PROF. DR. STIPAN JONJIĆ, ZAVOD ZA HISTOLOGIJU I EMBRIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U RIJECI: Puno toga ovisit će o nama

S obzirom na rezultate kliničkih istraživanja cjepiva koje je naručila Hrvatska, smatram da se s vrlo velikom pouzdanošću može predvidjeti kako će se cijepljenjem obuzdati epidemija bolesti COVID-19 i stvoriti uvjeti za potpuno zaustavljanje širenja virusa.

Snimio MARKO GRACIN

Iako je vrlo teško točno predvidjeti razinu procijepljenosti koja bi jamčila kolektivnu imunost, poznati svjetski stručnjaci procjenjuju da ona iznosi čak 80 posto. To znači da će naš uspjeh u suzbijanju virusa, kao i dosad, u velikoj mjeri ovisiti o našem odgovornom ponašanju, kao i o našoj spremnosti da prihvatimo činjenicu kako je cijepljenje trenutno najbolji način da učinkovito suzbijemo utjecaj virusa na našu svakodnevicu.

Što se tiče očekivanja odnosno kretanja pandemije u idućoj godini puno toga će ovisiti i o nama, odnosno poštivanju epidemioloških mjera. Budući da će se cijepljenje odvijati postupno, ne očekujem da ćemo prije sredine 2021. imati zadovoljavajuću procijepljenost koja bi jamčila kolektivnu imunost. Ima i onih koji nadu polažu u postizanje kolektivne imunosti prirodnim širenjem virusa odnosno infekcije. Međutim, smatram da takav pristup nije adekvatan, jer virusi poput SARS-CoV-2 teško mogu dovesti do razvoja prave kolektivne imunosti. Naime, naravno da su osobe koje su preboljele COVID-19 imune neko vrijeme, ali dosad prikupljene spoznaje nam ipak sugeriraju kako bi SARS-CoV-2 kontinuirano kružio u populaciji i nanovo inficirao ljude, kao što je to slučaj s drugim tipovima koronavirusa koji inficiraju ljude, ali srećom uzrokuju blage respiratorne infekcije. Nadalje, iako znamo da imamo sigurno cjepivo koje štiti od bolesti mi ipak još ne znamo štite li ova cjepiva istovremeno i od nove infekcije sa SARS CoV-2 virusom. Nadamo se da da, ali i ovom faktoru ovisi sudbina pandemije odnosno njeno zaustavljanje.

Naravno, budući da je virus SARS-CoV-2 podložan mutacijama, moguće je da nastanu infektivnije ili patogenije varijante (sojevi) na koje će trebati reagirati novim cjepivima. Međutim, mislim da u tom slučaju nema razloga za paniku jer su tehnologije kojima su proizvedena aktualna cjepiva vrlo prilagodljive i zasigurno će trebati puno manje vremena za proizvodnju cjepiva usmjerenog na nove varijante virusa.

Osim toga, čini se kako ova postojeća cjepiva štite od infektivnijeg soja virusa koji se proširio u Engleskoj, a moguće i u drugim zemljama.
Zaključno, mislim da su vrlo izgledne šanse da, uz pomoć cjepiva i poštivanje osnovnih mjera zaštite, do kraja iduće godine obuzdamo epidemiju COVID-19 u Hrvatskoj. Ostaje nam nadati se da će se uskoro naći i nekakav specifični lijek za ovaj virus, što bi u kombinaciji s cjepivom moglo rezultirati i potpunom kontrolom pa i uklanjanjem virusa. Moja osobna poruka građanima jest da nam cjepiva jamče puno nade i optimizma te ih pozivam da se prvom prilikom odazovu na cijepljenje.

PROF. DR. IVAN ĐIKIĆ, INSTITUT ZA BIOKEMIJU SVEUČILIŠTA GOETHE U FRANKFURTU: Gradimo temelj za bolju budućnost

Pisati osvrt o 2021. godini jednostavnije bi bilo kad bih govorio o osobnim projekcijama i željama, jer bi se one odnosile na prestanak COVID-19 pandemije, oporavak gospodarstva, te povratak normalnim aktivnostima ljudi koje uključuju školovanje, putovanja, kulturu, odmor, sport i slobodu kretanja tj. uobičajene oblike druženja i komunikacije na koje smo navikli i koji nam sve više nedostaju.

