Od kada je Rusija napala Ukrajinu, predsjednik Volodimir Zelenski svakodnevno se svijetu obraća putem video linka. Prije neki dan je, unatoč teškim borbama koje se nastavljaju u njegovoj zemlji, spomenuo i Balkan. Rekao je da u informacijskom prostoru postoji dosta izvještaja i o konfliktnim situacijama u tom dijelu Europe, pa je zaključio da »globalna sigurnosna arhitektura« jednostavno ne funkcionira.

Objektivno, napetosti na koje je Zelenski aludirao nisu novijeg datuma. U Bosni i Hercegovini je problem izbornih pravila, koja zakidaju Hrvate, omogućavajući Bošnjacima da im biraju predstavnike u Predsjedništvu i Domu naroda parlamenta Federacije, prisutan već dulje vrijeme. Jednako je i s nastojanjem središnjih vlasti Kosova da nadležnost državnih institucija, konkretno u vezi registarskih tablica automobila i režima na granici, prošire i na sjever zemlje pretežito nastanjen Srbima. I pitanje statusa Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koje destabilizira tu bivšu jugoslavensku republiku, prisutno je već godinama. Ali, promijenjeni međunarodni kontekst, upravo invazija Rusije na Ukrajinu i njezine iznimne posljedice, kao da navedene neuralgične točke čine potencijalno opasnijima nego što su to dosad bile. Razgovarali smo o tome s dvojicom bivših HDZ-ovih ministara vanjskih poslova, Mirom Kovačem i Davorom Ivom Stierom.

Trajna zabrinutost

Kovač naglašava da zabrinutost za stanje na ovom području oscilira, ali da je »nažalost trajna«.

– Područje južno od Save i sjeverno od Grčke, dakle ono što se u takozvanoj međunarodnoj zajednici naziva »Zapadni Balkan«, još uvijek je nestabilno. Ta nestabilnost traje već tri desetljeća, u slučaju Kosova i četiri. Posao političke europeizacije Zapadnog Balkana nije dovršen. Bilo bi prirodno da na tom području, koje faktički predstavlja njezino »unutarnje dvorište«, Europska unija sa svojih čak 27 država članica vodi glavnu riječ na planu sigurnosti i političke stabilizacije. To, međutim, nije slučaj. Europljani se ne uspijevaju nametnuti, a možda neki među njima to uopće i ne žele. Europa je zakazala kada je Slobodan Milošević pokrenuo velikosrpsku agresiju protiv Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a ni sada u Ukrajini, koja je suočena s ruskom agresijom pod Putinovom palicom, ne igra ulogu koja bi joj po svemu – geografiji, gospodarskim interesima, sigurnosnim aspektima – trebala pripadati. Umjesto Europe, nametnula se Amerika, i tada i sada. Europa djeluje relativno slabo i samo slijedi Ameriku. To se mora promijeniti. Europa mora postati jaka i opet naučiti voditi, upozorava ministar vanjskih poslova u Vladi Tihomira Oreškovića.

Njega je na ovoj dužnosti naslijedio Stier, koji ističe da je Balkanski poluotok više puta u povijesti služio kao područje na kojem su snage odmjeravale »zapadne sile, Rusija i Turska«.

– Posljednjih godina postalo je primjetno slabljenje procesa proširenja EU-a i istovremeno jačanje utjecaja Rusije i Turske na Balkanu. Nakon 24. veljače postalo je puno očitije da je nužno učinkovitije i strateško djelovanje Unije, u koordinaciji sa SAD-om kao vodećom zapadnom silom. To podrazumijeva, između ostalog, donošenje pravednih izbornih pravila u BiH sukladno presudama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, kao i reguliranje odnosa između Srbije i Kosova. Sprečavanje bilo kakve hegemonske želje dominacije jednog naroda nad drugim je preduvjet za europeizaciju Zapadnog Balkana, rekao nam je saborski zastupnik Stier, koji je šef diplomacije bio u prvoj Vladi Andreja Plenkovića.

Davor Ivo Stier / Foto VEDRAN KARUZA

Za njega nema dvojbe, glavni remetilački faktor u regiji je »koncept srpskog sveta«.

