Gužve na Vratima Jadrana, jednom od najznačajnijih hrvatskih “meeting pointova” kad je riječ o terminu najznačajnijeg i najbrojnijeg odlaska Hrvata na skijanje, vladale su već od sedam sati u jutro.

Brojne riječke registracije, ali i veliki broj onih iz najznačajnijih dalmatinskih središta pokazali su kako je skijanje, možda preciznije rečeno odlazak u najznačajnije skijaške centre Europe, sve više i više u fokusu stanovnika Hrvatske svih dobnih skupina.

Ukupna brojka onih koji putuju, u Italiju i Austriju najviše, nemjerljivo manje u Sloveniju, Francusku te Bosnu i Hercegovinu, ove će godine daleko nadmašiti 200 tisuća.

Većina se u Hrvatskoj odlučuje za odlazak upravo prve siječanjske subote, kada nakon skupog tjedna koji Talijani nazivaju “settimana bianca”, a koji počinje nakon Božića, dolazi termin za “hrvatski skijaški tjedan” kad su pak cijene skoro najniže u čitavoj sezoni.

Na to ukazuje i gužva koja je poput cunamija nekoliko subotnjih jutarnjh sati tutnjila Vratima Jadrana.

Često se u situaciji kad po prilici četiri posto stanovnika Hrvatske, na samom se početku siječnja realizira oko 75 posto ukupnih godišnjih odlazaka na inozemno skijanje, postavlja pitanje o – potrošnji.

Baznu je lako izračunati jer za odrasle osobe koje posjeduju vlastitu opremu i ne trebaju nikakve poduke, cijena ski karte u ovom se periodu kreće od 250 do 350 eura za šest dana, dok sedmodnevni ležaj u četverokrevetnom apartmanu dođe oko 600 eura.

Djeci je znatno povoljnija ski karta, ali ona u pravilu “rentaju” opremu i plaćaju sate učenja tako da se u tom slučaju dolazi do još i višeg iznosa.

U svakom slučaju, samo za osnovne troškove u tjednu koji slijedi Hrvati će u inozemnim skijalištima potrošiti najmanje 100 milijuna eura.

Dodaju li se svemu troškovi prijevoza, kao i činjenica da su Hrvati poznati kao “laki na novčaniku”, bit će to i 150 milijuna eura.

Što se tiče samog putovanja, Slovenci su i dalje bili revni sa svojim antišengenskim mjerama što je stvorilo manje gužve na tim nekadašnjim granicama, dok je ulazak u Italiju po tom pitanju bio krajnje liberalan.

A nakon Vrata Jadrana, kako je jutro uzmicalo, drugo popularno mjesto susreta, odmorište Duino – neposredni prije naplate autoceste nedaleko Monfalconea – gdje se pak pridružila i ne manja istarska kolona, kao i ona, ipak skromnija, zagrebačka, doživjelo je promet sličan onom na Vratima Jadrana.

I završni č̣in današne “bijele drame”? Da, da nije sve toplijih zima mogao bi dio ovog mnoštva i u Hrvatskoj uživati na snijegu. No s obzirom da su naša skijališta, za alpske pojmove, ekstremno niska te u nemalom broju blizu mora, jako teško.

Kako je krenulo, ispod dvije tisuće metara nad morem, o skijanju – jako teško ma ni razmišljati.