Nakon 13 godina, 13. travnja u 13 sati bračni par Pevec, Višnja i Zdravko, odlučili su opet otvoriti trgovinu! Simbolika broja 13 ili ih nije zabrinula nimalo jer u nju ne vjeruju, ili su se jednostavno svemu što se veže uz broj 13 odlučili narugati. Bit će da misle kako i ne riskira ništa onaj koji je imao sve, da bi mu prije 13 godina ostavili ništa. Prvo je, naime, bila tvrtka koja je zapošljavala 4.000 ljudi, da bi potkraj 2009. završila u stečaju, a Višnja i Zdravko Pevec u višemjesečnom pritvoru osuđeni za utaju 15 milijuna kuna poreza.

Nova trgovina je novi početak.

– Prva trgovina bila je u Bjelovaru, ‘90. smo krenuli iz garaže. Sad tamo stoje izložene kosilice, ali nismo otvorili maloprodaju. Ovo je ipak veći prostor u kojem možemo bolje prezentirati asortiman – pojašnjava nam Višnja dok u Vrbovcu čekamo svečano otvaranje prve maloprodajne trgovine Pevec.

Opravdati povjerenje

Prve nakon 13 godina, dakako. Dođe čovjeku da odmah Višnju Pevec pita kakvi su im planovi, hoće li opet narasti toliko da su među četiri najveće trgovačke tvrtke u nas, ili će ovaj put polako s obzirom da je baš ona, govoreći nedavno u kameru HRT-a o tvrtki Pevec, kazala kako nisu smjeli narasti toliko da drugima postanu smetnja.

– Upravo to je bila greška, previše smo se širili, prebrzo rasli, i onda smo smetali. Ljudi koji su ostali mali nisu nikom smetali. Mislili smo da radimo dobro ovoj državi. Zapošljavali smo 4.000 ljudi, kad smo otvorili trgovine u Beogradu i Banjoj Luci, opet su dobavljači iz Hrvatske i tamo prodavali svoju robu, ali evo – veli Višnja Pevec.

Višnja i Zdravko Pevec

Zato će sada polako.

– Dobili smo zastupstvo za Alpina asortiman, u interesu je da se prodaje i da se povjerenje koje smo dobili opravda – jednostavno će Višnja Pevec.

U taj čas evo i Zdravka. U njega je nešto više nervoze pred novi početak, pa još 13. travnja u 13 sati.

– Simbolike je tu koliko hoćete – kažemo mu.

– Uuuuf! – smije se Zdravko Pevec.

– Ili ste vi to supruzi htjeli pokloniti trgovinu na njen rođendan!? – pitamo.

– Došlo je sve spontano, makar je namjera bila i ranije otvorenje. Točno je sve, nakon 13 godina u 13 sati otvaramo. A broj 13 je sretan, jer je osoba u koju sam se zaljubio rođena 13. travnja. A zašto povratak!? Odavno smo registrirali firmu u Zadru, gdje je naš drugi dom, međutim nisu se stvorili uvjeti – kaže Zdravko Pevec.

Nabraja pritom probleme oko stečaja, oko preustroja firme koji, kaže, nije odrađen, pa tužbe »njihove« i »naše«.

– Što se tiče njihovih tužbi, na žalost, sve je prošlo kako je prošlo, po nas loše. Oduzeli su nam svu imovinu, a da bi opravdali izvlaštenja i pritvor, na kraju su nas morali nešto i kazniti. Da smo lopovi, da smo nešto ukrali, onda bi trebali ležati u zatvoru 20 godina, a kad nište ne ukradete, već dapače, ostavite sve svoje unutra, onda je to tužno i žalosno. Ali, narod to apsolutno prepoznaje i zato tako velika podrška svih građana, ma čitavog naroda. I zato kažem: ono je bilo, prošlo, dogodilo se i idemo dalje. Gledamo naprijed i ne vraćamo se nazad – poručuje Zdravko Pevec.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Cvijeće i paprika

Samo, teško je ne vratiti se natrag, možda i prije osnivanja tvrtke, do onoga doba kad su Peveci Nizozemcima prodavali cvijeće.
– A proizvodnja paprike za minhensko tržište!? – vraća lopticu Zdravko Pevec.

Višnja Pevec ne vidi tu ništa posebno.

