest. Na način da svi shvate kako nema dobrog totalitarizma, da nam bude jasno kako greške iz povijesti ne smijemo ponavljati.

Zmaj od Istre

Kad smo govorili o osobi širokih interesa, istaknimo i to da je Nevio Šetić pročelnik Zmajskog stola u Pazinu Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, a u njoj ima ime Zmaj od Istre. Od 2011. godine izabran je bio za velikog meštra Družbe što je dužnost koju je obnašao deset godina. Družba Braća Hrvatskoga Zmaja su hrvatsko bratstvo i kulturna udruga utemeljena na načelima prijateljstva, bratstva, dragovoljnosti, kolektivnog rada i odlučivanja, sa svrhom da čuva i obnavlja hrvatsku kulturnu baštinu i oživljuje uspomenu na događaje iz hrvatske prošlosti i na zaslužne Hrvate.

Zanimljivo, gdje se u jednom smislu također nazire Šetićev antitotalitaristički karakter, Bratstvo je u svom djelovanju imalo problema 1943., kad je preimenovano i »presloženo« od jednog režima, kao 1946. kad ga je jedan drugi režim – zabranio.

Profesor, političar, povjesničar…

Nevio Šetić, rođen 1958. godine, na Filozofskom fakultetu u Zadru završio je studij povijesti i talijanskog jezika 1981. godine kao i 2003. godine doktorski studij povijesti. Od 1981. do 1985. radio je kao profesor povijesti u osnovnoj i srednjoj školi, od 1985. do 1988. bio je kustos Muzeja narodne revolucije Istre u Puli na Odjelu hrvatskog narodnog preporoda, a od 1988. do 1993. radio je kao istraživač suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU-a u Rijeci – Radnoj jedinici u Puli.

Političke funkcije, a ukupno je 18 godina bio u takvom statusu, započinju mu 1993. – pomoćnik savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za unutarnju politiku bio je do 1998., potom biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru i vijećnika u Skupštini Istarske županije (1998. – 2004.). Šetić je između 2004. i 2007. bio državni tajnik za osnovno obrazovanje u Ministarstvu obrazovanja i znanosti. Od 2008. do 2011. zastupnik je šestog saziva Hrvatskog sabora, gdje je obnašao dužnosti člana Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbora za europske integracije i Odbora za ravnopravnost spolova.

Fokus znanstvenog rada mu je na proučavanju prošlosti Istre 19. i 20. stoljeća, posebno u razdoblju francuske uprave, kao i proces integracije moderne hrvatske nacije u Istri te novovjeke veze između Istre, Dalmacije i drugih hrvatskih zemalja. Od 1997. honorarno predaje na Filozofskom fakultetu u Puli Povijest srednje i jugoistočne Europe od kraja 18. stoljeća do 1914., a na današnjem Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli izvanredni je profesor povijesti.

Sudjelovao je na dvadesetak znanstvenih skupova i napisao stotinjak rasprava i stručnih radova u znanstvenim zbornicima, časopisima, godišnjacima, monografijama. Piše i stručne priloge za dnevni tisak. Objavljuje i publicističko-političke priloge.

Istra se najbolje spoznaje – u masliniku

Izvan svog »političkog bića«, Šetić je vlasnik i velikog poljoprivrednog imanja, kao i jednog OPG-a. Fokus njegovog zanimanja je uzgoj maslina i to na golemoj površini većoj od deset hektara.

– Zajedno s partnerima i obitelji obrađujemo oko tri tisuće stabala masline. Riječ je dominantno o autohtonim, istarskim sortama, a i taj posao, jer riječ je o istinski značajnom poslu, povezujem sa svime što radim. Poznavanje nekih dijelova povijesti ili karaktera ljudi koji žive u Istri može se na najbolji način spoznati tako da se bavimo onim što je stvaralo život i egzistenciju kroz vrijeme, kroz povijest. Svakako, i moji stavovi o valorizaciji Istre, pa tako i njezine zemlje ne mogu biti iskreni ako i sam ne obrađujem ono što imam. Ostavimo li po strani sva ta i takva razmišljanja, veliko je zadovoljstvo osjetiti kako si sam, svojim radom nešto uzgojio i došao do plodova tog rada, u mom slučaju – maslinovog ulja. Koje je također u velikoj mjeri definiralo i oblikovalo Istru kroz povijest, zaključuje Šetić.