VARIVODE – Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je danas na komemoraciji u Varivodama. U svom govoru, izrazio je duboko žaljenje zbog teškog zločina počinjenog ovdje prije 25 godina. Izrazio je i sućut članovima obitelji čije živote, istaknuo je, hrvatska država nažalost nije uspjela zaštititi. “Uvjeren sam da svi zajedno, s obnovljenim povjerenjem u hrvatske institucije, možemo graditi bolju i uspješniju Hrvatsku, koja će biti najveće priznanje svim nedužnim žrtvama”, naglasio je.

Govor prenosimo u cijelosti:

“Prije 25 godina, mjesec i pol dana nakon dovršetka vojno-redarstvene operacije Oluja, kojom je oslobođen velik dio Hrvatske i praktički završen Domovinski rat, ovdje u Varivodama počinjen je težak zločin protiv nevinih i nemoćnih ljudi.

U tom je zločinu na svojim kućnim pragovima vatrenim oružjem okrutno pobijeno 9 civila srpske nacionalnosti, vaših sumještana i članova obitelji, i to usprkos tome što na tom području više nije bilo nikakvih ratnih djelovanja.

Kao predsjednik hrvatske Vlade, duboko žalim zbog toga te vam uime Vlade ovdje izražavam sućut za članove vaših obitelji čije živote hrvatska država nažalost nije uspjela zaštititi.

Zločin je uvreda za RH

Osim što je vaše obitelji zavila u crno, ovaj je zločin i uvreda za suvremenu Hrvatsku jer vrijeđa ljudsko dostojanstvo. On je gaženje onih ideala za koje su se borili ogromna većina hrvatskih branitelja – među kojima su bili i Srbi – koji su časno branili našu domovinu. A borili su se za slobodnu, demokratsku i tolerantnu Hrvatsku, u kojoj su svi njeni građani ravnopravni, neovisno o svojem nacionalnom podrijetlu, vjerskim ili političkim uvjerenjima.

Zločin koji je ovdje počinjem u suštoj je suprotnosti s proglasom predsjednika Tuđmana, koji je 4. kolovoza pozvao građane srpske nacionalnosti na dotad okupiranim područjima, “da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava”.

Počinitelji ovog zločina i Hrvatskoj su nanijeli štetu, a zbog takvih koji se nisu imali hrabrosti predati hrvatskim pravosudnim tijelima hrvatski su generali godinama morali u haškom pritvoru braniti čast Hrvatske vojske i države sve do oslobađajuće presude.

Nažalost, zločin u Varivodama nije bio jedini takav. Mjesec dana ranije, ubijeno je i sedam mještana Gošića, nedaleko odavde.  Dva dana ranije, u Gruborima pokraj Knina šestero ljudi. Ovdje samo naveo samo najpoznatije, a kao što smo čuli, nažalost, bilo ih je još.

Svi ti zločini, počinjeni nakon operacije Oluja, ni na koji način se ne mogu opravdavati, i zbog toga iskreno žalimo. A kao što sam rekao u Kninu, svaki je takav čin bolan za sve obitelji žrtava i ružan ožiljak na pravedno lice i obrambeni karakter Domovinskog rata, jer legitimno pravo na obranu nije i ne može biti opravdanje za nedjelo.

Nastavak istrage

Ono što ovdje želim poručiti je da su ti zločini bili čin pojedinaca, koji su često iz običnog koristoljublja išli u pljačkaške pohode na područje na kojemu još nije bila uspostavljena organizirana civilna vlast, što su iskoristili za svoja kriminalna djela.

To nikada nije bila politika hrvatske države ni vojnog vrha, a posebno ne predsjednika Tuđmana, već samostalni čin pojedinaca, vojnika ili civila. I to jasno potkrepljuju i zapisi iz rasprava na sjednicama tadašnje Vlade, iz kojih se vidi da je ovaj zločin odmah osuđen.

Nakon presude Vrhovnoga suda iz 2012. godine, općinski sud naložio je isplatu odštete obiteljima stradalih, no unatoč tome naša tijela imaju zadaću otkriti tko su oni koji su odgovorni za ove zločine jer zločini ne zastarijevaju, a  naša je civilizacijska dužnost kao demokratskog društva da žrtve dobiju pravdu i zadovoljštinu.

Hrvatska je, u ratu koji nije htjela, nažalost imala velik broj žrtava i više tisuća nestalih osoba.  U Vukovaru i  Škabrnji i drugim stratištima su počinjeni tada najveći zločini nakon Drugog svjetskog rata u Europi.

Dosad je ekshumirano posmrtnih ostataka za 5.181 žrtvu, a njih je 83 posto dosad identificirano. Više od 80 posto identificiranih, uglavnom je hrvatske nacionalnosti, nestale su ili smrtno stradale osobe 1991. i 1992., dakle u jeku agresije na Hrvatsku. Nešto manje od 20 posto identificiranih osoba, većinom su srpske nacionalnosti, nestale ili smrtno stradale 1995. godine.

No mi još uvijek tragamo za 1.869 nestalih i smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu. I tom humanitarnom pitanju pristupamo ne čineći nikakve razlike među žrtvama ni na kojoj osnovi. I tu očekujemo intenziviranje suradnje i daljnju razmjenu informacija, prije svega, sa Srbijom, ali i s drugim državama u susjedstvu.

