Rusko veleposlanstvo tvrdi kako je ruska strana prijedlog Hrvatskoj iznijela na susretu Vladimira Putina i Kolinde Grabar-Kitarović, a ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić kaže: Nismo dobili ponudu
Ne mogu ruske kompanije sudjelovati u plinofikaciji Hrvatske niti ju kreditirati – neslužbeni je komentar upućenih na izjave ruskog veleposlanika u Hrvatskoj Anvara Azimova, koji je na nedavno održanoj konferenciji o energetskoj budućnosti Hrvatske u Zagrebu kazao kako je Rusija Hrvatskoj ponudila pomoć u financiranju projekata plinofikacije, ali da joj iz Vlade RH ni nakon mjesec dana nije stigao nikakav odgovor. Rusko je Veleposlanstvo za Večernji list pojasnilo kako je ruska strana svoj prijedlog Hrvatskoj iznijela na pregovorima 18. listopada u Sočiju, gdje su se susreli Vladimir Putin i Kolinda Grabar-Kitarović.
Rusko veleposlanstvo konstatira da je Hrvatska već 7. studenog od ruskog ministra energetike Aleksandra Novaka dobila pismo u kojem Novak hrvatsku stranu moli da ga obavijesti o postojećim i planiranim projektima plinofikacije, u kojima bi ruska strana mogla sudjelovati. Prije nekoliko dana je na kritiku ruskog veleposlanika odgovorio ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, koji tvrdi kako Hrvatska nije dobila nikakve konkretne ponude ruskih tvrtki – Rosnjefta i Gazproma. »Nismo zaprimili poziv odnosno zamolbu niti od jedne od navedenih kompanija«. U Vladi, neslužbeno, općenito nisu upoznati sa »zagubljenim« ruskim pismom.
Zašto bi plaćali skuplje?
Kako se, međutim, može čuti od upućenih, nije baš jasno o kakvoj plinofikaciji Rusi govore, budući da je 95 posto Hrvatske plinoficirano, a ako pak Rusi žele sudjelovati u izgradnji distributivne mreže u jedine dvije preostale županije koje ju nemaju – Ličko-senjskoj i Dubrovačko-neretvanskoj, moći će se, bude li natječaja za to, javiti se kao i svi drugi. »Ne može država posao dodijeliti Rusima, koji su za njega zainteresirani. Koncesiju će, bude li natječaja, dobiti najprihvatljiviji ponuđači«, kažu nam sugovornici iz plinskog sektora, napominjući kako im se čini da očito na razgovorima u Sočiju »vrh« nije bio dovoljno upoznat s detaljima. Kako zaključuju, budući LNG terminal na Krku Rusima je pak poseban trn u oku, jer će potencijalno smanjiti dobavne količine ruskog plina u Hrvatsku. Komentirajući LNG terminal na Krku, Azimov je s energetske konferencije poručio kako je Rusija spremna godišnje Hrvatskoj isporučivati najmanje milijardu kubičnih metara svog plina, što je više od trećine potrebne Hrvatskoj. Rusija, dodao je, nema ništa protiv LNG-a, ali joj je čudno da je Hrvatska spremna plaćati puno skuplji plin s LNG terminala. »Hrvatska je bogata zemlja, možete platiti više od cijene ruskog plina«, kazao je Azimov.
LNG je u Europi nikad jeftiniji, i narednih će desetak godina biti sve jeftiniji, kaže glavna operativka LNG-a na Krku Andreja Lopac. Zemlje izvoznice ukapljenog prirodnog plina na tržište stavljaju ogromne količine ovog energenta po pristupačnim cijenama, a Europa mora ispoštovati svoje ciljeve u diversifikaciji dobavnih pravaca. Kad je u pitanju poruka Kolinde Grabar-Kitarović da se s projektom kasni, Lopac odgovara kako je istina da projekt kasni – više od 20 godina – koliko se o njemu pričalo, ali malo činilo, no sad ide svojim tokom. Prve isporuke plina s plutajućeg terminala trebale bi krenuti početkom 2020.
Trenutačno, HEP i Plinacro kao vlasnici projekta terminala pregovaraju s odabranim investitorima u plutajući terminal, koji su bili pregovarači i za kopneni terminal. To su europski investicijski energetski fond Marguerite, koji čini šest velikih europskih financijskih institucija, zatim španjolski Enagas koji upravlja s 11 LNG terminala, dok je treći ulagač Klaipeda, konzorcij koji drži litavski istoimeni plutajući terminal, u radu od 2014. godine. Kad je Vlada odustala od gradnje kopnenog terminala i odgodila ga kao drugu fazu projekta, ta su tri investitora nastavila s njom pregovarati oko ulaganja u plutajući terminal, za koji zakupaca ima puno više od kapaciteta. Taj je kapacitet maksimalno 2,6 milijardi kubika plina godišnje, koliko može primiti Plinacrova mreža, dok su zakupci, može se neslužbeno čuti, dugoročno zainteresirani za gotovo pet milijardi kubika, kratkoročno i za sedam.
Građevinska dozvola u svibnju
Toliki interes zakupaca posljedica je, kaže Lopac, niske, konkurentne tarife koju će im LNG Hrvatska ponuditi na plutajućem terminalu, dok bi tarifa na kopnenom bila, kaže, puno viša i interesa zakupaca ne bi bilo. Predkvalifikaciju je, odgovara nam na pitanje o nabavi broda za regasifikaciju, prošlo nekoliko ponuđača te kreću tehničke konzultacije s njima, novi krug pregovora u kojem se od njih očekuju obvezujuće ponude odnosno konačna cijena broda. Građevinsku dozvolu za terminal LNG Hrvatska očekuje u svibnju iduće godine, a kašnjenje od dva i pol mjeseca uzrokovalo je otkriće kaverne na mjestu gdje bi trebalo biti sidrište broda pa je potrebno pronaći rješenje kako te rupe premostiti. No i studija utjecaja projekta na okoliš još mora odgovoriti na brojna pitanja i primjedbe lokalne zajednice, i drugih, te je pitanje hoće li dobiti zeleno svjetlo. Očekuje se scenarij u kojem će dobiti prolaznu ocjenu, no povjerenstvo koje o njoj odlučuje može reći da ni »popravne« mjere ne zadovoljavaju, i da studija kakva jest nije prihvatljiva. Županija se izjasnila protiv plutajućeg terminala, želi da se gradi puno veći, kopneni, kojeg LNG Hrvatska najavljuje pak kao drugu fazu projekta, ne prije 2027.
– Zadaća je svake države unutar EU-a raditi na diversifikaciji dobavnih pravaca radi opće energetske sigurnosti, i Europa zna zašto LNG-u u Hrvatskoj daje novac, i to više nego što je ikad ijednom terminalu dala. Naš je položaj strateški u jugoistočnoj Europi, svojevrsni smo »pupak« Europe, zbog čega i plutajući terminal itekako ima smisla, zaključuje Lopac.
