ZAGREB – Nakon punih 28 godina pružanja psihološke pomoći djeci, mladima i njihovim roditeljima, Plavi telefon našao se pred gašenjem.

Ovo nije prva financijska »gabula« u kojoj su se našli, jer problema s novcem imali su i ranije, ali ovoga puta doista su došli do kraja.

Tvrdi to Miroslav Vučenović, »tata« Plavog telefona koji je liniju za pomoć mladima pokrenuo još 1991. godine. Plavi telefon na broju 01/4833-888 prvi je put zazvonio 2. rujna te godine, što znači da bi dogodine, u rujnu 2021., trebao obilježiti 30 godina rada.

No, aktualna ekipa od 20-ak volontera koja na njemu trenutačno dežura, boji se da Plavi telefon neće preživjeti do svoje obljetnice, i to zato što su institucije koje su ih godinama financirale jednostavno – zavrnule slavinu.

Za niz projekata, pa čak i za one koji su proglašavani najboljima, dobili su odbijenicu. I to još prošle godine, pa su 2019. praktički odradili s pola kapaciteta, oslanjanjući se na dobru volju i spremnost svojih suradnika na neplaćeni rad, a brojnih dobrih projekata morali su se odreći.

– Kad imate programe s kontinuitetom od 28 godina, očekujete da će na natječaju proći. Ali odgovori su bili ne, ne i ne. To vas zatekne, kaže Vučenović.

Ostavili trag

Odbila ih je tako Nacionalna zaklada za udruge gdje su računali na tri godine sufinanciranja. Otpalo je i savjetovalište za mentalno zdravlje, za koje Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo demografije, obitelji, socijalne politike i mladih nisu pokazali interes.

Od 10-ak projekata koje su lani ponudili na natječajima dobili su potporu za samo tri, i to minimalna sredstva, što nije bilo dostatno da završe godinu.

Ljudi su volontirali, ali režije se tako ne mogu plaćati, ističe voditelj Plavog telefona.

– S 1. siječnja ove godine ostali su bez kune prihoda, ali i dalje održavaju dežurstva, a 20-ak volontera smjenjuje se na liniji za pomoć od ponedjeljka do petka od devet do 20 sati.

U više od 28 godina rada, smatra Vučenović, pokazali su da postoji potreba za takvim oblikom pomoći mladima.

– Među 52.000 udruga u Hrvatskoj ostavili smo nekakav trag. Trudili smo se biti sve profesionalniji, sve bolji, ali 2019. očito je bila loša berba za nas. Potrošili smo i zadnji novčić iz pričuve da pokrijemo troškove, veli naš sugovornik.

Za Plavi telefon to znači da će morati staviti ključ u bravu, ako se u idućih 30-ak dana ne pojavi neki novac kojim bi mogli premostiti prijelazno razdoblje do novih natječaja i eventualno dobiti financijsku potporu za iduću godinu. Godišnje im za osnovno funkcioniranje treba 221.000 kuna.

Tim iznosom pokrivaju troškove režija, edukacija volontera, supervizija, savjetovališta i Otvorenih vrata. A za preživljavanje do novog kruga natječaja bi im u ovom času trebalo oko 50.000 kuna.

Educirani volonteri

Zbog čega su nadležne institucije izgubile interes za djelatnost Plavog telefona, ne zna se. Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike njihov je program Mentori u zajednici, koji spaja volontera i dijete u socijalnom riziku, proglasilo najboljim, da bi mu iduće godine iz nepoznatog razloga uskratili financiranje.

Jedino suvislo objašnjenje u udruzi vide u čestoj promjeni ministrica u tom resoru u zadnje dvije-tri godine, što se odrazilo i na politiku financiranja udruga. Zato bi, kažu, bilo razumno da se udruge za koje se procjenjuje da su od interesa za društvo financiraju bar na tri godine, a ne od natječaja do natječaja.

U Plavom telefonu od 1991. godine obradili su 124.660 poziva, na njemu je radilo 634 volontera koji su za to educirani i supervizirani, a tu su u prosjeku proveli po godinu do godinu i pol dana, što odgovara EU standardu. Odradili su ukupno 7.810 radnih dana, računajući dan od 10 do 12 sati rada, s time da se volonteri smjenjuju svaka tri sata.

Imali su 20.175 volonterskih termina i odradili 62.000 volonterskih sati samo na liniji pomoći.

Programe Plavog telefona koristilo je 14.122 djece i 3.150 roditelja. Bile su to Škole za mlade, Škola bez bola, Akcija »Ni pet ni šest« nagrađivanja djece od osam do 18 godina koji su činili humana i hrabra djela, spasili nečiji život.

Samo u tim akcijama više od 1.200 djece iz cijele Hrvatske dobilo je priznanja za humanost i hrabrost. Program se ugasio jer za njega nije bilo sluha. Pozivi Plavom telefonu ne stižu samo iz Zagreba, već iz svih dijelova Hrvatske, pa i inozemstva, iz Engleske, Švedske, SAD-a, do Šri Lanke.

»I« bez točke?

– Bilo je primjera kad su iz dalekih zemalja stizali pozivi u pomoć od mladih čiji su prijatelji iz Hrvatske najavili suicid… Konzularna tijela i policija nisu ih ozbiljno shvaćali, a mi smo takve situacije uspješno »odradili«, priča Vučenović.

Spasili su, kaže, više desetaka mladih života, a i danas im je svaki drugi poziv upućen zbog anksioznosti, depresije ili razmišljanja o suicidu. Ima i onih koji ih zovu razočarani u institucije i njihovu efikasnost.

– Kad mi kao Plavi telefon moramo dva dana zvati Centar socijalne skrbi u Zagrebu gdje se nitko ne javlja, šaljemo im mejlove, zovemo policiju, a odgovore nam mejlom tek drugi dan, onda je to porazno, kaže Vučenović, koji je takvo iskustvo imao u slučaju roditeljskog zanemarivanja dvoje malodobne djece.

– Puno je problema s kojima se ne možemo nositi. Da imamo veće mogućnosti, štošta bismo napravili. Početkom ‘90-ih izlazili smo i na teren samo u želji da pomognemo zlostavljanoj djeci, ali danas je to nemoguća misija, veli »tata« Plavog telefona. Volio bi, zaključuje, dogodine dočekati 30 godina rada i staviti »točku na i«.

Dobar osjećaj

Skromne prostorije Plavog telefona, smještene u staroj dvorišnoj zgradi nedaleko od glavnog zagrebačkog trga, napuštamo zajedno s volonterom Tomislavom Mandićem, koji je upravo odradio svoju smjenu na Plavom telefonu.

Ovaj student socijalne politike volontira ovdje već godinu i pol, a to mu je, kaže, izuzetno osnažujuće iskustvo, i osobno, i profesionalno. Imao je, kaže, svakojakih poziva, od onih »običnih« svakodnevnih problema do pokušaja suicida i teških obiteljskih situacija.

– Naučite se nositi s time. Nismo stručnjaci, naš je zadatak uputiti ih dalje, ali i osnažiti ih kratkoročno, da se u tom času osjećaju bolje, veli Tomislav. Gašenje Plavog telefona teško bi mu palo, kaže, jer su svi kao velika obitelj. A za zajednicu, dodaje, šteta bi bila veća jer je riječ o podršci koja može spasiti život.