U HZZO-u smatraju da su brojni kontrolni pregledi za stabilne kronične pacijente koje se upućuje u bolnice nepotrebni i da bi se takvi pacijenti mogli kontrolirati u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Na listama čekanja trenutno je više od pola milijuna pacijenata, ključne se dijagnostičke pretrage čekaju dulje od 200 dana
ZAGREB Na listama čekanja u hrvatskim je bolnicama trenutačno više od pola milijuna pacijenata. Danas se čeka na ukupno 568.847 liječničkih pregleda i dijagnostičkih pretraga, a svakog mjeseca na liste čekanja upiše se novih 400.000 narudžbi pacijenata za preglede i pretrage. Najdulje se čeka na dijagnostičke pretrage, poput magnetske rezonance i CT-a, u prosjeku oko 250 dana, te na ultrazvuk srca, dojke i štitnjače, koji pacijenti čekaju dulje od 200 dana.
Dok se pacijenti žale da predugo čekaju na red u bolnicama, statistike govore da kroz bolnički sustav preko narudžbi godišnje prođe oko pet milijuna postupaka, a u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zabilježi se 35 milijuna posjeta i postupaka godišnje. To znači da svaki stanovnik Hrvatske godišnje ode na jedan bolnički pregled i sedam puta posjeti liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Procjena je da bi se samo izbacivanjem pacijenata koji su se za isti pregled upisali na dva ili više mjesta liste čekanja moglo smanjiti za 20 posto, ili za oko 100.000 naručenih postupaka. U HZZO-u su skloni i modelu koji je svojedobno primijenio bivši ministar zdravstva Darko Milinović, ugovarajući dio pretraga na koje se najdulje čeka s privatnim ustanovama. Takva se praksa, kažu u HZZO-u, pokazala »odličnom i učinkovitom«, ali zdravstvo za nju danas nema novca. »Nadamo se da će se izlaskom HZZO-a iz riznice, boljim upravljanjem i ugovaranjem po izvršenju otvoriti mogućnost za rasterećenjem listi čekanja većim brojem natječaja i većim brojem postupaka koje ćemo kroz te
– Kad bi se u Njemačkoj toliko išlo liječniku, imali bi 80 milijuna zahtjeva za pregledom u bolnici i 560 milijuna zahtjeva za pregledom primarnog doktora, a zdravstveni bi im sustav kolabirao – kažu u HZZO-u.
Hrvatska nije iznimka u tom pogledu, jer se u državama u krizi kroz zdravstvo rješavaju socijalna pitanja, malo je radno aktivnog stanovništva, svega 30 posto, ljudi su okrenuti sebi i svojim tegobama, kod anksioznih i depresivnih osoba prag boli se spušta pa češće traže liječničku pomoć, javljaju se psihosomatske bolesti… Kad se tome pridoda nepostojanje kliničkih smjernica za postupanje kod određene bolesti, liječnici se okreću defanzivnoj medicini i »štancanju« nepotrebnih pretraga, a pacijenti koji čekaju pregled bez prave potrebe oduzimaju mjesto drugima i produljuju liste čekanja, upozoravaju u HZZO-u.