Potraga i dalje traje. No, za nas je čak i teren na kojem nismo našli posmrtne ostatke rezultat, jer možemo reći da smo ga pregledali i stavili ad acta te možemo tražiti na drugom mjestu.

Nije lako opisati stanje pri pregledavanju lokacija, jer se emocije često miješaju. Teško je reći da se čovjek može radovati kad pronađe grobnicu, ali pozitivni osjećaji su svakako prisutni.

Pronađena grobnica barem je znak da će obitelji dobiti rješenje svojih traženja i nakon pokopa imati mjesto na kojem mogu posjetiti svoje najmilije, govori Ivona Paltrinieri, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja.

Glavno tijelo

Glavno je to tijelo potrage za nestalima u Domovinskom ratu na području Hrvatske, a kojih je u trenutku pisanja ovoga teksta u Hrvatskoj 1.821.

Kao službeno nestali vodi se 1.428 osoba, a za 393 smrtno stradala još se uvijek ne zna mjesto počivališta. Teška je to tema, jer svaki čovjek teži za razrješenjem, a posebno kada je riječ o najbližima.

Nije jednostavno tragati za nestalima kako vrijeme protječe, no ipak treba nastaviti jer pronalazak barem dijelom olakšava nošenje s boli.

– Sigurno da je danas, 27 godina nakon završetka Domovinskog rata, tražiti nestale puno teže nego što je to bilo prije. Nakon završetka rata, odnosno mirne reintegracije postojao je određeni fond informacija i jasno da je onda bilo više uspjeha na terenu.

Nakon protoka vremena naš posao je kompliciraniji, ali i dalje nismo bez napretka. Početkom godine potvrđen je identitet 12 osoba čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice pronađene na divljem deponiju kod Bobote u blizini Vukovara.

Među identificiranima je bilo pet žena, a najmlađa žrtva imala je nepunih 19, a najstarija 70 godina. Među pronađenim osobama je jedan bračni par i dva brata.

Također, u lipnju i rujnu smo ekshumirali posmrtne ostatke dviju osoba pronađenih na području Kukunjevca, Lipik, i dvije osobe kod Bršadina u blizini Vukovara koje su također identificirane.

To su recentni primjeri, a samo u ovoj godini imamo 43 identificirane osobe od ukupno 238 u proteklih šest godina, što jasno odražava našu posvećenost rješavanju ovog bolnog pitanja unatoč protoku vremena i složenosti procesa, govori Ivona Paltrinieri.

Do informacija dolaze na različite načine i suradnjom s drugim državnim tijelima uključenim u ovaj proces, policijom i sigurnosno-obavještajnim službama, ali o tome Paltrinieri ne želi previše govoriti.

Jer, njezina Uprava zadužena je za operativni dio te oni djeluju na temelju dostavljenih informacija.

Dronovi, georadar i psi tragači

Kad dobiju podatak o području od interesa, kreću u terenske izvide, prvo dronovima, a potom se koristi georadar, kao i psi tragači.

– Dronovi su posebno korisni na većim područjima i na obradivim površinama. Jer, snimajući dronom kad zrije kultura, vi već po boji kulture vidite promjene u tlu, što nam je indikativno i izražava sumnju da bi na tom području mogla biti grobnica.

Onda za sužavanje područja koristimo georadare i pse, a zatim strojevi i radnici izlaze na teren. Provjerava se sloj po sloj zemlje, sve do čistog sloja zemlje, koji nije bio diran, na način koji bi nama bio potencijalno zanimljiv.

To nekad znači da se kopa pola metra u dubinu, a nekada i do četiri metra, kako bismo bili sigurni, opisuje naša sugovornica te ističe kako na terenu izvrsno surađuju s Ministarstvom obrane i Hrvatskom vojskom.

Trenutno najviše traže na području hrvatskoga Podunavlja, u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji, zapadnoj Slavoniji, na prostoru hrvatske Banovine.

– Najveći broj nestalih još se uvijek veže za ta područja, a sada smo na terenu u Vukovaru, gdje smo u kontinuitetu. Još u travnju započeli smo iskapanja na vukovarskom odlagalištu otpada »Petrovačka dola«.

Radi se o zahtjevnoj i opsežnoj lokaciji, tako da rad još traje. Plan nam je početkom prosinca vratiti se na prostor logora Bučje, ali i u Karlovačku županiju i time zaključiti ovu godinu, kaže Ivona Paltrinieri.

Uprava za zatočene i nestale, opisat će, nestale traži imenom i prezimenom, a pomoću prikupljenih saznanja utvrđuju kako je osoba nestala.

Stradali na Ovčari

Jedan od slučajeva je i potraga za stradalima na Ovčari, još najmanje 58 osoba vodi se kao nestalo iz vukovarske bolnice. Ravnateljica kaže da u tom slučaju provjeravaju svaku informaciju, tražili su i ispred samog spomen-doma Ovčara, no nije bilo pomaka.

– Do sada smo pretražili 61 lokaciju tražeći konkretno dio stradalih na Ovčari, što kopanjem, što psima, georadarom i dronovima. Svaku novu informaciju provjeravamo i sva nadležna tijela s kojima imamo međuresornu suradnju ulažu maksimalne napore kako bismo prikupili nova saznanja, opisuje.

