Trenutno imamo stabilan prirast novoinficiranih, pa možemo već sad zaključiti da su mjere Stožera civilne zaštite u dobroj mjeri polučile rezultat. Izbjegli smo eksponencijalni rast i broj oboljelih je u odnosu na druge europske, nama slične zemlje po broju stanovnika, relativno nizak, tvrdi redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci, znanstvenik koji u posljednje vrijeme hrvatskoj javnosti na prilično jednostavan i jasan način objašnjava nastanak i kretanje novog koronavirusa.

Prema njegovom mišljenju, trenutni izostanak eksponencijalnog rasta rezultat je brze i snažne reakcije Vlade i sustava javnog zdravstva. Istovremeno, snažan udar novog virusa na Europu i cijeli svijet, ovaj profesor tumači kao posljedicu vrlo visoke umreženosti cijelog svijeta i cirkulacije ljudi koja omogućava da se bolesti koje nastaju na nekom ograničenom području relativno brzo distribuiraju po cijelom svijetu.

(Ne)očekivani scenarij

– To se upravo dogodilo s ovim virusom SARS-CoV-2, koji je nastao u Wuhanu i brzo se proširio. Bilo je za očekivati da će Europa biti zahvaćena jer se radi o području koje je poslovno i turistički izrazito dinamično. Ipak, nismo očekivali ovakav tijek epidemije kakav se dogodio u Italiji i Španjolskoj. U Italiji je to bila posljedica činjenice da je virus u početku zahvatio bolnice i staračke domove, a zatim je uslijedila mlaka reakcija vlasti i generalno ležeran odnos populacije prema mjerama vlasti. Do prije malo, čak 40 posto izoliranih nije poštivalo mjere samoizolacije. Sada, kada su i vlasti i narod shvatili u kakvu su veliku nevolju upali i kada je uvedena stroga i potpuna izolacija, očekujemo da će broj novoinficiranih početi padati. Mislim da nam je to dobra opomena i da oni koji negiraju opasnost od ove epidemije ili se opiru mjerama Stožera civilne zaštite, nisu u pravu, upozorava Trobonjača.

Kako objašnjava, uzročnik COVID-19 bolesti je koronavirus koji je najvjerojatnije nastao u šišmišu potkovnjaku u Kini i koji je naknadno najvjerojatnije prenešen na ljuskavce ili pangoline. To se može zaključiti iz sličnosti u građi virusa SARS-CoV-2 i korona virusa pronađenih u ovim životinjama. Sličnost se odnosi na nukleotidni slijed u građi RNK molekule, nukleinske kiseline s kojom koronavirusi prenose informacije za sintezu svojih replikanata.

– Postavlja se pitanje kako su koronavirusi prešli sa šišmiša na ljuskavce kad su to dva životinjska svijeta koja se u prirodi ni u kojem smislu ne preklapaju. Tu dolazimo do kineskih, tzv. mokrih tržnica u kojima su se, doduše ilegalno, prodavali ljuskavci za hranu, a moguće je da su iste kaveze zatvarani sa šišmišima. Tako se prijenos virusa mogao dogoditi. Korona virusi kao i drugi virusi ne mogu se množiti izvan stanica. Kada uđu u stanicu stvaraju se nove kopije virusa tako da u stanicu, primjerice, može ući jedan, a iz nje izaći više desetaka virusa.

Ti virusi koji izlaze često nisu identični zato jer enzim koji stvara njihovu RNK za vrijeme replikacije, radi greške. Taj enzim se zove RNK-ovisna RNK polimeraza i ključan je u virusnom množenju. Budući da su različiti, kada izađu iz stanice virusi se selektiraju na one koji mogu inficirati novu stanicu, u njoj se množiti, izaći iz tog organizma i inficirati novi organizam, a to znači na one viruse koji se uspiju reproducirati i one koji to ne uspijevaju. U prirodi nastaje veliki broj oblika različitih virusa, vjerojatno na tisuće, no najveći broj ne uspijeva proći taj selekcijski tlak i nisu kadri završiti kompletan reprodukcijski ciklus.

