Stanje s hrvatskim borbenim zrakoplovstvom je alarmantno / Arhiva NL
Jedini koji bi realno, umjesto Hrvatske, mogli nadzirati hrvatsko nebo su – Talijani. No, cijena bi bila više od 10 milijuna kuna godišnje, a došlo bi i do nezgodne političke činjenice o talijanskim avionima u domaćim vojnim bazama
ZAGREB Kaotična politička situacija nagrizla je sve moguće planove koji su se radili oko budućnosti nadzvučne borbene komponente Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ). Naime, plan je bio ove godine odlučiti hoće li se i nakon 2020. godine imati vlastito borbeno zrakoplovstvo, ali zbog nestabilne situacije koja je na kraju dovela i do prvog pada jedne vlade u Hrvatskoj, zapravo ništa nije napravljeno po pitanju HRZ-a.
Godine adaptacije
Nakon što se dogovorio remont MiG-ova 21 u Ukrajini, što je samo po sebi postalo političko pitanje kojim se pojedinci razračunavaju, donesena je bila odluka kako će se 2016. godine i službeno, nakon stručne i javne rasprave, uz politički konsenzus, odlučiti što i kako s borbenim lovcima. No, partnersko-koalicijska Vlada šest mjeseci zapravo nije napravila ništa po tom pitanju (osim već spomenutih »čudesa« s remontom MiG-ova), a onda se još i raspala faktički već u svibnju, kad je postalo jasno da MOST i HDZ više neće moći zajedno.
Izbori će biti početkom rujna, a iluzorno bi bilo očekivati sastavljanje nove vlade prije bar sredine listopada. I to u najboljem slučaju, jer postoje već analize da bi i do Nove godine mogli imati pat-situaciju, bez definirane nove Vlade. U takvoj situaciji, sve da se i organizira izvršna vlast u pristojnom vremenu, iluzorno bi bilo očekivati da se borbenih aviona prihvate odmah kao problema broj jedan.
Uz to, ako se provede plan o širokoj javnoj raspravi, koja bi bila pojačana i stručnim mišljenjima, samo takvo što bi uzelo nekoliko mjeseci, ako bi se provelo ozbiljno. Stoga je jasno da bi se bilo kakva odluka, čak da poslije ovih izbora i ne bude političkih kriza, mogla donijeti tek u drugoj polovici 2017. godine. Ponovno, to je najoptimističniji plan.
Iako MiG-ovi 21 formalno mogu izdržati do 2024. godine, to se treba uzeti s rezervom. Pri tome, važno je napomenuti da je uobičajeno za prihvat novog aviona imati tri do pet godina adaptacije, pa tako čak i da 21-ce izdrže do 2024. godine, nove bi se zrakoplove trebalo nabaviti između 2019. i 2021. A to je vrijeme, proračunski gledajući, odmah iza vrata. Također, treba biti realan i kazati da MiG-ovi gotovo sigurno neće u punom pogonu biti do 2024. godine, radi se o starim avionima koji su ipak mnogo skloniji habanjima materijala, a sad ih je gotovo polovica i prizemljena zbog istrage oko remonta, što znači da se ostale više troši. Ukratko, stanje je alarmantno, iako se čini kako još ima dovoljno vremena za donijeti odluku.
Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) nastavlja istragu o navodnim nepravilnostima kod remonta borbenih aviona MiG 21 u Ukrajini, a sad su, kako Novi list neslužbeno doznaje, počele izlaziti i nove pojedinosti koje bacaju novo svjetlo na slučaj. Naime, postoje indicije da je dio materijala koji je Vojna policija dostavila USKOK-u – krivotvoren. Pojedini zapisnici i dokumenti, kako se doznaje, nisu onakvi kakvi su bili u originalu. Stoga sad dio istražitelja radi i na doznavanju podataka koji bi mogli pojasniti kako je došlo do toga da su pojedini dokumenti upitne istinitosti. Time je ovaj slučaj dobio novi zaplet, a pet aviona i dalje ne leti. Dapače, kako je Vlada u tehničkom statusu, čak se da pretpostaviti da još nekoliko mjeseci neće letjeti. Politika je prizemljila borbene zrakoplove, ona će ih na kraju morati i »dignuti«. Inače, još je jedan zanimljiv detalj isplivao tijekom kriminalističke istrage USKOK-a. Jedna osoba, o čemu se u nekoliko navrata i pisalo, zbilja jest primila mito i to je već dokazano. No, ono što je svakako zanimljivo jest da se radi o zaposleniku vojno-zrakoplovnog sustava koji je »dar« primio od ljudi povezanih s rumunjskom stranom u natječaju za remont aviona, a ne s Ukrajincima. Za poklon je dobio laptop, tako da čak ni on nije primio gotovinski novac, a Vojna policija je baš njegov iskaz ponajviše koristila za konstrukciju kako su bili mutni poslovi i s ukrajinske strane. Jer, on je tvrdio da su i Ukrajinci isto davali poklone, samo da to još nije otkriveno.
Ništa službeno
Ozbiljan problem kod političara je da dobar dio njih ne razumije kako Hrvatska mora imati nebo pokriveno zračnim nadzorom. S jedne strane je to već deklarirano kod NATO-a te se od nas očekuje da to i poštujemo, a i sve regulacije civilnog zračnog prometa uzimaju u obzir je li nebo zaštićeno ili nije. Pesimistično gledano, trenutačni problemi s ratnim zrakoplovstvom mogu u budućnosti poskupiti avionske karte, zbog skupljeg osiguranja.
Nadzor neba od strane stranih država je problem sam po sebi. Gledano u susjedstvo, samo je Italija spremna tako nešto napraviti, Mađarska jednostavno ima premalo lovaca da to naprave, jer je Hrvatska ipak mnogo kompliciranija od Slovenije za nadzor neba. Službenih kontakata s Italijom nije bilo, ali i oni neslužbeni su pokazali da takvo što ne bi bilo jeftino. Italija je navodno išla u smjeru da ne bi naplaćivala nadzor neba, ali bi u Hrvatsku, najvjerojatnije Zadar, izmjestila šest Eurofightera, koji bi služili za to, a Hrvatska bi plaćala održavanje i troškove.
Tu problem nije samo to što održavanje takvih dvomotornih aviona uopće nije jeftino i u konačnici bi koštalo solidan sedmoznamenkasti iznos u kunama na godišnjoj razini, već je problematična i politička konotacija. Zadar je ipak dijelu talijanske desnice i dan danas grad koji je »donedavno« bio njihov, a ni Dalmacija kao regija zasigurno ne bi s nepatvorenim oduševljenjem gledala talijanske postrojbe u vojnim bazama.