No, ako bih govorio kao znanstvenik, tj. temeljem analize podataka kojima trenutno raspolažemo, rekao bih da će 2021. godina biti vrlo zahtjevna i da će biti godina velikih izazova. Bit će to godina u kojoj ćemo, oslanjajući se na znanost, ponovo uspostavljati uvjete normalnog života koji je bio prekinut pojavom COVID-19 bolesti. Zapravo, dugoročnije gledano, bit će to godina stvaranja temelja jedne nove budućnosti.

Poučeni događajima i iskustvima koja su obilježila godinu na izmaku, tu bismo budućnost morali stvarati na promijenjenim međuljudskim odnosima i komunikacijom među ljudima, drukčijoj raspodjeli bogatstva i drukčijem promišljanju ekonomije, drukčijem odnosu prema prirodi i klimatskim promjenama te na mijenjaju pristupa u promišljanju održivosti resursa. Sve to uvelike će odrediti budućnost zemlje. U svemu tome, određeni optimizam pruža i nedavni izbor nove administracije u SAD-u, što bi moglo imati velik utjecaj, ako ne i povijesnu ulogu, u pogledu kontrole pandemije. Štoviše, moglo bi odigrati i ključnu ulogu u smjeru pokretanja promjena neophodnih ne samo za očuvanje Zemlje nego i za njezin razvoj, i to s implikacijama na mnogo razina.

Prof. dr. Ivan Đikić / Foto BORIS ŠĆITAR/PIXSELL

Sa zdravstvene pak strane, posve je izvjesno da nam cjepivo donosi onu dugo očekivanu nadu, ali i realnu šansu obuzdavanja pandemije COVID-19 tijekom 2021. godine. Procjepljivanje barem 70 posto populacije, iako bi bilo mnogo sigurnije da to bude 90 posto, dovest će do stvaranja globalnog imuniteta i potpune eliminacije odnosno snažnog suzbijanja širenja ovog virusa i omogućiti povratak normalnom životu. U Hrvatskoj za to će nam trebati najmanje šest do devet mjeseci, računajući vrijeme potrebno za pribavljanje dovoljne količine cjepiva i procjepljivanje većine građana Hrvatske.

Tijekom tog vremena, i dalje će se provoditi primjerene epidemiološke mjere neophodne za očuvanje zdravlja, života i gospodarstva, a one se odnose na izbjegavanje okupljanja većeg broja ljudi, rad od kuće kad god je to moguće, obvezu nošenja maski i održavanje fizičke distance. Svako nepridržavanje mjera tijekom perioda cijepljenja, omalovažavanje opasnosti ovog virusa, moglo bi dovesti do stvaranja novih sojeva virusa i izazvati treći val pandemije. Dakle, produljiti postojeću agoniju izazivanjem novih zdravstvenih i ekonomskih teškoća. Stoga je posebno važno osvijestiti kako raspolažemo alatima kojima to možemo spriječiti, a oni uključuju pravilno tj. razumno i odgovorno ponašanje svakog pojedinca, obrazovanje građana o temama povezanim s epidemijom i cijepljenjem te javna odgovornost. Pri tome je ključna uloga zdravstvenih stručnjaka, znanstvenika te liječnika opće i obiteljske prakse, koji trebaju biti primjer djelovanja, informiranja i motiviranja građana, a posebno mlađih generacija cijepljenje kojih spada u najbrže načine kontrole ove pandemije. Važno je trajno imati na umu da smo samo u prosincu 2020. godine, u Hrvatskoj od COVID-19 bolesti izgubili oko 2.000 ljudi. Nažalost, njih više ne možemo vratiti, ali razumnim i odgovornim ponašanjem, možemo sačuvati mnoge živote u 2021. godini.