Takvi oblici nestaju iz prirode, no oni koji savladaju sve stepenice selekcijskog tlaka mogu ostati i cirkulirati u nekoj populaciji, objašnjava Trobonjača ističući kako su koronavirusi, kao i neki drugi RNK virusi, opasni jer konstantno stvaraju veliki broj novih virusnih oblika, pa je i mogućnost da neki od njih prođe selekcijski tlak i ostane cirkulirati u populaciji relativno velika. Ta populacija mogu biti životinjske vrste, mogu biti ljudi, a neki virusi mogu dijeliti životinje i ljude kao svoje domaćine. Osim koronavirusa, tako se ponašaju i virusi gripe, hemoragijskih groznica, ebole i neki drugi često opasni virusi.

Put do cjepiva

Jedno od glavnih pitanja u trenutku kada koronovirus svakodenvno odnosi na tisuće živote u svijetu i praktički naočigled mijenja život cijele generacije, jest kada će nam biti dostupno cjepivo protiv ovog smrtonosnog virusa.

Prema procjeni profesora Trobonjače, na ovu ćemo soluciju u obrani od koronavirusa čekati još barem godinu dana.

– Cjepivo je umjetni pripravak sličan dijelovima patogena koji se injicira u tijelo s ciljem da se potakne imunosni odgovor protiv takvog pripravka, a koji će nas istovremeno štititi od patogena. Prema tome, u prvom koraku potrebno je stvoriti takve pripravke, zatim ih testirati na eksperimentalnim životinjama izazivaju li imunosni odgovor i štiti li taj imunosni odgovor od patogena ili ne. Oni pripravci koji zadovolje idu u pretklinička i klinička ispitivanja. Prati se njihova vakcinacijska učinkovitost, ali i eventualni štetni učinci.

Tek kada u svakom pogledu zadovolje i kada su apsolutno sigurni, ulaze u masovnu primjenu. Klinička ispitivanja često dugo traju jer nitko ne želi riskirati da potencijalno opasan pripravak s nekim neželjenim djelovanjem masovno primijeni na ljudima. Sada već imamo neke tvrtke koje su objavile da imaju pripravke u pretkliničkim ispitivanjima, što znači da bi mogli imati cjepivo za otprilike godinu dana, ističe Trobonjača.

U prvim tjednima širenja virusa, u javnosti su se često isticale usporedbe novog virusa s virusom gripe koji godišnje odnosi milijune života. Trobonjača smatra kako se korona-virusna pandemija ne može u potpunosti usporediti s pandemijom gripe.

Naime, kako objašnjava, različiti oblici virusa gripe cirkuliraju u populaciji godinama, a osim toga, protiv tih virusa postoje i cjepiva.

– Primjerice, trovalentno cjepivo protiv gripe pokriva tri različite virusne izoforme, pa čovjek koji se svake godine cijepi stvara paletu protutijela protiv različitih virusnih oblika. Kada se u prirodi, najčešće u pticama ili u svinjama, mutacijama stvori neki novi virusni oblik i prijeđe na čovjeka, lako je moguće da će nas neko od onih protutijela iz palete štititi. Veliki broj naših starijih ljudi se redovito cijepi, a lako je moguće i da su tijekom života preboljeli neke oblike gripe i tim mehanizmima stvorili paletu protutijela koja ih štite.

Necijepljen čovjek u prosjeku preboli gripu svakih desetak godina, iako ni cijepljen nije potpuno siguran da neće oboliti, ipak ima dvostruko manju šansu da oboli, pa ako i oboli, to je često lakša i kraća bolest. Tu je prednost starijih u pogledu gripe, dakle činjenica da su preboljenjem bolesti i cijepljenjem tijekom niza godina stvorili imunosnu zaštitu, a djeca zbog svoje mladosti to nisu uspjela.

Zato su djeca kod agresivnijih oblika gripe više izložena. Kod virusa COVID-19 priča je sasvim drukčija. Tu nitko nema nikakvu imunost, pa stariji ljudi više umiru zbog činjenice da imaju više pratećih bolesti i manju funkcijsku rezervu organskih sustava. Imunosni sustav im slabije reagira na novi patogen i puno lošije podnose takvo teško stanje kao što je virusna pneumonija koju ovaj virus izaziva, relativno često i daleko češće nego virus gripe, uzrokuje, ističe Trobonjača.