– Ja sam radila u Bjelovarskom vrtu, imala sam prijatelje i poslovne partnere iz Njemačke, te pogotovo Nizozemske, a kako je Nizozemska poznata po proizvodnji cvijeća, tako smo krenuli u proizvodnju gladiola. Prodavali smo im lukovice, a kad smo registrirali svoju firmu, kad se Jugoslavija raspala i kad su firme propadale, morali smo razmišljati što ćemo sutra raditi. Registrirali smo poduzeće i otvorili trgovinu s rezervnim dijelovima tvornice »Tomo Vinković« za sitnu poljoprivrednu mehanizaciju pošto je Zdravko radio u »Tomi Vinkoviću« s traktorima, a ja sam nastavila s prodajom cvijeća od prijatelja iz Nizozemske koji su mi poslali cijelu hladnjaču lončanica – pojašnjava Višnja Pevec.

Širio se Pevec iz te garaže munjevito. Prijatelji su putem nicali kao gljive poslije kiše. Kada je bilo najteže? – pitamo Višnju Pevec.
– Najgori, ili najteži, je početak. Najteži je početak, kad moraš posuditi novce, kad moraš krenuti od nule, s malim asortimanom da bi nešto pokrenuo, a onda se postepeno širiš kako tržište što traži. Lako je bilo kad smo imali velike centre, poznati na sve strane, imali dobavljače širom svijeta. Dobivali smo robu na povjerenje. Sada ćemo sve polako, pa ćemo vidjeti što dalje – kazuje Višnja Pevec.

U pritvoru su Peveci završili zbog utaje poreza, sjela im je država i na plaću. Reći će Višnja Pevec da je najgore to što su, jednostavno rečeno, bili blesavi.

– Pametni ljudi koji danas imaju velike firme ili vade dobit, ili nekog drugog sa strane stave da bude odgovoran, a mi smo ispali jedini odgovorni među 4.000 ljudi jer smo vjerovali da radimo dobro, da radimo dobro ovom društvu i da nam se to nikada neće dogoditi. Davali smo osobne mjenice svim bankama gdje smo god što gradili, uzimali kredite, davali smo osobne mjenice kao garanciju. I kad su firmu blokirali, sve banke su nam blokirale naše račune, sve su nam uzeli. Na kraju, što je apsurd totalni, u presudi gdje nas kažnjavaju, sudac pročita da smo imali pravo uzeti dobit od 423 milijuna kuna jer smo bili jedini vlasnici, a nismo uzeli tu dobit jer je ostala u firmi. Ali, krivi smo za krivi obračun poreza, zbog čega je državni proračun oštećen za 15 milijuna kuna.

Pa ima li to smisla? Priznaju da smo sve svoje ostavili, sve ulagali, svu svoju dobit ostavili u firmi i još smo krivi? – pita se i ističe Višnja Pevec.

Priča o 30 godina

Priča o Pevecu i Pevecima duga je preko 30 godina. U međuvremenu su sinovi, njih dvojica, postali odrasli ljudi. Danas su svi zajedno u poslu. Jer, kako kaže Višnja Pevec, odmalena su bili u kutama k’o šegrti Hlapići i pomagali u trgovinama, punili police, radili. »Nisu bili djeca koja su se bahatila i razbacivala«, kaže Višnja Pevec. Činjenica zato jest da su na vrhuncu moći Peveci imali prijatelja na vagone, što se kaže. Koliko ih je ostalo nakon svega!?

– Malo. Malo, a ti koji su ostali uz nas, to su pravi prijatelji. To su prijatelji koji nikakve koristi od nas nisu imali, a oni koji su koristi imali, ti su nam okrenuli leđa – ističe Višnja Pevec.

Zdravko Pevec je svojih 11 mjeseci pritvora odradio u Lipovici i tamo naletio na ‘svoj’ traktor »Tomo Vinković«!
– Koji sam im 1983. dopelao – smije se Zdravko Pevec.

Imao je on želju taj stari model kompletno preurediti, obnoviti, ušminkati, međutim, kako kaže, nije bilo za to razumijevanja.