Poznato je iz povijesti da velike krize pružaju i velike mogućnosti za promjene na bolje. Zbog pandemije koronavirusom, ali i zbog razornih potresa koji su ju zahvatili tijekom 2020. godine, Hrvatska nažalost spada u zemlje Europske zajednice koje su najviše stradale. Priželjkujem i nadam se da će ta, velika kriza, u Hrvatskoj postati temeljem ozbiljnih tj. kvalitetnih promjena u gospodarstvu, doprinijeti boljoj organiziranosti države i potaknuti unaprjeđenje društvenih odnosa. Hrvatska ima velike prirodne i gospodarske potencijale koji se očituju u pogledu zelenih i naprednih tehnologija, informacijskih tehnologija, umjetne inteligencije, eko-poljoprivrede, dizajna, arhitekture, biomedicinskih znanosti, medicinskog turizma i slično. U njihovom daljnjem razvoju posebno važnu ulogu imaju mlađe generacije, a imat će i veću promijeni li se odnos prema njima. Osiguraju li se mladima uvjeti u kojima će lakše iskazati i kontinuirano razvijati svoje talente, oni će postati snažan motor razvoja gospodarstva i generator društvenih promjena. Nekoliko primjera iz 2020. godine svjedoče o tome da u Republici Hrvatskoj počinje stasati jedna nova generacija gospodarstvenika, znanstvenika i umjetnika, stručnjaka raznih profila koji svojim radom, nenametljivo i lišeno utjecaja političkih struktura, stvaraju originalne hrvatske vrijednosti koje nerijetko postaju i svjetski prepoznate.

Temelj budućeg oporavka Hrvatske, slično kao i u brojnim drugim zemljama, upravo su ljudi i njihovi talenti. Uvjeren sam da je u Hrvatskoj u 2021. godini, glavni izazov očuvanje života i zdravlja ljudi. No jednako tako, uvjeren sam i da je formula njezinog razvoja mnogo veće ulaganje u znanost, obrazovanje i moderne tehnologije. Ono će mlađe generacije potaknuti da ostanu u Hrvatskoj i postupno, ali odlučno, grade njezinu bolju budućnost.

PROF. DR. BOJAN POLIĆ, ZAVOD ZA HISTOLOGIJU I EMBRIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U RIJECI: Ključno je cijepiti čim više ljudi

Protekla godina je obilježena pandemijom koronavirusa koja je uvelike promijenila naše živote i ponašanje. Od početka pandemije više je desetaka tisuća ljudi završilo u bolnici s težim oblicima bolesti i više od 3.700 ljudi je nažalost preminulo.

Kada se sagledaju podaci o hospitaliziranima i umrlima u drugim zemljama diljem svijeta, onda je jasno da se radi o ozbiljnoj pandemiji koja je uzrokovala brojne ljudske žrtve i ogromne ekonomske štete. Pandemija je isto tako snažno mobilizirala znanstvenu zajednicu, farmaceutsku industriju i vlade diljem svijeta da čim prije pokušaju pronaći odgovarajuće odgovore na pandemiju. U nepunih godinu dana stvoreno je i dovedeno više cjepiva, njih 19, u treću fazu kliničkih ispitivanja, od koji su dosada dva provela sva potrebna ispitivanja i već su odobrena za širu upotrebu u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i Europskoj uniji, a registracija ostalih se očekuje tijekom 2021. To je izvanredno postignuće znanosti i struke, a početak kampanje cijepljenja na samom kraju 2020. nagovješćuje okončanje pandemije u 2021. godini.

Prof. dr. Bojan Polić / Snimio SERGEJ DRECHSLER

No, još uvijek ćemo morati biti vrlo oprezni tijekom 2021. i pridržavati se osnovnih epidemioloških mjera. Za zaustavljanje epidemije bi bila potrebna procijepljenost od najmanje 70 posto stanovništva, a poželjno je i više od tog broja. Po mojoj osobnoj procjeni, a na temelju broja ugovorenih doza cjepiva, dinamici isporuke i proizvođača s kojima je ugovorena isporuka cjepiva (za cjepiva nekih od njih još uvijek nije izvjesno kada će biti odobrena!), mislim da će biti jako dobro ako postignemo ukupnu procijepljenost stanovništva od 30 do 40 posto do ljeta, 50 posto do jeseni i možda 70 posto do kraja 2021. To će, osim o isporuci cjepiva, ovisiti i o našoj organiziranosti i volji građana da se cijepe. Ovdje treba pribrojiti i one koji su preboljeli COVID-19 i stekli imunost. Osobno mislim da takvi dosada realno ne čine više od deset do 15 posto ukupne populacije.