Pixsell

Imunost zajednice

Iako je i britanski premijer Boris Johnson vrlo brzo odustao od ideje tzv. imuniteta krda, poštivanje svih trenutno obaveznih epidemioloških mjera koje se poduzimaju, brojnim laicima izgleda kao prolongiranje trenutka kada će virus slobodno cirkulirati među populacijom. No, osim što se izolacijom štiti zdravstveni sustav koji se osim koronavirusa, i dalje bori sa svim ostalim bolestima i hitnim stanjima, ova bi mjera relativno brzo mogla dovesti do detekcije velikog broja zaraženih koji bi u protivnom prošli »ispod radara« i nastavili s transmisijom zaraze.

– Osobno mi se izraz imunitet krda ne sviđa. To je doslovan prijevod engleskog izraza »herd immunity«, a odnosi se na činjenicu da se zarazna, prenosiva bolest širi s čovjeka na čovjeka dok god u populaciji nema dovoljno otpornih ljudi. Više mi se sviđa izraz imunost zajednice. Otpornost ili imunost stječemo preboljenjem bolesti ili cijepljenjem. Cjepiva protiv COVID-19 nemamo, pa se imunost na ovu bolest može steći samo preboljenjem bolesti. Da bi se zaustavio ovaj patogen u populaciji bi trebali imati oko 60 posto otpornih pojedinaca.

Tada virus ne bi imao dovoljno vremena da tijekom trajanja nečije bolesti pronađe neotpornog pojedinca i time nastavi svoju reprodukciju, zbog čega bi se epidemija ugasila. No, to bi značilo da bi oko 60 posto ljudi trebalo preboljeti bolest pri čemu možemo očekivati da bi oko pet posto ljudi razvilo tešku bolest i završilo na intenzivnoj njezi, a preko tri posto umrlo. Možete zamisliti što bi to značilo samo u hrvatskoj populaciji, a što u Velikoj Britaniji koja ima više od 60 milijuna stanovnika. Ideja Borisa Johnsona bila je pustiti epidemiju da se širi među mladima, a starije ljude štititi. Međutim, ubrzo je shvatio da je to društveno gledajući neprovedivo te da bolest i među mladima može biti teška.

Kad bi pustili da se nekontrolirano širi, epidemija bi vrlo brzo dovela do tako velikog broja oboljelih da bi se zdravstveni sustav urušio. Zato se ne smije pustiti da virus slobodno cirkulira u populaciji. Kako ne postoji bilo koja druga mogućnost da se ovaj virus suzbije nego da mu se presječe put širenja, epidemiolozi i civilna zaštita odlučili su se na strogu mjeru socijalne distance i izolacije. Ovim mjerama kroz iduća dva do tri tjedna očekujemo da će se pokazati tko je inficiran, da ćemo identificirati pojedince koji su bili s njima u kontaktu i izolirati ih, a da nasumičnog lokalnog širenja nećemo imati, upravo zbog socijalne izolacije. Tu dolazi do izražaja neprekidno isticana odgovornost svakog pojedinca koju je nemoguće državnim službama u potpunosti kontrolirati, nego je temeljena na našoj savjesti i shvaćanju koliko je važno da te preporuke Stožera poštujemo, upozorava Trobonjača.

Izolirani, a povezani

Sada više nema sumnje da će koronavirus uvelike utjecati na naše svakodnevicu i naše živote u budućnosti. I to ne samo u negativnom kontekstu koji se posebno ističe kad se raspravlja o gospodarstvu i ekonomiji nakon pandemije, već i u jednoj, za zapadni svijet, prilično zaboravljenoj vrijednosti, a to je briga za drugoga.

Trobonjača kaže kako ovu pandemiju neće suzbiti samo znanost i struka koja se iz minute u minutu bori s nezapamćenom prijetnjom, već u prvom redu svaki pojednac osobno, svojim ponašanjem.

– Suočavamo se s globalnom krizom, događajem bez presedana, koji će definitivno izmijeniti naše živote, u mnogih ljudi i trajno. Ljudi su prestrašeni, s nevjericom gledaju na ova događanja, od straha postaju iracionalni, pa pratimo kako panično i bespotrebno kupuju i gomilaju zalihe kojekakvih potrepština, a ponekad i agresivno ponašaju. Neki pak negiraju, ignoriraju ili umanjuju ovu prijetnju. Sve su to normalne i očekivane ljudske reakcije.

Važno je da stručnjaci koji o ovoj prijetnji znaju nešto više, poput doktora, profesora ili znanstvenika govore o njoj na ljudima prihvatljivom i razumljivom jeziku jer će se samo na taj način moći suzbiti epidemija. Ovu epidemiju neće eliminirati doktori liječenjem, niti tim ljudi koji rukovodi krizom, nego svi mi svojim ponašanjem, pa je puno lakše svakome od nas ako zna o čemu se radi.