– Pola te svoje kazne sam radio intenzivno u proizvodnji povrća, 15 vrsta povrća za četiri zatvorska sustava. Bio sam i pohvaljivan, nagrađivan, i onda sam kažnjen. A kad sam kažnjen, to me je zdravstveno pogodilo – priča Zdravko Pevec.

Kažnjen je ukorom.

– Ne možete se tamo isticati, ne možete biti posebni, bez obzira koliko hoćete raditi. Meni nije bilo teško raditi, računao sam da ću imati vikende slobodne zato jer je to poluotvoreni zatvor, ali zbog korone nismo mogli nikuda ići. Zbog toga sam doživio psihički šok, pa sam dobio sepsu, pa su mislili da se pretvaram. Dobro da nisam umro – priča Zdravko Pevec.

Odveli su ga u Popovaču na hitnu pa je, kaže, u komi prebačen u Sisak u bolnicu. Ističe pritom kako su ljudi izvan zatvorskog sustava imali za njega kao čovjeka razumijevanja, spominje KB Dubravu gdje je imao operaciju i gdje je izliječen, pa rehabilitaciju u toplicama.

– Puno sam čitao, više nego u čitavom životu. Čitao sam o ljudima biznismenima koji su puno u životu postigli. Našao sam i sam sebe tu, napisao sam knjigu čak, ali sumnjam da ću je objaviti. Treba to dorađivati. Vraćam se ipak u biznis – poručuje Zdravko Pevec.
Za tu odluku o povratku presudan je bio odgovor na pitanje koje je sam sebi postavio.

– Zapitao sam se jesmo li mi kao porodica stvorili firmu, ili je to učinio netko drugi!? Ako smo mi stvorili firmu najveću u Hrvatskoj, jedinstven i poseban projekt, onda smo valjda u stanju nešto ponovo pokrenuti – ne dvoji Zdravko Pevec.

Višnja i Zdravjko Pevec s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem

Sada već razmišlja i traži investitora u ime financijske podrške za nešto šire i veće, jer Pevec smatra da na hrvatskom tržištu mjesta za neki novi lanac prodaje nalik njihovom itekako ima.

– Vidim ja da ćete se vi i opet širiti – velimo.

– Ne, mi idemo korak po korak. Ovo nije centar na 10.000 »kvadrata«. Ali, prva je trgovina bila na 50 »kvadrata«, a ovaj je ipak deset puta veći – kazuje Zdravko Pevec.

Zastupstvo za švedsku STIG-u, talijansku Alpinu, traži prezentaciju, primjeren izložbeni prostor, ističe Pevec. Samo, s obzirom na sve što se s Pevecom i Pevecima događalo, je li ikada bila opcija otići iz Hrvatske, početi posao negdje drugdje, ili jednostavno odustati.

– Odustajanje nije nikada bilo opcija. Ne možete odustati kad vam se nešto otme. Otme vam se, recimo, ruka, noga, dio tijela i vi težite da vam se to povrati. Ako ne možete to povratiti, onda idete stvoriti nešto novo. Mi firmu nismo uništili, nego je to učinio netko drugi. A nije ni uništena, nego je samo oduzeta, preuzeta na razne načine. Firma je nekad bila najuspješnija, među pet vodećih u državi, i danas je vodeća u neprehrani – ističe Zdravko Pevec.

Razočaranje

Tko i zašto je želio preuzeti Pevec, pitamo. »To vam je kao i sa slijepom djevojkom, svatko je želi oteti«, na to će Zdravko Pevec.
– Smetali smo strancima, smetali smo domaćima – kaže Pevec.

Vjeruje zato da će zadovoljštinu dobiti na Europskom sudu, gdje su dvije njihove tužba zbog stečaja i nezakonitog oduzimanja firme. Kaže kako su svi odvjetnici i stručnjaci uvjereni kako je samo pitanje trenutka kada i u kojem postotku će dobiti zadovoljštinu.
Pače, veli Zdravko Pevec da su na dobrom tragu da i doznaju tko ih je to, imenom i prezimenom, uništio oduzevši im firmu. No, koliko god emocija bilo u Zdravka Peveca dok priča o sudovanju, pravdi, firmi, ne čini se da je u njega, u njih, ljutnje, tek možda podosta razočaranja.