Treba napomenuti da je u proljetnom valu epidemije napravljena jedna studija od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u kojoj je utvrđeno svega dva posto imunih na virus, a u Švedskoj je, uz vrlo liberalan režim i veliki broj zaraženih u istom periodu, taj broj bio sedam posto (očekivano je 20 posto!). Taj broj se može procijeniti i po broju umrlih, jer se smrtnost u zemljama koje puno više testiraju od nas procjenjuje na 0,65 posto od ukupnog broja inficiranih. Tako, ako je kod nas broj umrlih trenutno 3.700, to bi značilo oko 570.000 inficiranih (registrirani + neregistrirani). S obzirom na sve navedeno, procjenjujem da bi se epidemija mogla primiriti u ljeto 2021. godine, kada bi trebalo očekivati imunost od 40 do 50 posto stanovništva (cijepljeni + preboljeli) i epidemiološke uvjete koji ne pogoduju širenju epidemije (boravak na otvorenom prostoru, nepovoljno djelovanje UV svjetla i drugo).

No, još uvijek ćemo trebati biti oprezni i primjenjivati osnovne epidemiološke mjere zbog velikog broja neimunih i eventualnog dolaska turista iz drugih zemalja s različitom epidemiološkom situacijom. Tek ako kontinuirano nastavimo cijepljenje u tom razdoblju i postignemo da ukupan broj imunih (cijepljeni + preboljeli) bude veći od 70 posto do početka jeseni, možemo očekivati zaustavljanje širenja epidemije i vraćanje normalnom životu. Stoga je za zaustavljanje epidemije, a time i velikog broja hospitaliziranih i umrlih osoba, ključno cijepiti čim veći broj ljudi. Cjepiva koja su do sada odobrena, sigurna su i učinkovita, te predstavljaju jedino pravo oružje kojim možemo pobijediti ovu pošast bez posljedica i vratiti se normalnom životu, kao što je to uostalom učinjeno više puta u povijesti. Ona će nas najvjerojatnije zaštititi i od novih mutanti virusa koje se pojavljuju. No, ako virus i značajnije mutira u budućnosti i postojeća cjepiva budu eventualno manje učinkovita, nisam pesimist u tom smislu jer su stvorene izvrsne platforme (mRNA i adenovirusni vektori) na kojima se mogu brzo stvoriti nova cjepiva koja će učinkovito odgovoriti i na te izazove.

PROF. DR. PERO LUČIN, ZAVOD ZA FIZIOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I PATOFIZIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U RIJECI: Velika pobjeda tek je početak borbe

Početak cijepljenja protiv SARS-CoV-2 virusa, 27. prosinca, bio je događaj 2020. godine. Time je započela i nova faza u borbi s obuzdavanjem COVID-19 pandemije. Velika je to pobjeda svjetske znanstvene zajednice koja je u iznimno kratkom roku stvorila nekoliko cjepiva protiv koronavirusa. No, valja razumjeti, da je takva reakcija posljedica višegodišnjih bazičnih istraživanja koja su akumulirala dovoljno znanja da je bilo moguće u svega nekoliko mjeseci stvoriti nekoliko cjepiva.

Štoviše, više od 300 dodatnih cjepiva je u testiranju, pa možemo očekivati da ćemo tijekom 2021. imati na raspolaganju široku paletu cjepiva i kao zajednica biti u mogućnosti učinkovito odgovoriti na sva pitanja koja su se otvorila brzim razvojem cjepiva. Iznimno velika ulaganja, mobilizacija i povezivanje svjetskih znanstvenika, te iskustvo stečeno tijekom 2020. omogućit će snažan razvoj cjepiva ne samo za COVID-19, nego na niz drugih zaraznih bolesti te osposobiti cijelu svjetsku zajednicu za učinkovitu borbu sa pandemijama koje će se, sasvim sigurno, pojavljivati.

