Osim s pandemijom koronavirusa, svijet se suočava s još jednom pandemijom – šećerne bolesti. Osobito u razvijenom dijelu svijeta, sve je više pretilih osoba, a zahvaljujući višku kilograma, sjedilačkom načinu života i nezdravoj prehrani, dijagnoza dijabetesa dobiva se sve ranije. Svako treće dijete koje ima problem s debljinom u vrtićkoj dobi može računati s pretilošću i kad odraste, a svako drugo dijete koje problem s težinom ima u školi, bit će pretilo i u odrasloj dobi. Zabrinjavajuće statistike posebno su porazne za Hrvatsku, koja je po udjelu pretilih osoba u samom europskom vrhu, a procjene govore o čak pola milijuna ljudi s dijagnosticiranim ili prikrivenim dijabetesom.

​Brze pretrage

Sveučilišna klinika za dijabetes i endokrinologiju »Vuk Vrhovac« koja djeluje u okviru Kliničke bolnice »Merkur« u Zagrebu, jedno je od mjesta gdje se nastoji doskočiti ovoj prijetećoj bolesti modernog doba. Predstojnik Klinike, prof.dr. Dario Rahelić, kaže kako su liste čekanja na cjeloviti pregled dijabetologa smanjili na samo jedan dan, a svojim pacijentima osiguravaju kompletnu dijagnostiku i obradu te utvrđivanje mogućih komplikacija bolesti u samo dva dana.

– Kod nas ljudi mogu u vrlo kratkom roku, osim laboratorijske dijagnostike i pregleda dijabetologa, obaviti i pregled krvnih žila vrata, ultrazvuk štitnjače, holter EKG, holter tlaka, UZV srca, ergometriju, doppler perifernih arterija i vena nogu, kompletni oftalmološki pregled, OTC, laser za one koji već imaju promjene na očnoj pozadini… Isto tako, u kardiologiji osim holtera mogu obaviti i UZV srca te ergometriju, jer puno pacijenata s dijabetesom koji nemaju osjećaj da imaju problema s kardiovaskularnim sustavom, slučajno otkrije suprotno prilikom ergometrijskog testiranja, i na taj način možemo spriječiti da osoba dobije infarkt. Osim dopplera imamo i EMNG uređaj za dijagnostiku dijabetičke polineuropatije, a također imamo i sustav dnevne bolnice gdje pacijenti, osim individualne, imaju i grupne edukacije o primjeni inzulina i samokontroli glukoze. Imamo jedan od najboljih centara za dijabetičko stopalo u Hrvatskoj, na čijem daljnjem razvoju sad intenzivno radimo, jer je Hrvatska, nažalost, jedna od vodećih zemalja po broju amputiranih nogu u Europskoj uniji, ističe prof. Rahelić.

U Hrvatskoj dijagnozu šećerne bolesti ima više od 300.000 ljudi, a procjene su da ih je tijekom pandemije bez dijagnoze ostalo još 20.000 te da u Hrvatskoj još oko 200.000 ljudi ne zna da ima dijabetes. Dakle, radi se o brojci od čak pola milijuna građana. Zato, veli šef Klinike »Vuk Vrhovac«, treba raditi puno na prevenciji šećerne bolesti, ranom otkrivanju bolesti, pravovremenom liječenju, sprečavanju i ranom otkrivanju komplikacija.

– Nama dolaze na prvi pregled pacijenti iz čitave Hrvatske, osobito iz krajeva s manjkom dijabetologa, a nastojimo im u dva dana napraviti sve potrebne pretrage kroz dnevnu bolnicu. Napravimo kompletni sistematski pregled da dobiju uvid ne samo u regulaciju šećerne bolesti, nego i tlaka, ostalih rizičnih čimbenika, da vide imaju li promjene na karotidnim žilama, na očima, živcima, bubrezima… Možemo napraviti probir kroničnih komplikacija, i to doslovno u dva dana, ponosan je prof. Rahelić, za čijeg su mandata liste čekanja na prvi pregled skraćene na samo jedan dan.

