Predsjednik Zoran Milanović za predsjednika Vrhovnog suda ovoga će puta Saboru predložiti Radovana Dobronića. Sudac Trgovačkog suda, poznat po presudi protiv osam banaka zbog kredita što su ih davale uz valutnu klauzulu u švicarskim francima, prvi je koji se dosad prijavio na javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda, a na Pantovčaku su nam potvrdili da je upravo na njega Milanović mislio kada je neki dan izjavio da je pronašao svog novog kandidata za ovu dužnost.

Dakle, bez obzira na to hoće li još netko sudjelovati u javnom pozivu koji traje do petka, a prijave su najavili zamjenik predsjednik Vrhovnog suda Marin Mrčela i sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić, Milanovićev izbor je Dobronić.

Njegovu prvu kandidatkinju Zlatu Đurđević Sabor je odbio, a zastupnici bi se o Dobroniću mogli izjašnjavati na izvanrednoj sjednici jer redovna počinje tek sredinom rujna.

U Hrvatskoj nema puno ljudi koji su se bankarima zamjerili više nego sudac Dobronić, ako takvi uopće postoje.

On je, naime, u srpnju 2013. prihvatio tužbu udruge Potrošač protiv Zagrebačke, Privredne, Erste, Raiffeisen banke, Hypo Alpe-Adria banke, OTP, Splitske i Sberbanke, a zato što su kršile Zakon o zaštiti potrošača na način da prilikom sklapanja kredita nisu informirale građane o mogućim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima, kao i što su nezakonito mijenjale visinu kamatnih stopa u skladu sa svojim internim aktima, u što su potrošači također bili slabo upućeni.

Banke se, naravno, nisu pomirile s tom prvostupanjskom presudom, žalile su se višim sudskim instancama, a u veljači je ove godine Ustavni sud odbacio njihovu ustavnu tužbu.

Spreman na sve

– Ova odluka Ustavnog suda ulijeva nadu u minimum autoriteta hrvatskog pravosuđa. Dosad se iz raznih razloga sumnjalo u autoritet pravnog sustava u Hrvatskoj. Kad se pogleda što su tijekom suđenja banke sve pokušavale, tražeći među ostalim i agencije za lobiranje koje su trebale utjecati na odluke Vrhovnog i Ustavnog suda, ne treba misliti da su bile naivne i nedužne.

Pokušale su uspostaviti sustav u kojem će uz pomoć novca izravno i neizravno utjecati na medije i sudstvo, komentirao je u jednom intervjuu Dobronić spomenutu odluku Ustavnog suda.

Takvog će čovjeka, znači, Milanović predložiti za predsjednika Vrhovnog suda. Za razliku od Zlate Đurđević, profesorice na zagrebačkom Pravnom fakultetu, Dobronić jest sudac, ali nipošto ne spada u nekakav hrvatski pravosudni mainstream.

Iz Vrhovnog su suda već ranije jasno dali do znanja da očekuju da im i idući predsjednik bude netko od njih. Negativno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda dobili su svi prijavljeni na prethodni javni poziv, među kojima je bilo i sudaca, ali ne i članova Vrhovnog suda.

Dobronić bi se, ako njegova kandidatura prođe u Saboru, našao u okruženju koje mu ne bi bilo baš naklonjeno. No budući da se odlučio upustiti u ovu političko-pravnu avanturu, moglo bi se zaključiti da je na sve spreman. Da bi bio izabran, potrebno je da ga podrži najmanje 76 saborskih zastupnika.

Nije politički obojen

Kada bi parlamentarna opozicija bila iole kompaktna i svi njezini zastupnici bili motivirani dolaziti na glasovanja, Dobroniću bi bilo dovoljno da uz 74 oporbenjaka pridobije još samo dva člana vladajuće koalicije.

Recimo reformistkinju Nataliju Martinčević, koja je bila i za Zlatu Đurđević, te donedavnog opozicionara Silvana Hrelju. Međutim, više oporbenih zastupničkih klubova je u previranju i vrlo je upitno koliko glasova Dobronić može prikupiti u tom dijelu Sabora.

Određena prednost mu je sigurno to što nije politički obojen, pa bi mogao privući i oporbenu desnicu, što Zlata Đurđević nije uspjela. Ali ključno će ipak biti što će reći premijer Andrej Plenković i HDZ. Oni su uskratili podršku Zlati Đurđević formalno zato što je dopustila Milanoviću da je predloži mimo prvog javnog poziva i zbog, po njihovoj ocjeni, lošeg programa rada.

U Dobronićevu slučaju prvi prigovor otpada jer on u potpunosti poštuje proceduru koju je Ustavni sud proglasio ustavnom. Što pak piše u njegovu programu javnost će doznati kada ga Državno sudbeno vijeće objavi po završetku javnog poziva.

No za Plenkovića i HDZ glavni bi problem moglo biti Milanovićevo nepristajanje da se dogovori s njima o osobi novog predsjednika Vrhovnog suda. Predsjednik Republike će, kao što je učinio i kada je njegova kandidatkinja bila Zlata Đurđević, predložiti Dobronića Saboru, a da prethodno o tome nije ništa pitao Plenkovića.

Iz HDZ-a su precizno komunicirali da žele dogovor s Milanovićem i to nakon što se o svima prijavljenim na javni poziv očituju Opća sjednica Vrhovnog suda i saborski Odbor za pravosuđe. Milanović ih, međutim, opet dovodi u situaciju da mogu samo izabrati njegova kandidata, čime bi on iz ovog dugačkog i iscrpljujućeg postupka izašao kao pobjednik, ili ga odbiti kao i Zlatu Đurđević.

Plenković se o njoj tjednima izbjegavao izjasniti, čekajući odluku Ustavnog suda o spornim odredbama Zakonu u sudovima, ali sada za to više nema razloga i vjerojatno ćemo vrlo brzo doznati stav HDZ-a o Dobroniću.

Sklon suprotstavljanju moćnim institucijama

Prije 15 godina je Dobronić posljednji put pokazao ambiciju za preuzimanje neke visoke pozicije u pravosudnoj hijerarhiji, ali nije to dobro završilo za njega. Javio se na natječaj za predsjednika Visokog trgovačkog suda, no naknadno je povukao svoju prijavu i do danas je ostao »običan« sudac.

Rođen je u Čakovcu 1960., zagrebački Pravni fakultet završio je 1985., a prvi je posao dobio u – Zagrebačkoj banci. Osam je godina tamo radio i to u službi za odnose s društvenopravnim osobama, a onda je otišao na stručnu praksu na Općinski sud.

Položio je pravosudni ispit, a zatim se vratio u Zagrebačku banku gdje je vodio Odjel pravnih poslova za devizno poslovanje. Tu je sigurno stekao znanje koje mu je kasnije pomoglo kad je kao sudac odlučivao o valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

Zagrebačku je banku Dobronić nakratko zamijenio Državnom direkcijom za robne rezerve, a 1996. skrasio se u Trgovačkom sudu.

Osim u slučaju banaka, Dobronić je svoju sklonost suprotstavljanja moćnim institucijama manifestirao i kad je odbio tužbu HRT-a protiv HND-a zbog neovlaštenog prikazivanja jednog isječka iz emisije Latinica.

No, Visoki trgovački sud usvojio je žalbu HRT-a i poništio Dobronićevu presudu u prilog HND-a.