Predvodnici promjena

Pomoćnici u nastavi u Rijeci i PGŽ-u imaju najizdašniju satnicu u Hrvatskoj. To, nažalost, ne rješava njihove glavne probleme

Ingrid Šestan Kučić

Foto iStock

Foto iStock

Iako su u škole ušli prije gotovo 15 godina, do danas nisu uspjeli postati dio školskog sustava o kojem brine država, već ovise isključivo o jedinicama lokalne samouprave i osnivačima škola



Pomoćnici u nastavi koji rade u školama čiji su osnivači Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija s prvim danom siječnja imat će najveću satnicu u Hrvatskoj.


Po odrađenom satu, kaže predsjednik Udruge pomoćnika u nastavi Hrvatske Ivan Milatić, dobivat će 37 kuna, odnosno pet eura neto, a jedini u toj branši koji imaju veću satnicu su zagrebački pomoćnici u nastavi koji rade s djecom s poremećajima autističnog spektra.


Njihova satnica iznosi 40 kuna, dok je satnica njihovih ostalih zagrebačkih kolega 35 kuna.




Iako je riječko i primorsko-goransko povećanje satnice za svaku pohvalu, čime ova regija još jednom pokazuje da je hrvatski predvodnik promjena u školskom sustavu, Milatić kaže da to nikako ne rješava dugogodišnje probleme vezane za status pomoćnika u nastavi.


Nejednaki uvjeti


Iako su u škole ušli prije gotovo 15 godina, do danas nisu uspjeli postati dio školskog sustava o kojem brine država, već ovise isključivo o jedinicama lokalne samouprave i osnivačima škola.


Takav status znači nejednake uvjete, kao i regionalne razlike u njihovim plaćama, ali i drugim radničkim pravima. Ono što je najgore, kaže Milatić, znači i nesigurnost, jer s krajem školske godine gasi im se radno mjesto.



– Jedini način za poboljšanje statusa pomoćnika u nastavi je priznati ih kao zanimanje i uključiti ih u obrazovni sustav i više se neće pričati o satnici, nego o uvjetima rada.


Ove školske godine u Hrvatskoj je gotovo 5.000 pomoćnika u nastavi. To je brojka koja raste svake godine. Primjerice, Velika Gorica je prije tri godine imala potrebu za samo tri pomoćnika u nastavi, a ove godine ih je trebala čak 30.


Nažalost, sve je više djece s različitim teškoćama koja trebaju pomoć. Koji je razlog tome, ne znam, ali brojke su egzaktne, upozorava Milatić.


Zadatak je pomoćnika pružati pomoć u nastavi učenicima s teškoćama integriranim u redovna razredna odjeljenja u školama, a samo u riječkim osnovnim školama trenutno radi 76 pomoćnika u nastavi.


Njihov se rad, kao i u drugim sredinama, financira preko Europskog socijalnog fonda te iz lokalnih proračuna, a ono što državu, kaže Milatić, nikada neće biti briga je da se djeca vežu za svoje pomoćnike.


Ljeti nezaposleni


– Već u svibnju dio pomoćnika koji rade s maturantima ostat će bez posla jer za maturante završava nastavna godina. Ista je stvar i na kraju školske godine kada svi ostaju bez posla, jer svi pomoćnici u nastavi rade na određeno i sklapaju ugovor u trajanju od jedne školske godine.


Sa završetkom školske godine dolazi neizvjesnost, kako za pomoćnika u nastavi koji ne zna hoće li se ponovo zaposliti, tako i za učenika koji ne zna hoće li mu se iduće školske godine vratiti njegov pomoćnik u nastavi.


Pričamo o inkluziji osoba s teškoćama u razvoju, a to je zapravo još uvijek sve iluzija. Ovisno o tome gdje rade, pomoćnici u nastavi imaju različite plaće, iako obavljaju isti posao.


Tako je u Križevcima satnica 19 kuna. Razlike su vidljive i u drugim pravima. Primjerice u Novoj Gradiški božićnica će biti isplaćena tek u siječnju, a da realnog objašnjenja za to nema.


Bezbroj je primjera nejednakog tretiranja pomoćnika u nastavi i sve dok ne postanu dio sustava, bit će prisutne razlike ovisno o tome u kojoj regiji rade.


Osobno mi je drago da su upravo Rijeka i PGŽ svijetli primjeri plaćanja pomoćnika u nastavi, ali na tome ne može ostati jer svi ti ljudi zaslužuju da budu jednako tretirani, ističe Milatić.


Dodaje i da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u travnju pomoćnicima u nastavi obećalo do kraja godine predstaviti novi Zakon o odgoju i obrazovanju, ali kraj godine je došao, a nema ni novog zakona, ni odgovora Ministarstva na opetovane upite Udruge pomoćnika u nastavi.


Stoga, kako bi ojačali svoj rad i zaštitili pomoćnike u nastavi, Udruga je pokrenula i dogovore s prosvjetnim Sindikatom Preporod koji bi trebao pružiti podršku u sindikalnom organiziranju pomoćnika u nastavi.


Slična priča i s osobnim asistentima


Nemaju samo pomoćnici u nastavi problem sa svojim statusom jer slična priča već godinama prati i osobne asistente, a iako je u pripremi novi Zakon o osobnoj asistenciji koji se čeka već 14 godina, Milatić kaže da je nacrt Zakona daleko od rješavanja problema zapošljavanja osobnih asistenata.


– Nacrt Zakona je loš. Zbog toga je prošli tjedan održan i prosvjed u Zagrebu. Prema tom nacrtu roditelji koji imaju status roditelja njegovatelja gube pravo na osobnog asistenta, odnosno pravo će imati samo samci, a osobe s invaliditetom i njihove obitelji više neće sami birati asistenta, nego će im osobni asistent biti dodijeljen.


Država će odlučivati tko će biti asistent osobi s invaliditetom. To je neprihvatljivo. Pored toga, prema tom nacrtu vikendi ne postoje.


Asistenti rade samo od ponedjeljka do petka i nikoga nije briga što će tijekom vikenda osoba s invaliditetom bez asistenta, ističe Milatić.


Dodaje da postoji još cijeli niz loših rješenja, među kojima je i plaća osobnih asistenata, a sporno je i to što roditelji djece s teškoćama u razvoju i djece s invaliditetom, koji imaju status roditelja njegovatelja, odmah po smrti djeteta ostaju bez naknade koja im je pripadala na temelju tog statusa.