Duga tradicija

Sveučilišna klinika »Vuk Vrhovac« referentni je centar Ministarstva zdravstva za liječenje dijabetesa, a jedinstvena je u Hrvatskoj po svom konceptu koji je začet još prije 95 godina, odnosno daleke 1927. godine kada je započela radom u sklopu tadašnje bolnice Rebro. Svi drugi centri za liječenje dijabetesa u Republici Hrvatskoj, uključujući regionalne centre za dijabetes u Rijeci, Osijeku i Splitu, također izvrsno rade svoj posao, ali su dio Klinika ili Odjela za internu medicinu. Tako za pregled moraju zvati kardiologa i druge stručnjake, što negdje funkcionira bolje, a negdje bi moglo biti bolje, veli Rahelić. Ovdje je pod jednim krovom ekipiran tim stručnjaka različitih medicinskih profila kako bi se pacijent s dijabetesom sveobuhvatno liječio na jednom mjestu. Riječ je, kaže predstojnik, o svojevrsnom holističkom pristupu.

Preteča današnje klinike bila je početkom 20. stoljeća dijabetološki dispanzer, koji se selio Zagrebom, od jedne do druge ustanove jer bolnice nisu bile koncipirane kao danas. Najveći procvat doživjela je dok je bila na lokacijama u Draškovićevoj i Petrinjskoj ulici, gdje se nalazilo dijabetološko savjetovalište. Bilo je to prvo takvo savjetovalište u ovom dijelu Europe.

– Taj cijeli koncept savjetovanja o prehrani, o važnosti kontrole dijabetesa, bio je tada zanemaren u čitavoj Europi, a mi smo imali jako dobru javnozdravstvenu kampanju dr. Andrije Štampara, koji je postavio cijeli koncept javnog zdravstva. To je značajno pridonijelo postojanju različitih savjetovališta i smatra se da je to bilo jedno od prvih savjetovališta za dijabetes u regiji. Klinika je krenula na Rebru 1927. godine, onda je bila u Draškovićevoj od 1955. do 1965., a u Petrinjskoj od 1965. do 1987. godine. To se razdoblje smatra najznačajnijim u razvoju centra za dijabetes. Godine 1961. klinika je u sastavu tadašnje bolnice »Ozrena Novosela«, to je današnji KB Merkur, od kojeg smo se odvojili 1987. godine, gradnjom današnje zgrade, da bi se 2010. godine opet vratili u sastav KB Merkura, nabraja Rahelić.

Funkcionalnim spajanjem se uštedjelo, kaže, jer ne mora svaka bolnica imati sve djelatnosti. Tako Sveučilišna klinika koristi puno djelatnosti iz KB Merkur kojima sama ne raspolaže.

Prof.dr. Dario Rahelić / Foto Davor Kovačević

– Primjerice, za dijabetičko stopalo nemamo vaskularnog kirurga, a bolnica Merkur ima, pa njihov kirurg dolazi nama. Isto tako nemamo radiologiju, odnosno RTG uređaje, već koristimo njihove radiologe. Tako je i s puno drugih segmenata, ali s druge stane imamo i ono što je naša specifičnost, čak 23 dijabetologa, dva kardiologa, tri oftalmologa i tri neurologa, te uz to 14 specijalizanata. Neki su liječnici umirovljeni, ali privukli smo nekoliko izvrsnih kolega iz drugih bolnica te smo nedavno otvorili djelatnost kliničke imunologije i reumatologije. Nadalje, imamo 42 medicinske sestre u Klinici koje značajno doprinose kvaliteti liječenja i edukaciji bolesnika. Cilj nam je imati kompletnu skrb za osobe sa šećernom bolešću, ističe predstojnik Rahelić.