– Riječ je o pokušaju imitacije »ruskog svijeta« na Zapadnom Balkanu. On je u izravnoj suprotnosti s istinskom europeizacijom tog područja. Naravno, situacije Srbije i Rusije nisu iste s geopolitičkog aspekta. Srbija je okružena članicama NATO-a ili zemljama u kojima je taj vojni savez prisutan. Stoga je geopolitički projekt »srpskog svijeta« u ovom trenutku možda više orijentiran na obavještajno djelovanje i propagandu. To se odnosi na BiH i Kosovo, ali ne samo na njih. Crna Gora je i dalje jedna od glavnih meta »srpskog svijeta«, ocjenjuje Stier.

Politička nestabilnost

Iako su ovaj tjedan na putevima prema dva granična prijelaza između Kosova i Srbije kosovski Srbi postavili barikade, a čulo se i nekoliko pucnjeva prema pripadnicima policije, Kovač smatra da najveći izazov ipak predstavlja BiH.

– Tragično je kako tamo djeluje takozvana međunarodna zajednica, u prvom redu politički Zapad. Rat se ne čini izvjesnim, u cilju odvraćanja već je pojačana prisutnost snaga EUFOR-a, što je pohvalno. Ali zato je vrlo izvjesna dugotrajna politička nestabilnost. Niti u takozvanoj međunarodnoj zajednici ima ambicije mijenjati daytonski ustroj, koji je rezultat rata u Bosni i Hercegovini, niti u njoj ima dovoljno snage da se osigura poštovanje tog dvoentitetskog ustroja – kakav jest da jest. U protivnom bi bila provedena odluka Ustavnog suda BiH o izmjenama izbornog zakona kako bi Hrvati mogli izabrati svoje izaslanike u Dom naroda Federacije. Tu nedorečenost, to nečinjenje sada nastoje iskoristiti Bošnjaci. Suočeni s nemogućnošću razgradnje daytonskog entiteta Republike Srpske, Bošnjaci kao najmnogoljudniji narod svoj revanšizam usmjeruju prema onima s kojima u najvećoj mjeri žive i dijele političku moć, prema malobrojnijim Hrvatima u entitetu Federacije. Bojim se da je među Bošnjacima prevladalo uvjerenje da se od entiteta Federacije napravi bošnjačka država. U tom se mobilizacijskom pothvatu uvelike koristi i vjerski element, što se više ni ne skriva. Da je tomu tako pokazuje i dokazuje misao o »prebrojavanju«, a koju su nedavno verbalizirali i predsjednik SDA-e Bakir Izetbegović i veliki muftija Hasan Kavazović. Majorizaciju Hrvata i pretvaranje Federacije u bošnjački entitet treba spriječiti. Prvenstveno u tome leži odgovornost takozvane međunarodne zajednice, a time i Visokog predstavnika Christiana Schmidta, slaže se Kovač s predsjednikom Zoranom Milanovićem, koji je u više navrata i krajnje nediplomatskim rječnikom kritizirao Schmidta.

Miro Kovač / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Putinov režim podržava Republiku Srpsku, Milorad Dodik je dragi gost u Kremlju. Kada je zaiskrilo između Beograda i Prištine, nekoliko istaknutih ruskih dužnosnika požurilo je izraziti potporu vlastima u Srbiji. Ruski veleposlanik u Beogradu nije se čak libio izjaviti da će u slučaju krvoprolića Srbija pobijediti.

– Iako su im resursi u najvećoj mjeri trenutno fokusirani na Ukrajinu, ne bih podcjenjivao ruski potencijal za destabilizaciju područja izvan njihovog takozvanog »bliskog inozemstva«. To ne bi nužno činili s namjerom priključivanja Zapadnog Balkana u zamišljenu rusku sferu utjecaja, već kako bi pokušali ishoditi da ih Zapad ponovno tretira kao globalnu velesilu, napominje Stier.

I Kovačev je stav da svaka destabilizacija na području na kojem bi politički Zapad trebao igrati važnu ulogu »Rusiji po logici stvari odgovara«.

Hrvatskoj, naravno, ne može biti svejedno što se događa na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Stier kaže da službeni Zagreb pozitivno djeluje i »radi na europeizaciji i europskoj perspektivi svog susjedstva, što se jasno vidjelo za vrijeme predsjedanja EU-om«.

– Pritom bih naglasio kako je za istinsku europeizaciju potrebno suzbiti svaki pokušaj regionalne hegemonije na Zapadnom Balkanu. U višenacionalnim državama poput BiH nužno je poticati suradnju umjesto dominacije jednog naroda nad drugim. Konačno, važno je da Hrvatska nastavi snažno podržavati neovisnost država Zapadnog Balkana i poticati njihovu prozapadnu orijentaciju, zaključuje Stier.