ZAGREB – Zdravstvena reforma koju aktualni ministar zdravstva Vili Beroš ovih dana ubrzano priprema, mješavina je već viđenih reformskih zahvata koji u zadnjim desetljećima nisu rezultirali uštedom zdravstvenog novca, manjim dugovima, niti boljim funkcioniranjem zdravstvenog sustava.

Prvi je među njima ponovno podržavljenje županijskih bolnica, čemu je dodana i centralizacija zavoda za javno zdravstvo i hitnu medicinu što je, prema obrazloženju izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti, neophodno provesti da bi se realizirala objedinjena nabava u zdravstvu na nacionalnoj razini. Objedinjena nabava medicinskog materijala i opreme dio je sustava gdje bi se mogle provesti najveće uštede, no provesti je do kraja niti jednom ministru zdravstva dosad nije pošlo za rukom.

Prema Beroševom prijedlogu, sve opće i specijalne bolnice na županijskoj razini, njih 57, prelaze u vlasništvo države, ukida se 21 županijski zavod za javno zdravstvo, a njihove ovlasti prelaze na Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Županijski zavodi za hitnu medicinu gube postojeći status i postaju ispostave Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.

Loš gospodar

Podržavljenje bolnica, podsjetimo, već je jednom prije desetak godina proveo SDP-ov ministar Rajko Ostojić, na opće zgražanje HDZ-a koji je tada u oporbi tvrdio da se radi o nerazumnom potezu, a čim je došao na vlast, ministar Dario Nakić vratio je opće bolnice pod okrilje županija. Činjenica je, pritom, da se država tada nije pokazala boljim gospodarom nad županijskim bolnicama jer su one vraćene osnivačima u lošijem financijskom stanju nego što su bile.

I sada je, kao i 2012., upravo ova odredba naišla na najviše nezadovoljstva u županijama.

– Poznato je da 10 državnih bolnica proizvede 75 posto zdravstvenog duga. Ne znam gdje je logika da država, kao osnivač bolnica čiji dug ne uspijeva riješiti, uzima pod okrilje i opće bolnice koje nose samo 25 posto duga. Takav bi potez imao puno jače argumente da su velike kliničke bolnice ustabilile svoje poslovanje i da ne stvaraju novi dug, upozorava Dražen Jurković, predsjednik Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ). Argumentacija da se objedinjena nabava ne može provesti bez takve centralizacije bolničkog sustava ne drži vodu jer i Europska unija, ističe, radi slične stvari za sve države članice. U javnoj nabavi postoje drugi problemi, a to nisu osnivačka prava, zaključuje Jurković.

Bolnička povjerenstva

Prebacivanje osnivačkih prava nad općim bolnicama na državu, osim toga, svojevrsna je politička poruka županima da ne upravljaju dobro svojim bolnicama, no zanimljivo je pritom da je 15 župana upravo u HDZ-u.

U izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je poslan socijalnim partnerima i drugim zainteresiranim stranama na izjašnjavanje, predlaže se i jačanje uloge domova zdravlja koji dobivaju mogućnost koordiniranja svih liječnika na svom području, uključujući i privatnike, jaču specijalistiku i mogućnost ugovaranja određene palete usluga s bolnicama. Radi racionalizacije potrošnje lijekova, iako ona predstavlja samo 20 posto ukupne potrošnje u zdravstvu, bolnička povjerenstva za lijekove dobivaju novi zadatak: osim uobičajenog praćenja potrošnje lijekova i medicinskih proizvoda, bolničku upravu jednom mjesečno trebaju izvijestiti o rezultatima mjerenja ishoda liječenja. To će u praksi značiti racionalizaciju potrošnje osobito skupih lijekova, jer će se na temelju praćenja učinkovitosti pojedine terapije preispitivati odluke o tome treba li neki lijek biti na listi ili ne. Praksa je danas takva da lijekovi, kad jednom dođu na listu skupih lijekova, na njoj i ostanu, bez daljnjeg preispitivanja njihove djelotvornosti.