Pandemija koronavirusa unazadila je pravodobno dijagnosticiranje i praćenje oboljelih od dijabetesa. Zbog straha od infekcije, jer osobe s dijabetesom su podložnije razvoju teže kliničke slike u slučaju da dobiju COVID-19, puno njih se nije javilo ni svom liječniku obiteljske medicine, a kamoli dijabetologu. Posljedice zanemarivanja redovitih kontrola u slučaju osoba s šećernom bolešću, nažalost, mogu biti teške.

– Čim je onaj prvi lockdown prestao, dolazili su nam pacijenti s vrlo uznapredovalim komplikacijama u smislu gangrena, puno njih je nažalost i ostalo bez noge ili su imali vrlo uznapredovali lokalni nalaz ranica ili čak pravih gangrena na nogama, samo zato jer su se bojali doći liječniku na pregled, navodi Rahelić. Virtualni pregledi i elektroničke konzultacije koje je oboljelima osigurao HZZO putem A5 uputnice, sigurno ne mogu u potpunosti zamijeniti pregled uživo, ali mogu jednom dijelu pacijenata ipak olakšati dobivanje skrbi bez fizičkog dolaska liječniku, dodaje. Uvelike će to pomoći pacijentima s udaljenih otoka poput Lastova ili Visa, ili iz mjesta u kojima nema dijabetologa.

I u Europi i svijetu, a ne samo u Hrvatskoj, za vrijeme pandemije koronavirusa nastupila je epidemija komplikacija dijabetesa. Nakon prvog zatvaranja pacijente se, veli Rahelić, sustavno pozivali na preglede, osobito one kojima regulacija šećerne bolesti nije zadovoljavajuća ili imaju nekakve komplikacije. U Klinici su uveli rad u smjenama, osigurali cijepljenje za svoje pacijente, pa se tako velik broj pacijenata upravo u Klinici cijepio trećom dozom, a neke su liječnici »Vuka Vrhovca« nagovorili na prvo cijepljenje. U planu je sada uvesti i cijepljenje protiv pneumokoka, uzročnika upale pluća koji je – upozorava Rahelić – potcijenjen problem u osoba s dijabetesom, a procijepljenost je među pacijentima vrlo niska.

Život sa šećernom bolešću danas je, zahvaljujući sveobuhvatnoj skrbi i novim lijekovima, daleko lagodniji nego u prošlom stoljeću, a u zadnja dva desetljeća napravljen je ogroman pomak u liječenju.

Ogroman pomak

Dramatična je promjena u liječenju šećerne bolesti i u ovih 100 godina, ali i u zadnjih 20-ak. Kad je otkrivena prva inzulinska terapija, trebalo je puno godina da bi se ona unaprijedila. Prvo se koristio inzulin životinjskog podrijetla, pa se onda počeo koristiti humani inzulin. Novom tehnologijom proizveli su se inzulinski analozi, koji imaju puno manji rizik od hipoglikemija, odnosno niskih razina šećera u krvi. Nekad su inzulini značajno doprinosili porastu tjelesne mase, sada je takav rizik daleko manji. A imaju i značajno manji rizik od hipoglikemija.

