U prvih šest mjeseci otkako su poletjeli prvi specijalizirani helikopteri, timovi Helikopterske hitne medicinske službe (HHMS) imali su ukupno 742 intervencije, ili u prosjeku četiri intervencije dnevno.

Pritom se u samo 37 slučajeva, odnosno pet posto svih polijetanja HHMS-a, radilo o primarnim intervencijama u kojima helikopterski tim prvi dolazi na mjesto incidenta.

Većinom se radilo o sekundarnim intervencijama, u kojima se helikoper diže tek nakon što je na mjesto događaja stigla kopnena hitna pomoć i vidjela da je stanje pacijenta ili unesrećenog takvo da mu treba hitni helikopterski prijevoz. U još 41 slučaju helikopter se dizao zbog međubolničkog prijevoza pacijenata.

Vitalno ugroženi

Najviše intervencija imali su timovi HHMS-a Split, ukupno 357 intervencija, a slijede ih riječki timovi s 331 intervencijom. Najviše intervencija, čak 107, timovi HHMS-a imali su na Rabu, nešto manje, njih 99, na Hvaru, a zatim u Malom Lošinju, gdje je u šest mjeseci obavljeno 95 helikopterskih intervencija.

U odnosu na jadranski dio i veliku razvedenost obale, u kontinentalnom dijelu bolja je cestovna infrastruktura, ali i dostupnost primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene skrbi, zbog čega su, tumače u Hrvatskom zavodu hitne medicine, timovi HHMS-a na kontinentu očekivano imali manji broj intervencija.

Timovi HHMS-a Zagreb imali su u pola godine 40 intervencija, dok su timovi HHMS-a Osijek zabilježili samo 14 intervencija.

U proteklih šest mjeseci rada, timovi HHMS-a intervenirali su zbog raznih hitnih stanja, od kardiovaskularnih bolesti i neuroloških poremećaja, preko jakih alergijskih reakcija i otrovanja, do ozljeda nastalih u prometnim nesrećama i u nesretnim slučajevima. Zahvaljujući pravovremenoj reakciji i specijaliziranim helikopterima, spašeni su, ističu u HZHM-u mnogi životi.

Najveći broj primarnih intervencija odnosio se na zbrinjavanje vitalno ugroženih osoba uslijed ozljeda zadobivenih nesretnim slučajem te osoba s bolestima srca ili boli u prsima, a sekundarnih na kritično oboljele ili ozlijeđene pacijente.

Velik broj intervencija, kažu u Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu (HZHM), potvrđuje učinkovitost i punu funkcionalnost službe čija je ključna uloga osigurati hitnu medicinsku skrb životno ugroženim pacijentima na cijelom području Hrvatske.

Na uvođenje hitne helikopterske pomoći čekalo se godinama, ali u udruzi HEMS upozoravaju da se još uvijek ne koristi puni potencijal te službe koja bi – smatraju – mogla i bolje i više.

Sekundarni letovi

– U tih šest mjeseci, helikopteri MORH-a prevezli su na područjima baza Split i Krk 278 pacijenata, a helikopteri MUP-a u bazi Dubrovnik još 228, što je ukupno 1.248 intervencija.

Sjajno je što napokon imamo hitnu helikoptersku medicinsku službu, ali ona u prvih šest mjeseci u principu radi isto kako je ranije radio MORH, a to su, s rijetkim iznimkama, mahom sekundarni letovi, odnosno prijevoz pacijenata u bolnicu.

Ako se slažemo da je za svaku životno ogroženu osobu bitno što prije biti pod liječničkom skrbi za održanje života, onda trenutni sustav treba hitno mijenjati, poručuje Mladen Tureček, predsjednik udruge HELP.

– I vojska je u najboljim godinama znala imati više od 1.200 medicinskih letova godišnje. Činjenica je jedino da je sustav HHMS-a jeftiniji, jer je let vojnog helikoptera stajao 7.000 eura po satu, a HHMS stoji 3.000 eura po satu leta, navodi Tureček.

Iako helikopteri HHMS-a polijeću praktički svakodnevno, stručnjaci koji prate implementaciju ovog projekta tvrde kako sustav težak 62 milijuna eura za narednih sedam godina još uvijek nije u potpunosti profunkcionirao.

– Na kontinentu je bilo samo 50-ak letova u pola godine. To je katastrofalno malo, smatra Tureček. Razlog je, smatra, u nedovoljnoj educiranosti osoblja koje prima hitne pozive, odnosno lošoj povezanosti sustava.

Neobično je, dodaje, da je zagrebački helikopter HHMS-a poletio samo 40 puta, a pokriva devet županija i 1,8 milijuna stanovnika.

Velik broj sekundarnih letova znak je, upozorava, da se gubi strahovito puno vremena u zbrinjavanju pacijenata, što ugrožava ljudske živote.

– Na Unijama, Susku, Iloviku, Molatu, uvođenje HHMS-a donijelo je veliku, veliku prednost. No službe međusobno još uvijek nisu najbolje koordinirane.

Za dobro uvođenje sustava i drugim europskim državama trebalo je i do dvije godine, ali mi se nismo dobro pripremili za to i ima mnogo prostora za poboljšanja, zaključuje Tureček.