Pomirba

Danas vam želim odaslati i poruku pomirbe, kao i nade u izgradnju zajedničke budućnosti svih hrvatskih građana, neovisno o njihovom podrijetlu. To ne znači zaboraviti što se događalo u ratu prije 25 godina, nego izvući iz toga pouke i pružiti jedni drugima ruku mira.

To za Hrvate znači smoći snage i priznati da su u Domovinskome ratu, premda obrambenom, nažalost počinjeni i zločini nad srpskim civilima koji se nisu smjeli dogoditi, koji nemaju opravdanja, i koji zaslužuju svaku osudu i procesuiranje odgovornih, jer Hrvatska se branila od agresije, ne od nedužnih civila.

To za Srbe u Hrvatskoj znači smoći snage i priznati da je na Hrvatsku izvršena agresija Miloševićevog režima i bivše JNA i da se ne može opravdati oružana pobuna protiv legalno izabrane vlasti i demokratske volje hrvatskog naroda za samostalnom državom, nego da zaslužuje nedvosmislenu osudu, osobito u ovom kraju gdje su još u kolovozu 1990. u susjednim Smrdeljima i Đevrskama podignute prve barikade.

To znači i jasno ograđivanje od tadašnje velikosrpske politike u čije su ime tisuće nedužnih ljudi ubijeni diljem Hrvatske i zbog koje su poginule tisuće hrvatskih branitelja, među kojima je još uvijek mnogo nestalih, a mnogi zločini su također do danas ostali nekažnjeni.

Među njima su i zločini počinjeni 1991. u susjednim spaljenim hrvatskim selima: Ićevu, Rupama, Laskovici, Piramatovcima, Krkoviću, Cicvarama i na Miljevačkom platou, u kojima su deseci starijih civila također ubijeni i za koje zločinci još uvijek nisu odgovarali.

Ravnomjerni razvoj Hrvatske

Svi trebamo imati snage preuzeti svoj dio odgovornosti i staloženo sagledati svu slojevitost i težinu tadašnjih zbivanja i okrenuti se budućnosti. Hrvatska, kao zemlja koja je pobijedila u nametnutom ratu, danas ima snage za to, ali i dužnost i želju da se svi njeni građani u njoj dobro osjećaju. To treba biti naša nova i zajednička pobjeda.  Želimo da kao društvo gradimo bolje odnose i snažimo međusobno poštovanje za dobrobit naše zajedničke hrvatske domovine.

To znači i bolje životne uvjete za sve građane i za sve hrvatske krajeve, bilo da u njima žive Hrvati, Srbi ili druge manjine. Jedino ćemo tako iskoristiti sve potencijale naše Hrvatske.

Upravo zato smo u programu Vlade najavili i projekt Dalmatinska zagora, Lika, Banovina i Gorski kotar, jer nam je želja da ove krajeve oživimo i osiguramo osnovne preduvjete za razvoj, ali i za život dostojan 21. stoljeća. Tu ponajprije mislim na vodu, struju i ceste, kao i na osnovne komunalne djelatnosti, jer je to preduvjet za povećanje gospodarske aktivnosti i za stvaranje radnih mjesta.

Ravnomjerni razvoj Hrvatske prvi je korak u smjeru jačanja ravnopravnosti svih njenih građana. To je smjer za koji se zalaže naša Vlada i na kojemu ćemo u naredne četiri godine raditi na dobrobiti svih hrvatskih građana.

Zato ćemo i u ovom mandatu nastaviti naše partnerstvo, iskreno partnerstvo,  s predstavnicima nacionalnih manjina, jer smo uvjereni da je to dobro za hrvatsko društvo.  Svjesni smo i brojnih naslijeđenih poteškoća, ali smo odlučni u tome da ih rješavamo i da to radom i dobrom voljom možemo postići.

Uvjeren sam da svi zajedno, s obnovljenim povjerenjem u hrvatske institucije, možemo graditi bolju i uspješniju Hrvatsku, u kojoj svi hrvatski građani srpske nacionalnosti – poput našeg velikog Nikole Tesle – mogu izjaviti da su ponosni na svoj srpski rod i svoju hrvatsku domovinu!

Takva ponosna Hrvatska svih svojih građana bit će najveće priznanje svim nedužnim žrtvama i svima onima koji su pali braneći hrvatsku slobodu i demokraciju. Na svima nama danas je da svojim svakodnevnim zalaganjem i suradnjom gradimo takvu Hrvatsku! Hvala vam!”, rekao je predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković.

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, pak, istaknuo je da je srpsko stanovništvo, mahom starije životne dobi, ubijano u Varivodama, Gošiću te u okolici Kina, i to dva mjeseca nakon Oluje.

Komemorativnom skupu prisustvovao je i potpredsjednik Vlade Boris Milošević.

Govoreći o zločinu u Varivodama, valja istaknuti da je tamo 28. rujna 1995. godine, na svojim kućnim pragovima – iz neposredne blizine, ubijeno devet mještana: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84).

U Gošiću kod Kistanja, pak, srpski civili ubijeni su 27. kolovoza 1995. godine. Zločinci su tad ubili sedam starijih osoba. Ubijeni su Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75), Dušan Borak (56), a desetak dana ranije ubijen je i Gojko Ležaić (65).

Za te zločine nikad nitko nije osuđen.