RIJEKA – U HUP-u smo puni opravdane kritike da od Vlade nemamo punu dubinu informacije niti stvarnog dijaloga, ali s druge strane, nisam pristalica antagoniziranja i stvaranja šablonskih podjela na privatni i javni sektor, rekao je Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic Grupe na jučer održanoj HUP-ovoj online konferenciji »Kakve nas investicije mogu izvući iz krize?«, na kojoj se uoči donošenja Nacionalnog plana za oporavak i otpornost (NPOO) te Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), govorilo o preduvjetima potrebnim za oporavak od krize.

– Na nivou društva treba potaknuti razgovor i osvijestiti dionike, a Vlada je tu ključna, da je nemoguć ikakav plan bez punog angažmana asocijacije kao što je HUP, koji predstavlja veliku većinu potentnog gospodarstva u Hrvatskoj. I to ne zato što HUP-u treba neki orden, nego jer bez kompanija unutar HUP-a nema repozicioniranja, redefiniranja i ozdravljenja naše ekonomije te stvaranja nove paradigme i efikasnog korištenja ovih sredstava. Nije problem javno ili privatno, nego na koji način privući novac i alocirati ga tako da stvori najbolji mogući multiplikativni faktor i društvo napravi konkurentnim. Mi se kao kompanija uopće nismo eksponirali u nekoj želji da kao Atlantic grupa moramo dobiti novac jer su mi poznati prijepori iz prošlosti da se pojedinci angažiraju između ostalog kroz HUP ne bi li učinili konkretan benefit za kompaniju koju predstavljaju. Govorim prije svega za opće dobro, ma koliko to javnosti teško prihvatiti. Sad bih potpisao da Atlantic Grupa ne mora dobiti niti jednu kunu kroz niti jednu alokaciju, ali da se promijeni ukupan pogled na trenutačan pregled i način promišljanja kako da se ove milijarde eura privuku, alociraju i iskoriste u Hrvatskoj, poručio je Tedeschi pa nastavio.

– Dva konkretna projekta, Kampus Rimac i Rafinerija u Sisku, vrlo su potentni projekti, ali moje je pitanje zašto nemamo katalog od 20, 50 ili 200 projekata? Ne možemo imati katalog od 200 projekata ako nas onaj koji koordinira tim projektom ne intervjuira i nema ozbiljnu ambiciju da taj katalog projekata maksimalno naraste, a onda neka se u konkurentskom procesu isfiltrira alokacija. Ali stvarno mi je čudno da se predstavlja projekt od više milijardi za oporavak gospodarstva kroz dva konkretna projekta. Kao simboli da, ali kao neka finalna alokacija, mislim da to nije dobro. Nemam ništa protiv tih dvaju projekata, samo je pitanje zašto projekata nema bitno više, kazao je Tedeschi, a potom i članove HUP-a pitao koliko su napravili maksimum u kompanijama koje vode da ih pripreme za novo vrijeme.

Nedostaje znanja

– Ova sredstva su se pojavila kao neki kolut spasa. Ako mi očekujemo da će, kako je neki dan rekao Velimir Šonje, moj prijatelj i jedan od vodećih makroekonomista, doći nekakav slap vode, odnosno kapitala, koji će sve navodniti, to je u redu, samo je pitanje koliko na nivou kompanija imamo teflonska odijela, a koliko odijela koja stvarno mogu apsorbirati tu kišu sredstava. Na primjeru Atlantic Grupe, od svih strateških projekata, mi nismo tijekom pandemije zaustavili niti jedan, osim izgradnje poslovne zgrade, što nije slučajno, a niti jedna druga investicija nije usporena ili zaustavljena. Ali radili smo reinženjering svih svojih poslovnih procesa, opisao je Tedeschi postavivši pitanje koliko je privatni sektor stvarno spreman, a koliko je »naučen da gleda prema državi, Vladi, i traži ruku spasa«.

– Sigurno da Vlada i javni sektor imaju itekako veliku odgovornost, ali da je Infobip čekao Vladu, nikad ne bi imali prvi hrvatski jednorog, da je Mate Rimac čekao Vladu i javni sektor, ne bi bilo ovog privlačenja kapitala od Porschea, Hyundaia, kineskih investitora… Jer ako neka sredstva dođu, super, ali što ako ne dođu? Naš je mentalitet često kombinacija rentijerskog i bespomoćnog. Nije idealno sve ni u privatnom sektoru, niti među našim članstvom, što ne eskulpira poziciju Vlade, ali na nivou mikrozajednica također imamo jako puno posla. Nedostaje znanja, kapitala… Nije problem samo na strani Vlade, Markova trga i ovog dokumenta; stvar je puno šira, poručio je Tedeschi. Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke, kazala je da je situacija koja se stvara, da se privatni i javni sektor bore oko sredstava, duboko pogrešna i štetna. Upozorila je da je u ovom trenutku planiranja NPOO-a potrebno gdje god je to moguće otvoriti mogućnost sudjelovanja privatnog sektora.