Kao jedna od ključnih točaka pronalaska većeg broja nestalih nerijetko se ističe pritisak prema Republici Srbiji s kojom, podcrtava naša sugovornica, izostaje bolja suradnja.

– Srbija posjeduje informacije koje bi trebala podijeliti s nadležnim tijelima Republike Hrvatske, a što bi onda polučilo uspjehe.

Prema Republici Srbiji uputili smo niz diplomatskih nota, s upitima o konkretnim događajima i informacijama, no odgovore rijetko dobijemo, ili nam pak poruče i to da ne raspolažu tom informacijom i da nam ne mogu pomoći, kaže.

Što se tiče BiH, s nadležnim tijelima Bosne i Hercegovine potpisan je protokol o suradnji 2017. godine.

– Koordinacija s njima normalno funkcionira. Institut za nestale osobe u Sarajevu nas, ako se pronađe informacija od interesa na području BiH, obavijesti.

Po svojim pravilima provode ekshumaciju, a javljaju nam ako se DNA analizom utvrdi poklapanje s osobom koju mi tražimo. Članovi obaju tijela, i naši i njihovi, prisutni su pri ekshumacijama u statusu promatrača, tako da je to vrlo transparentno.

Nedavno smo imali dojavu od Udruge logoraša BiH za lokaciju na području Karlovačke županije te smo obavili preliminarne radnje i krenut ćemo u iskapanje, govori Paltrinieri.

Baza aktivnih slučajeva

Početkom studenoga je, pak, nakon nekoliko godina rada na bazi, zbog neriješenih odnosa Srbije i Kosova, konačno javno pokrenuta baza podataka aktivnih slučajeva osoba nestalih u oružanim sukobima na području bivše Jugoslavije.

Bazom upravlja Grupa za nestale osobe, multilateralni sustav za regionalnu suradnju u okviru Berlinskog procesa za Zapadni Balkan.

Grupu za nestale osobe čine institucije država nadležne za traženje i identifikaciju nestalih osoba u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Crnoj Gori i Srbiji.

Naša sugovornica kaže kako je ovaj korak dobrodošao, jer svaki potez koji bi mogao pridonijeti pronalasku pa i jedne nestale osobe smatra pomakom u dobrom smjeru.

– Pokretanje baze rezultat je rada Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) s kojima razmjenjujemo krvne uzorke. Obitelji koje prebivaju na području BiH, Srbije i drugim državama, a tragaju za svojim nestalima u Hrvatskoj, preko ICMP-a mogu dati uzorke krvi te kroz zajedničku razmjenu s našim Zavodima za sudsku medicinu u Zagrebu, Osijeku i Splitu dolazimo do tih uzoraka i možemo pronaći ima li poklapanja.

U novoobjavljenoj bazi svatko će moći za osobu koja je nestala dati informacije, što je s jedne strane dobro, ali s druge se otvara mogućnost manipuliranja i dezinformiranja od onih koji žele ometati ovaj iznimno osjetljiv i zahtjevan proces.

No, vjerujemo da će ICMP nakon nekog vremena napraviti procjenu koliko je sama baza pridonijela potrazi i u skladu s time je ažurirati i popravljati, govori Paltrinieri.

Uprava za zatočene i nestale pri Ministarstvu hrvatskih branitelja ima oko 30 zaposlenih, a koji djeluju, uz zagrebačko sjedište, u dvije ispostave, jednu u Splitu koja je zadužena za područje Dalmacije, Like i Gorskog kotara te ispostavu u Vukovaru koja je zadužena za hrvatsko Podunavlje.

Nastavak traganja

– Bitno je imati ljude na terenu. To su mahom kolege u mirovini, koji su prošli Domovinski rat, radili u policiji i vojsci, ljudi kojima obitelji nestalih vjeruju.

Jer, znaju da praktički svaki dan mogu doći u našu ispostavu i podijeliti svoje sumnje, strepnje ili zatražiti nove informacije. Vjerujemo da obitelji nestalih vide koliko se trudimo i da konačni rezultat, koliko je to moguće, neće izostati.

Zakonom o osobama nestalim u Domovinskom ratu Republika Hrvatska obavezala se da će, kako vrijeme prolazi i nažalost mnogi od onih koji traže svoje najmilije također više nisu s nama, nastaviti tragati za smrtno stradalim osobama i onima koji pronađe osigurati dostojanstven pokop, kaže naša sugovornica.

Podsjetimo da, uz nestale i smrtno stradale u Domovinskom ratu, Uprava za zatočene i nestale traži također nestale i stradale u Drugom svjetskom ratu.

Paltrinieri kaže da su metode potrage iste, ali dok nestale iz Domovinskog rata traže po imenu i prezimenu, kad se radi o Drugom svjetskom ratu više su koncentrirani na lokacije.

– Danas je teško pronaći srodnike stradalih u Drugom svjetskom ratu, a ako se i pronađu, često se radi o drugom ili trećem nasljednom redu pa je teško pronaći zadovoljavajuće podudaranje, tako da nam je cilj istražiti lokacije od interesa.

U proteklih šest godina ekshumirali smo više od 1.600 osoba. Najveća je lokacija bila jama Jazovka, uz lokacije oko Gospića, zatim Tuškanac, Gračani te u Dalmaciji, zaključuje Ivona Paltrinieri.