Prazni novčanik

Potrošačke navike u krizi: Hrvati kupuju meso na “deke” i na akcijama

Bojana Mrvoš Pavić

U velikoj mjeri je pala potrošnja skuplje teletine ili janjetine, no i podaci o uvozu mesa kažu da je značajno pala i potrošnja najjeftinijeg mesa – svinjetine



ZAGREB Dugotrajna kriza posve je promijenila potrošačke navike hrvatskih građana, potvrđuju trgovci, ali i službeni podaci mjerodavnih institucija. Kako se može čuti među uvoznicima i trgovcima mesom i mesnim prerađevinama, u velikoj je mjeri pala potrošnja skupljeg mesa, poput teletine ili janjetine, pogotovo pršuta, no i podaci o uvozu mesa, o kojem je Hrvatska ovisna, kažu da je značajno pala i potrošnja najjeftinijeg mesa – svinjetine.


– Uvoz janjetine, zbog pada potrošnje, u prvih je sedam mjeseci ove godine pao za 13 posto, teletine za 11 posto, no zbog pada kupovne moći čak je i uvoz svježeg svinjskog mesa, pa čak i najjeftinijih dijelova svinjetine, vratine i carskog mesa, pao za deset posto, potvrđuje Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, gospodarsko-interesnog udruženja proizvođača, prerađivača i trgovaca stokom i stočnim proizvodima.   


Riječki mesari muku muče sa sve manjom platežnom moći građana. Dodatno ih, kažu, osim sve više siromašnih građana, uništavaju trgovački centri s »vikend akcijama« i »senzacionalnim cijenama« mesa.


– Oni koji imaju koju kunu, uvijek kupuju meso za 100 kuna, kao gorivo, pa koliko stane. Nekad su za 100 kuna dobivali puno više mesa, sad manje, ali ostala im je novčanica od sto kuna koju rijetko premašuju. Ostali, a njih je, vjerujte, većina, kupuju samo najjeftinije i u minimalnim količinama, najčešće mljeveno meso, uglavnom po pola kilograma, ili čak 30 dag za bolonjez, i rebra za maneštru, kažu nam mesari iz mesnice »Slivnica« na riječkoj tržnici.




– Ima kupaca, naravno, ali kupuju rebra za maneštru i kosti za juhu, tu i tamo malo mljevenoga za gulaš. Nemaju ljudi, šnicle su luksuz, a da ne govorimo o butu. Nekad se bez problema kupovali meso za šnicle da bi od njih radili gulaš, a danas jedva izdvoje za najjeftinije meso, kažu u mesnici »Smrekar«.



Visok PDV na hranu


To znači da si mnogobrojni hrvatski građani više ne mogu priuštiti niti najjeftinije meso, svinjetinu, dok trgovci mesom općenito svjedoče kako im se broj kupovina povećao, no iznosi na računima tih kupovina značajno su manji. Drugim riječima, živi se, pa tako onda i kupuje, dan za danom, s onoliko novaca koliko dotekne, pa se umjesto kilograma mesa ili više, kupuje na »deke«. Kupovna moć prosječnog hrvatskog građanina, kažu podaci GfK Centra za istraživanje tržišta, iznosi svega 4.800 eura, u Sloveniji, primjerice, 10.045 eura, a u EU-27 čak 14.202 eura.


– Kako znam ljude koji se bave trgovinom mesa u Trstu i Opatiji, znam i podatak koji kaže da stanovnik Trsta i u krizi kupuje tri do četiri puta veće količine mesa od kupca u Opatiji, napominje Bobetić. Nikakvo čudo, jer podatak o kupovnoj moći Europljana kaže da prosječni Talijan raspolaže sa gotovo 12 tisuća eura više od Hrvata. Ono što nas značajno razlikuje od Talijana ili, recimo, Slovenaca, jest i PDV, zaključuje Bobetić, napominjući kako se domaća prehrambena industrija, zbog PDV-a od 23 posto, opet pribojava odlazaka građana u kupovinu u Sloveniju, u kojoj PDV na hranu iznosi 8,5 posto. Hrana je u Hrvatskoj, osim toga, poskupjela za gotovo tri posto od kolovoza prošle, do kolovoza ove godine, pri čemu je meso skuplje za 1,1 posto, a kruh i pekarski proizvodi za gotovo sedam posto. Ulja i masti skuplja su nam za čak 18 posto, mlijeko i jaja za gotovo pet posto.   


PAD UVOZA 2011.


janjentina 13%


teletina 11%


svinjetina 10%



Racionalno u dućan


Mesni proizvodi viših cijena, poput janjetine i teletine, zamjenjuju se mesnim proizvodima nižih cijena, poput svinjetine, potvrđuje i Sanja Smoljak Katić, direktorica Udruge trgovine pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. U svakodnevnoj potrošnji, kaže, potrošači su postali vrlo racionalni – više ne kupuju velike količine hrane i ostalih potrepština unaprijed, a značajno se smanjila i impulzivna kupovina.


– Važe se svaka kuna namijenjena prehrani, kupuje se samo neophodno, a veću ulogu dobivaju i trgovačke marke u odnosu na brandove, dok potrošači detaljno prate i marketinške akcije trgovačkih kuća, zaključuje predsjednica Udruge trgovine.