ZAGREB – Hrvatska je napokon političkim konsenzusom odlučila da ide u šoping te bi u ovoj godini trebala krenuti u kupnju i odabrati nasljednika MiG-a 21, novog borbenog lovca Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Jasno je da od toga glava najviše boli ministra financija Zdravka Marića, jer se radi o poslu koji će u konačnici, kakva god odluka bila, koštati milijarde kuna. U isto vrijeme krenula su i nova lobiranja koja će se, kako se odluka bude bližila, samo pojačavati. Tako je dio medija prenio informacije da će se ponovo razmatrati sve moguće opcije za novi avion, pa bi se tako u procjene trebali vratiti i francuski Rafale te Eurofighter Typhoon eurokonzorcija. Pojavile su se i glasine i o razmatranju korejskog FA-50 te čak i američkog Textron Scorpiona. Čak kad se na stranu stavi da je Scorpion laki trenažni mlažnjak, potpuno bi bizarno bilo uopće razmatrati avion koji je još uvijek u razvojnom programu i koji je do sada izrađen u točno dva prototipa.

Iako je korejski Golden Eagle FA-50 u mnogo ozbiljnijem proizvodnom procesu, treba kazati kako bi ozbiljno razmatranje nabave ovog aviona bila još jedna nelogičnost. Koliko god hrvatska rješenja bila nelogična, nabaviti trenažni avion sposoban za manje jurišne misije umjesto višenamjenskog lovca bi ipak bilo preapsurdno, čak i za ove krajeve. Treba napomenuti kako ovaj avion ima dosta glasne zagovornike u dijelu bivšeg zrakoplovnog establišmenta, ali u ozbiljnom natječaju za novog lovca, Golden Eagle nema gotovo nikakve šanse.

I na kraju se zapravo priča svede na dva slova. Jer, i Rafale i Typhoon su skupa rješenje, ne samo u nabavi, već i u činjenici da su dvomotorci uvijek skuplji i za održavanje, pa se borba za novi hrvatski lovac svodi na F-16 i JAS-39 Gripen. Što je u konačnici priča i »sukob« koji traje preko 10 godina, još od vremena kad se prvi put raspravljalo o kupnji novih lovaca.

Svaki od ova dva aviona ima svoje prednosti i mane. Američki lovac ima jednu glavnu prednost: radi se u ovom trenutku o najraširenijem borbenom mlažnjaku zapadne proizvodnje, kojeg je izrađeno preko 4.500 komada. S druge strane, Gripen je izrađen u 20-tak puta manjoj seriji, ali je ipak moderniji proizvod. Tim prije što nikada u razmatranje nije dolazila nabava novih F-16 aviona. Iako Amerikanci i dalje proizvode ove zrakoplove za pojedine strane naručitelje, to obavljaju samo za velike serije, što znači da Hrvatska nikako ne može biti u takvoj pogodbi.

Bilo kakva rasprava o cijeni u ovoj fazi nabave, koja je zapravo tek u verbalnom području političara, potpuno je bespredmetna. Naime, najprije se mora zaključiti što HRZ-u uopće treba, a potom vidjeti kakav kupoprodajni ugovor može sastaviti za takve zadaće. Cijena aviona izuzetno varira, ovisno o kompletu opreme i oružja koji se nabavlja s njime, tako da je bez te varijable zapravo nemoguće uopće kazati koliko bi koštali zrakoplovi. Čak i kod osnovnih paketa naoružanja, cijena pojedinog primjerka može varirati i više od deset milijuna eura razlike. Stoga se danas tek može kazati kako je najizglednije da će novi hrvatski mlažnjak biti ili Gripen ili F-16. No, koliko će to koštati, kakav će paket opreme imati te hoće li biti moguće nabaviti neki offset program, to će morati riješiti stručnjaci, ali i političari.