Ljude treba educirati, da shvate i nauče, onoliko koliko mogu kao laici, nešto o vrsti ove bolesti, rizicima, prijenosu i drugim činjenicama, pa će se s jedne strane smiriti, a s druge strane lakše prilagoditi svoje ponašanje i mirnije slušati zapovijedi Stožera. Redovito pratimo presice Stožera civilne zaštite u kojima nam se predočuju mjere koje se poduzimaju radi potrebe zaustavljanja ove epidemije. To su mjere koje temeljito mijenjaju našu svakodnevicu, ograničavaju nam kretanje, izravnu komunikaciju, druženje i slično. Da se razumijemo, ako se procijeni da ove postojeće mjere ne daju rezultate uvodit će se sve restriktivnije i restriktivnije mjere, pa sve dok ne počnu davati rezultat.

A taj rezultat je gašenje epidemije i tu milosti neće biti. Kao temeljna mjera postavlja se socijalna izolacija. U tom kontekstu primijetio sam da neke osobe, naročito naši stariji i bolesni sugrađani, teško podnose izolaciju. Trebamo se staviti u njihovu kožu i zamisliti kako se sada osjećaju jer neprekidno slušaju kako im se ispod prozora valja nekakva bolest koja ugrožava naročito stare i bolesne.

Ne smiju nikud ići i ne smije im nitko dolaziti. Osjećaju se ugroženo i prestrašeno. Stoga je izuzetno važno da ostanemo povezani, ako ne možemo izravno, onda putem nekog drugog kanala komunikacije, kojih barem danas ne manjka. Ako osjete da su dio neke skupine, da imaju potporu obitelji i prijatelja, lakše će podnijeti ovu krizu i izolaciju, zaključuje Trobonjača.

Dobra je informacija da imamo najstrože mjere u Europi

Trobonjača stalno podsjeća kako Hrvatska nema eksponencijalni rast kakav je primjerice iskusila Italija ili naročito Španjolska. Kako bi približio značenje eksponencijalnog rasta, ovaj riječki imunolog navodi primjer u kojem svaka osoba u nekoj epidemiji može zaraziti dvije nove zdrave osobe pa prema tome, ako jedna zarazi dvoje, u idućem ciklusu to će dvoje zaraziti četvero, u idućem ciklusu bit će ih zaraženo osmero…

– U deset ciklusa imamo već 1.024 oboljela, a u 20 ciklusa više od milijun bolesnih.

To je eksponencijalni rast po bazi 2. U ovoj epidemiji svaka osoba u prosjeku može zaraziti između dvije i tri zdrave osobe, pa bi rast novooboljelih bio i brži da nema epidemioloških mjera. Hrvatska trenutno ima stabilan prirast novooboljelih od 60-ak dnevno u prosjeku, što nije eksponencijalni rast i što je rezultat mjera koje je nametnuo Stožer civilne zaštite. Budući da su stroge mjere izolacije uvedene prije pet do šest dana očekujemo da će dati veće rezultate početkom idućeg tjedna i da će dnevni prirast novooboljelih početi padati. Ako se to ne dogodi, onda će Stožer dodatno pooštriti mjere socijalne izolacije. Izašle su informacije da su naše mjere najstrože u Europi prema broju oboljelih osoba. Držim da je to jako dobra informacija, koja nam kazuje da je naša civilna zaštita vrlo rano krenula s mjerama, prije no što se epidemija razmahala.

Naime, zašto ne krenuti sa restriktivnim mjerama dok imate mali broj oboljelih, nego čekati da se taj broj značajno poveća i tek onda ih primjenjivati, a znate unaprijed da će se bolest bez mjera razmahati. Prema kineskim iskustvima i iskustvima drugih zemalja, primjerice Južne Koreje, možemo očekivati da će ova epidemija trajati par mjeseci.

No, kada ćemo moći potpuno normalno živjeti kao što smo živjeli prije epidemije ne ovisi samo o nama. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati u nama susjednim zemljama i drugim zemljama svijeta. Obzirom na vrstu bolesti, karakteristike njezinog širenja, držim da će za potpunu normalizaciju života trebati ipak više vremena, a izumom cjepiva prijetnja će se u potpunosti eliminirati, smatra Trobonjača.