Prošlogodišnji 27. prosinca označio je samo početak, prekretnicu u borbi s pandemijom. Dan kada smo konačno preuzeli stvar u »svoje ruke« u borbi s koronavirusom. No, to je samo početak. Prve zaštitne učinke cijepljenja kod ljudi koji su primili cjepivo moći ćemo očekivati tek u veljači. Prave učinke cijepljenja na zaustavljanje epidemije možemo očekivati tek kada se procijepi barem pedeset posto ljudi. Tada možemo očekivati da će cijepljenjem izazvana imunost usporiti širenje virusa. Naravno, nije manje važno očekivanje da će cijepljenje smanjiti broj težih slučajeva, hospitalizacija i liječenje na respiratorima. S obzirom da je proizvodnja cjepiva, njegova distribucija i organizacija procjepljivanja iznimno logistički i organizacijski zahtjevna operacija, mislim da bismo trebali biti jako zadovoljni ako do jeseni uspijemo procijepiti pedeset posto populacije te tako spremni uđemo u jesen kada se može očekivati novi val širenja virusa. Prema tome, do ljeta nas čeka strpljiva borba sa širenjem epidemije uporabom dosadašnjih metoda smanjivanja kontakata u zatvorenim prostorima. Posebice će ta borba biti intenzivna u sljedećih četiri do pet mjeseci, kroz cijelo proljeće i uz blagu relaksaciju tijekom ljeta. Drugim riječima, iako će se preboljenjem COVID-19 i cijepljenjem povećavati udio ljudi s aktivnom imunošću, važno je razumjeti da će se virus i dalje širiti i da neće biti puno prostora za opuštanje.

Također, važno je razumjeti da ni virus neće »mirovati« te da će se mijenjati kako pandemija napreduje. Što je više zaraženih osoba, to je više kopiranja virusnog genoma u zaraženim osobama. Svako kopiranje genoma nosi mogućnost mutacija i stjecanje novih svojstava u virusu. Većina tih mutacija će voditi k slabljenu virusa, ali neke od tih mutacija će voditi njegovom jačanju. Ne očekujem da će te mutacije stvoriti virus koji izaziva teže oblike bolesti, ali je vjerojatno da će omogućiti njegovo brže širenje, što će ga učiniti opasnijim jer može izazvati zarazu velikog broja ljudi u kratkom vremenu. Upravo svjedočimo širenju nekoliko mutiranih varijanti virusa koji su zarazniji od svojih prethodnika, te se posljedično i povećava broj ljudi koji razvijaju teži oblik bolesti. U svakom slučaju, od iznimne je važnosti koncentrirati se na cijepljenje jer se tako smanjuje mogućnost razvoja opasnijih oblika virusa.

Prof. dr. Pero Lučin / Snimio SERGEJ DRECHSLER

Osim razvoja novih varijanti cjepiva, što će vjerojatno biti udarna tema istraživanja u 2021. godini, očekujem da će svjetska znanstvene zajednica pojačati istraživanja s ciljem razumijevanja biologije virusa, razvoja teških oblika bolesti kao i razvoja dugotrajnih posljedica COVID-19 infekcije. S boljim razumijevanjem mehanizama nastanka bolesti, možemo očekivati i pronalazak lijekova kojima će se moći zaustaviti teži oblici i kronične komplikacije. Već sada postoji ogromno znanje i repozitorij molekula kojima se mogu ciljati brojni mehanizmi u ljudskom tijelu te ih je moguće brzo aktivirati. Postoji samo »mala« prepreka tome – potrebno ih bolje razumjeti kako bi se postigla specifičnost i molekule pretvorile u lijek s minimalnim nuspojavama.

Ključ je u bazičnim istraživanjima, kao i uvijek do sada, te ubrzano širenje znanstvenih informacija, što je započelo u 2020. i nastavit će se u 2021. godini.