– Znate što, ja svakome mogu pogledati u oči, nikome ništa loše nisam napravila u životu, uvijek sam radila dobro. A svi koji su nama napravili loše i takvo zlo, nek se pitaju mogu li mirno spavati i imaju li grižnju savjesti. Valjda će sve jednog dana doći na svoje – uvjerena je Višnja Pevec.

Pritom ističe kako im je jedan profesor s Pravnog fakulteta 2010. rekao da njihova firma nije otišla u stečaj s likvidacijom, nego u stečaj s preustrojem, što znači da su u određenom postotku trebali ostati vlasnici.

– A nas su izbacili na ulicu k’o zadnje smeće. Sve nam uzeli, sve blokirali i rekli ‘vi nemate ovdje što tražiti’. Sva starudija, trofeji lovački, Zdravkova kolijevka, sve su nam to uzeli, sve je to ušlo u stečajnu masu. Zatvorili su nas da nismo stigli prijaviti naša potraživanja, za naše osobne stvari – govori Višnja Pevec.

– Škrinja od pokojne prabake za udaju, moja kolijevka… Boli to. Sve je bez osnove oduzeto – dodaje Zdravko.

Ništa, ponavlja on, nisu iz firme izvlačili van, mislili su, kako kaže, da je lijevi i desni džep isto kad je firma njihova.

– Prošlo je od početka stečaja 13 godina, od okončanja 10, a nikada nam nisu isplatili naše osobne dohotke ili otpremnine, a svih 4.000 radnika je to dobilo. I u toj firmi koju smo stvorili svi drugi mogu raditi, samo ne obitelj Pevec. Ni tu plaću nam neće isplatiti, već i za to moramo tužiti, raditi ovrhu – kaže Zdravko Pevec.

Možda bi, tko zna, sve bilo drukčije da je Pevec za života ušao u neku stranku. On na to veli kako je njegova politika bila gospodarstvo. »Ali u pravu ste kada kažete da bi možda bolje prošli da smo bili u nekoj stranci. Onda bi netko stajao iza nas i ne bi nam se desilo sve što nam se desilo. To je istina«, kaže Zdravko Pevec.

Višnja i Zdravko Pevec

Knjiga, pjesma, slika

Pokušavam skrenuti na lakše teme, na zanimaciju koja im je pomogla da lakše prebrode zadnjih 13 godina. Zdravko Pevec reče da je puno čitao. Višnja Pevac je manje pjevala, po čemu je znana, ali se zato dala u slikarstvo.

– Moj sport je lov, ali zadnjih deset godina nije mi bilo do nikakvog druženja, jer morate praviti strategiju da ne kiksate ponovo. Vrlo je nezgodno, vukovi su oko vas, nije jednostavno. Ali, kad dobijete podršku najvećih europskih firmi, to vam puno znači – kaže Zdravko Pevec.

Ako se išta Višnji i Zdravku Pevecu mora priznati, onda je to istina da su vješti trgovci. Nova trgovina pak znači da će Zdravko Pevec po cijele dane tu provoditi, dok je na Višnji Pevec da se brine o kući, starini svojih roditelja u kojoj žive, o travnjaku, ovcama, jelenima lopatarima koji su u blizini.

– Dođe li vam da zapjevate još tu i tamo? – pitamo Višnju Pevec.

– U dobrom društvu uvijek! Gdje svira harmonika, gitara, ja prilazim i zapjevam s njima – iskreno će Višnja Pevec.

– A da ovaj danas dan od otvaranja nove trgovine treba opjevati nekom pjesmom, što biste zapjevali? – pitamo Višnju Pevac.

– Evo mene moji ljudi – kao iz topa će, uz grleni smijeh Višnja Pevec.

– Vraćamo vam se! Vraćamo da bi ljudima podarili ponovno povoljnu kupnju i cijene – dodaje Zdravko Pevec.

Nakon 13 godina pauze u Hrvatskoj opet djeluje trgovina Pevec. Eno je u Vrbovcu. Hoće li narasti do veličine nekadašnjeg Peveca!?

Sva su čuda tu moguća. Uostalom, u igri su dva ovna, horoskopska, koja su onomad krenula iz garaže s 25 kosilica i jednim traktorom. Danas je u startu svega toga više.

– Ono je bila garaža, a ovo je ipak trgovina – zaključuje Zdravko Pevec, ako to već nije i najava nečeg većeg.