– U proteklih 20-ak godina smo svjedoci ogromnih, vrlo brzih promjena u načinu liječenja i razmišljanju o šećernoj bolesti. Nekad se mislilo da je jedino bitno postići što bolju regulaciju šećerne bolesti, i to što prije. Kasnije se pokazalo da predobra regulacija šećera može povećati smrtnost kod nekih ljudi, i to zbog hipoglikemije. Onda smo promijenili paradigmu liječenja i rekli – treba postići što bolju regulaciju bolesti, ali uz što manji rizik od hipoglikemija, kako bi smanjili smrtnost. Onda se počelo govoriti o holističkom pristupu jer ne liječimo samo dijabetes, nego moramo liječiti i tlak, i masnoće i ostale rizične čimbenike kako bi pacijenti s dijabetesom živjeli što duže i kvalitetnije sa što manje komplikacija. Onda se ustanovilo da usprkos dobroj regulaciji šećerne bolesti pacijenti ipak umiru od kardiovaskularnih bolesti jer je potreban jako dugi period liječenja da bi smanjili rizik od infarkta i moždanog udara. Godine 2015. je objavljena studija koja je bila revolucija uz dijabetologiji, gdje se pokazalo da primjena jednog lijeka može drastično smanjiti kardiovaskulanu smrt. U razdoblju provedbe studije, za manje od pet godina smrtnost od kardiovaskularnih bolesti kod pacijenata na novoj terapiji bila je smanjena za 38 posto, a ukupne smrtnosti za 32 posto. Ti lijekovi pokazali su i da uzrokuju smanjenje tjelesne mase, smanjuju arterijski tlak i smanjuju rizik od srčanog zatajivanja. U posljednjih desetak godina otkriveno je da još nekoliko lijekova koji se primarno koriste u regulaciji šećera u krvi mogu smanjiti kardiovaskularnu smrtnost i rizik od kardiovaskularnih događaja; srčanog infarkta ili moždanog udara, nabraja Rahelić.

​Promjena svijesti

Problem je, međutim, u tome što hrvatski građani nemaju razvijenu svijest o rizicima od dijabetesa, što nezdravo žive, premalo se kreću, i imaju višak kilograma. U vrhu smo Europe po stopi pretilih, čak i među djecom, a opće je poznato da nam se i djeca i odrasli premalo kreću i bave fizičkom aktivnošću, a uzimaju previše nezdravih kalorija. Sve to vraća se na naplatu postavljanjem dijagnoze šećerne bolesti, kada osoba već ulazi u začarani krug međusobno povezanih stanja koja vode u razvoj komplikacija krvožilnog sustava, vida, i oštećenja drugih organa. Šećerna bolest često se, kaže naš sugovornik, otkrije tek kad osoba završi na hitnoj. »Kad ih pitate znaju li da imaju dijabetes, odgovaraju da ne znaju, ili da su imali granične vrijednosti. A već se i u predijabetesu razvijaju komplikacije. Svi misle da moraju imati klasične simptome, učestalo žeđanje, mokrenje, gubitak težine, ali to se događa kad je šećer u krvi jako visok, a primjerice kod vrijednosti od 8 ili 9 mmol/L simptoma nema, a kronične komplikacije već se počinju razvijati, upozorava.

Važno je, kaže, raditi na prevenciji razvoja dijabetesa, već od najranije dobi, a kod pacijenata s dijagnozom na pridržavanju uputa od liječnika.

– Možemo pacijentima s dijabetesom osigurati sve moguće lijekove i vrhunsku skrb, ali ako se oni ne pridržavaju osnovnih mjera, brige o zdravlju, teško je postići dobru regulaciju šećerne bolesti. Tako uzalud trošimo novac, moramo svi poraditi na odgovornosti, poručuje ugledni dijabetolog. Građani bi, kaže, morali shvatiti da sve ne može biti besplatno ako i sami ne sudjeluju u brizi o svom zdravlju.

Na liječenje osoba s šećernom bolešću troši se danas 20 posto proračuna HZZO-a, odobreno je mnogo novih lijekova i pomagala, da bi se tim pacijentima olakšao život. Ali ako ne shvate da i sami moraju preuzeti odgovornost i sudjelovati aktivno u svom liječenju, uskoro bi mogli biti penalizirani, najavljuje.

– Sve se više govori o praćenju ishoda liječenja, što će s jedne strane smanjiti troškove, a s druge poboljšati kvalitetu liječenja, produžiti život osobama s dijabetesom. Moguće je da će se u jednom trenutku uvesti mehanizam da se pacijentu koji se ne pridržava uputa povećati participacija koju plaća za određeni lijek. Važno je mijenjati svijest ljudi da shvate da je to neminovno, zaključuje.