PROF. DR. ZLATKO TROBONJAČA, ZAVOD ZA FIZIOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I PATOFIZIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U RIJECI: Cijepljenje je ključ borbe protiv COVID-19

Općenito gledajući, protiv virusnih epidemija možemo se boriti na tri načina: općim i ciljanim protuepidemijskim mjerama, antivirusnim lijekovima i cjepivima. Protuepidemijske mjere imaju ograničen doseg, značajno ometaju društveni život i ekonomske tokove i u konačnici vode u socijalno, ekonomsko i psihološko iscrpljivanje društva i države. Pored toga, primjenu anti-SARS-CoV-2 specifičnih lijekova ne očekujem barem u idućih nekoliko godina, pa nam kao daleko najučinkovitija, najsigurnija, najjednostavnija i najbezbolnija metoda borbe protiv virusne pandemije ostaje cijepljenje. U tom smislu, 2020. godinu završili smo na najbolji mogući način, a to je početak primjene anti-COVID cjepiva. Da bismo potpuno zaustavili epidemiju u idućoj godini bismo trebali cijepiti više od dva milijuna ljudi, što znači isporučiti gotovo četiri milijuna doza cjepiva, budući da se većina novih cjepiva daje u dva doze. To je do sada neviđen logistički i organizacijski izazov za naše javno zdravstvo i primarnu zdravstvenu zaštitu, koji će biti jako teško ostvariti. No, unatoč svim tim poteškoćama, kao imperativ se postavlja cilj da se cijepljenjem i protuepidemijskim mjerama epidemija do ljeta 2021. godine suzbije do razine koja će omogućiti turizmu i ugostiteljstvu neometanu djelatnost. Za taj cilj bi do lipnja ili srpnja trebali cijepiti barem milijun ljudi jer očekujem da bi tako postignuta djelomična kolektivna imunost u sinergiji s ljetnim mjesecima mogla značajno usporiti kolanje virusa.

Prof. dr. Zlatko Trobonjača / Snimio SERGEJ DRECHSLER

Cijepljenje će sigurno značajno usporiti epidemiju, u mnogim zemljama je potpuno iskorijeniti, no hoće li dovesti do eliminacije virusa sa zemaljske kugle ovisi o temeljno dva parametra. Kao prvo, o trajanju zaštitne imunosti nakon cijepljenja. Imunost nakon preboljenja bolesti ne traje u svih ljudi jednako, što ovisi o imunosnoj reaktivnosti pojedinca te drugim biološkim obilježjima, što se na koncu odražava u varijacijama po vrsti i intenzitetu simptoma COVID-19 bolesti. Zasad znamo da zaštitna imunost u ovom slučaju u velike većine ljudi traje najmanje šest mjeseci, a vjerojatno će to biti i više od godinu dana. Cijepljenje bi trebalo pružiti još dužu i snažniju zaštitnu imunost, jer se u ovom slučaju imunosna memorija razvija bez tzv. imunosubverzivnog djelovanja virusa, kojim on pokušava omesti razvoj učinkovitih imunosnih mehanizama pa time i imunosne memorije. Ako u vremenu trajanja zaštitne imunosti (npr. tri ili više godina) uspijemo cijepiti više od 70 do 80 posto čovječanstva iskorijenit ćemo pandemiju potpuno, a ako imunost bude trajala kraće ili ne uspijemo provesti globalno procjepljivanje ova će se pandemija pretvoriti u sezonsku bolest. Tu dolazimo do drugog parametra koji će odrediti sudbinu pandemije, a to je globalna solidarnost. Naime, ne vjerujem da će siromašne zemlje Afrike, Azije i Amerike uspjeti provesti masovno cijepljenje stanovništva bez materijalne i organizacijske pomoći razvijenih zemalja zapada. Po toj logici ove zemlje bi mogle biti trajni rezervoar virusa koji bi se onda mogao širiti i na druge zemlje u kojima populacija nema dovoljnu imunosnu zaštitu.
Držim da će daljnja istraživanja SARS-CoV-2 virusa biti fokusirana prvenstveno na patogenezu bolesti koju uzrokuje (znakove, simptome i biološke poremećaje), i kako je što uspješnije liječiti. U tom smislu razvijat će se lijekovi koji blokiraju infektivnost i replikaciju virusa. Veliku pažnju poklonit će se i praćenju pojave novih virusnih mutanti, od kojih se bojimo da bi mogle donijeti povećanje infektivnosti i virulencije, a smanjenje osjetljivosti na vakcinu ovog patogena. Sretna je okolnost da se nove vakcine mogu vrlo brzo adaptirati za neutralizaciju virusa u slučaju njegove mutacije, tako da takva mogućnost ne predstavlja veći problem.