ZAGREB Postoji li interes za zakup budućeg LNG terminala na Krku, odnosno ima li smisla uopće kupovati plutajući terminal ako zakupaca neće biti dovoljno, trebalo bi biti jasno u četvrtak kad završava rok za zaprimanje ponuda za zakup.

Odgađao se taj rok dva puta ove godine, a ponude zakupaca za dva dana trebale bi pokazati je li gradnja terminala koju podržava, i to financijski sa 104 milijuna eura, i Europska unija, trenutačno isplativ projekt. Zasad samo načelno gradnju tog terminala, kao i sličnih terminala u ostatku Europske unije, podržavaju i Sjedinjene Američke Države, jer je to način na koji bi eventualno u Europi mogli prodati višak svoga plina, ali i smanjiti ekonomski, a time i politički utjecaj Rusije.

Nedavno je zbog toga Predstavnički dom Kongresa donio rezoluciju kojom se od država članica Europske unije traži zaustavljanje gradnje plinovoda Sjeverni tok 2, vrijednog 11 milijardi dolara. Predsjedniku Donaldu Trumpu sugerirali su da »iskoristi sva raspoloživa sredstva kako bi se dala potpora europskoj energetskoj sigurnosti kroz diversifikaciju tržišta i smanjenje ovisnosti od Rusije. Državama koje sudjeluju u tom poslu i njihovim tvrtkama prijeti se i sankcijama, ali one su zasad sklonije ruskom plinu koji je jeftiniji od ukapljenog plina koji se doprema LNG terminalima.

Na rubu događaja

Hrvatska je u toj globalnoj priči zasad na rubu događaja, ali zanimljivo je da se svaki put kad se približava rok za neki natječaj vezan za LNG terminal oglasi i ruska strana, odnosno ruski veleposlanik Anvar Azimov. Tako je prošli tjedan u intervju Večernjem listu ponovio da je prijedlog »predsjednika Vladimira Putina da se plinoficira cijela Hrvatska radi izgradnje novih termoelektrana, financijskim resursima iz Rusije još aktualan«.

– Mi smo na to spremni jer smatramo da je plinofikacija cijele Hrvatske bitna radi razvoja države. Ujedno, napredujemo s plinofikacijom rafinerije u Bosanskom Brodu, a početkom sljedeće godine moći će se potpisati ugovor između Zarubežnjefta i Croduxa te početi renoviranje plinovoda iz Hrvatske do Bosanskog Broda – kazao je za Večernji list Azimov.

U nekoliko ranijih istupa Azimov je isticao kako taj prijedlog o plinofikaciji Hrvatske postoji još od prošle jeseni, ali da Hrvatska na njega nije odgovorila. Tragom toga krenuli smo doznati što to doista Hrvatskoj nudi Rusija i zašto o strategiji plinofikacije govori ruski veleposlanik u Zagrebu, a ne hrvatska Vlada, ako uopće ima takve planove. Detalje ponude ipak nismo uspjeli doznati ni u ruskom veleposlanstvu, ni u hrvatskoj Vladi, koja je i inače dosad odšutjele sve slične istupe ruskog veleposlanika, ali i upite domaćih medija.

Odgovor na pitanje je li takav prijedlog stigao i što zapravo Rusija nudi nismo dobili ni nakon tjedan dana. U Vladi su očito i ovaj put odlučili prijeći preko toga da ruski veleposlanik osmišljava hrvatsku energetsku strategiju, što bi ipak trebao biti posao hrvatskih vlasti. Iz Vlade nam čak nisu odgovorili ni na pitanje je li u Banske dvore ili neko ministarstvo došla ruska ponuda. Na slična pitanja nismo dobili ni dodatna pojašnjenja ruskog veleposlanstva. Odgovore su nam poslali samo iz Ureda predsjednice.

– Nastavno na sastanak predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina u Sočiju krajem 2017. godine, kada je i predsjednik Putin iznio prijedlog koji navodite u svojem upitu, ministar energetike u Vladi Ruske Federacije Aleksandar Novak pisao je hrvatskom ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću. Presliku navedenog pisma veleposlanik Ruske Federacije Anvar Azimov dostavio je i Uredu predsjednice Republike Hrvatske, s obzirom na to da je prijedlog iznesen prilikom razgovora dvoje predsjednika, odgovorili su na naše pitanje iz Ureda predsjednice imaju li kakvih saznanja o tome da Rusija želi pokrenuti i financirati projekt plinofikacije Hrvatske. Predsjednica inače podržava gradnju LNG terminala.

Partneri iz EU-a

Pismo je očito stiglo, je li hrvatska Vlada na njega nešto odgovorila nismo doznali, ali naši sugovornici iz Vlade s kojima smo neslužbeno razgovarali na tu temu ističu da Hrvatska poštuje Rusiju, kao i gospodarske veze dviju zemalja, ali da će se hrvatska energetska strategija, pa tako i energetska neovisnost osmišljavati u Zagrebu i da su Hrvatskoj prvi partneri zemlje članice Europske unije. Na našu primjedbu da i one posluju s Rusijom i sve su ovisnije o ruskom plinu, naš sugovornik odgovara da s Rusijom posluju njihove energetske tvrtke, što čine i hrvatske tvrtke jer se uvoz plina iz Rusije svake godine povećava.

Stav premijera Andreja Plenkovića prema Rusiji nije nikakva tajna, on je doista na liniji onoga što zastupa Europska unija i Europska pučka stranka, čiji je član i njegov HDZ, i iz toga je razumljivo da neće objeručke prihvatiti rusku strategiju za plinofikaciju Hrvatske, koja bi našu zemlju dovela u tješnje veze s Rusijom. Kao što je jasno da Rusija ne nudi plinofikaciju zato što je zabrinuta za gospodarski razvoj Hrvatske i to je pravi razlog zašto veleposlanik i dalje inzistira na ponudi na koju odgovora nema već više od godinu dana.