– Jer ako se to danas, u fazi planiranja, ne učini, onda naknadno, kao što smo naučili u prošloj financijskoj perspektivi, to neće biti moguće, čak ako to budemo i željeli. Državne infrastrukturne investicije će primarno povećavati zalihu kapitala koja je kod nas ionako velika, a rezultirat će onime što smo u jednoj mjeri vidjeli prije financijske krize, a to je da su takve investicije nosile rast, ali smo zaostali po produktivnosti i konkurentnosti, upozorila je Dalić.

Mihael Furjan, predsjednik HUP-a i predsjednik Uprave Pliva Hrvatska, kaže da se kroz NPOO ulaže izuzetno malo u zdravstvo, a teško je, veli, prihvatiti činjenicu da zdravstvo nije jedan od prioriteta. Mislav Balković član Izvršnog odbora HUP-a i dekan Visokog učilišta Algebra, kaže da je, kad se pogleda NPOO u dijelu obrazovanja, dijagnoza dobro postavljena, no investicije dobrim dijelom opet idu u građenje škola i slično.

Resetiranje sektora

– To malo izgleda kao Rooseveltov »new deal«, ali 88 godina prekasno. Ulaganje u infrastrukturu neće nas brzo izvući iz krize, to smo vidjeli i u prošloj krizi. Treba nam drukčiji model i bolje bi bilo da se smišlja nakon lokalnih izbora jer će biti manje njima obilježen. Možda će tada biti lakše nekamo drugamo usmjeriti sredstva, a manje u lokalnu infrastrukturu kao što se čini da je to sada ideja, kazao je Balković.
Hrvoje Veselko, član Izvršnog odbora HUP-Udruge ugostiteljstva i turizma te predsjednik Uprave Sunce hotela, kaže da je kriza odličan trenutak za resetiranje sektora.

– Trenutačno hiberniramo kao industrija, nitko ništa ne investira jer nismo sigurni hoće li uopće ova sezona i na koji način funkcionirati tako da je NPOO akcelerator investicija. Pokazalo se da turizam loše reagira na krizu, ali isto tako i da iz krize izlazi vrlo rapidno, kaže Veselko. Igor Škrgatić, predsjednik HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika i vlasnik tvrtke BE-ON savjetovanje, kaže da imaju dosta procesnih, ali i sadržajnih zamjerki na NPOO.

– NPOO je dijagnostički korektno postavio problematiku, zna se gdje, koliko i zašto zaostajemo, a makroekonomska zajednica zna i kako izaći iz problema. NPOO je velika prilika, no dijagnoza koja pokazuje da je pacijent u terminalnoj fazi, a liječite ga aspirinom sasvim sigurno neće pokazati neke konkretne rezultate, i dogodit će nam se da ćemo se za 5 do 6 godina opet čuditi zašto rastemo 2 do 3 posto i zaostajemo za drugima. Trebaju nam hrabre stope rasta koje možemo postići jedino izravnim ulaganjem u poduzetništvo. Mislim da javni sektor nema ni kapaciteta da ulaganja provede u kratkom roku, a NPOO je i zamišljen da su rokovi kraći no inače, opisao je Škrgatić. Priča da ulaganjem u javni, posredno profitira i privatni sektor, kod nas se, kaže, pokazala tragično neuspješna.

Boris Drilo, član Izvršnog odbora HUP-a i član Uprave HT-a kaže da oni nisu protiv infrastrukturnih projekata, ali jesu protiv toga da dominiraju.

– Trebaju nam i mostovi i ceste i slično, ali iza toga ostaje samo operativni trošak jer niti jedan most ili cesta neće stvoriti bruto dodanu vrijednost i neće, nakon samog projekta, zaposliti nove ljude, odnosno ti ljudi neće na tim cestama biti na nekim visokovrijednim radnim mjestima, niti generirati potrošnju, niti pridonijeti rastu BDP-a. Idemo prvo loviti ribu, a onda ćemo misliti o bešteku i onom što je potrebno da se ta riba na pravi način pojede, kazao je Drilo.
Konferencija se prenosila preko YouTube kanala.