Osim znanja, važno je učiti djecu i mlade da reagiraju i pomognu kada vide čovjeka u nevolji, reći će Dejan Nemčić, profesor geografije u Osnovnoj školi Ive Andrića u Zagrebu. On je, nakon nagrada Ponos Hrvatske, Bolja Hrvatska i drugih, dobio međunarodno priznanje kao jedan od najboljih učitelja na svijetu u izboru »Global Teacher Award« za 2020. godinu.

Za tu nagradu, koju od 2018. dodjeljuje organizacija Alert Knowledge Service sa sjedištem u Indiji, nominirala ga je platforma EduBalkan. Ona okuplja učitelje Slovenije, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, a vrhunac je, reći će Nemčić, doživjela tijekom online nastave zbog koronavirusa. Učitelji iz susjednih zemalja i Hrvatske pokazali su solidarnost, pomagali jedni drugima te je i Nemčić uložio puno volonterskih sati. Kada se pridružio platformi, drugi su učitelji krenuli istraživati čime se sve bavi te su shvatili da postoji samo jedna opcija – prijaviti ga za učitelja godine.

Svijet uživo

Naš će sugovornik danas u virtualnom obliku primiti nagradu, te nam je u razgovoru predstavio dio svojih projekata koje su prepoznali oni koji dodjeluju nagradu. Jedan od projekata kojim čini školu i svijet boljim mjestom, »Uživo sa svih kontinenata«, ove je godine doživio lijepu obljetnicu. Već deset godina suradnici iz svih dijelova svijeta javljaju se na Nemčićev sat geografije kako bi učenicima videopozivom predočili lokaciju koju obrađuju na satu. Više od 150 suradnika, cijela jedna mreža iseljenika, pomaže da učenici virtualno dožive sve gradivo koje se radi prema kurikulu.

– Geografija vas vodi na sve meridijane i u sve države svijeta. Naša učionica nije samo u zgradi škole, već je cijeli planet naša učionica. Učenici i ja ovim smo projektom proputovali cijeli svijet i on dokazuje da svaki učitelj može svoj predmet i obrazovanje napraviti takvim da odgovara 21. stoljeću. Moji suradnici hodaju po svjetskim gradovima, penju se na vidikovce, omogućuju učenicima da iskuse lokaciju kao da su na samom mjestu događaja. Naravno, uključimo i druga osjetila, pa tako kuhamo tradicionalna jela država koje posjećujemo, dovodimo tradicionalnu glazbu na sat, virtualno ili uživo, nigerijsku, bolivijsku, japansku, tajlandsku te i tako doživljavamo geografiju, kaže Nemčić.
Vrhunac nastave geografije bio je kada su proputovali sve kontinente, a učenici su ga pitali »Što ćemo sada, kada smo istražili cijeli svijet?«

Profesor je tada predložio da krenu istraživati svemir, dogovoriti javljanje, vidjeti što se događa u tom beskonačnom prostoru. I baš kada su krenuli »sanjati velike stvari« stigao je poziv tvrtke Synergy Moon koja je Nemčića pronašla preko Facebooka. Pratili su njegov rad te mu predložili da se uključi u slanje jedne rakete u svemir.

Foto Davor Kovačević

– Nisam mogao vjerovati da mi se u trenutku, kad bih s učenicima najviše volio istraživati svemir, javlja netko s takvom ponudom. Naravno, prihvatio sam, ali i postavio jedan uvjet – da moji učenici dobiju javljanje iz svemira, te da mogu slati poruke mira u svemir. Tako nam je ta tvrtka organizirala suradnju s američkom organizacijom Space for Humanity. Jedan od njihovih direktora javio nam se uživo na sat i omogućio da se spojimo sa satelitima u svemiru, te promatramo Zemlju. To je bio povijesni trenutak za predmet geografije i učenike. Taj smo susret organizirali u poslijepodnevnim satima, zbog vremenske razlike, i do navečer smo ostali uživati u trenutku jer smo znali da se događa povijest. Istraživanje svemira nazvali smo »otkrivanjem osmog kontinenta« i danas možemo reći da nam je svemir postao blizak prostor. To što nam je taj beskonačni prostor došao tako blizu, dokaz je da ne prestanete sanjati i da se snovi ostvaruju, opisuje Nemčić.

Važnost odgoja

No, osim nastave 21. stoljeća, Nemčić ističe i važnost odgoja u obrazovanju.

– Znanje nema važnost, ako nismo ljudi. Jurimo s gradivom i kurikulom, a s druge strane dobivamo hladna i tvrda srca naših učenika, koji, kad iziđu iz škole, ne znaju pogledati svog vršnjaka u problemima, kaže nam.

Zato on posljednjih godina ljeti odlazi u Afriku, predaje geografiju i oprema škole priborom koji skupe učenici njegove škole te škola diljem Hrvatske. Do sada su opremili stotine škola i dali nadu tisućama djece za obrazovanjem.

– Najljepši je osjećaj pomoći. Nećete spasiti cijeli svijet, ali spasit ćete jedan dio svijeta. Zamislite da svaki čovjek odluči pomoći nekome ili jednom dijelu svijeta, kako bi Zemlja izgledala, kaže Nemčić.

Ovaj profesor odlučio je pomoći i oko gradnje škole u najvećem gradu Tanzanije Dar-es-Salaamu – nabavlja građevinski materijal i skuplja donacije. Težak je zadatak pomagati gradnju škole na drugom kontinentu, ali kada se izgradi, ostat će za budućnost.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

– Tisuće će djece proći kroz školu i imati mogućnost obrazovanja. Svi smo mi prolazni na ovoj planeti, ali škola će ostati i veseli me da i mi možemo dati svoj doprinos. Sljedećega ljeta sigurno idem vidjeti kako napreduje gradnja, a veselim se da ću možda i fizičkim radom pomoći gradnji škole, opisuje.

Škola je super

Uz prikupljanje pribora, Nemčićevi učenici te učenici cijele Hrvatske izrađuju geografske karte koje odlaze u afričke škole, a naš sugovornik skuplja i donacije za lijek protiv malarije koji također odnosi u Afriku. Najviše djeluje u Keniji, Tanzaniji, Mozambiku, Malaviju, a manje u Ugandi i Ruandi.

– Afrika nas uči da je najveća i najbolja reforma u školstvu učitelj koji prenosi znanje, koji gleda učenike u oči i prenosi emociju. U Africi ima boljih i lošijih škola, ali one izvan većih gradova su u jako teškom stanju, nerijetko je to utabana zemlja bez prozora i krova, samo možda zid i učitelj pred djecom. Uglavnom odlazim u takve škole, koje je možda i sustav zaboravio i svu ljubav koju doživljavam u afričkim školama prenosim u hrvatske škole, raznim predavanjima i radionicama. U Africi vidite da djeca vole školu jer znaju da je škola izlaz iz siromaštva.

Zato želim da i naši učenici shvate koliko je škola divna i koji je smisao školovanja, jer, u Hrvatskoj mnoga djeca ne znaju zašto uopće idu u školu. I tu se, uz obrazovnu, opet vraćamo na odgojnu komponentu. Sve se svelo na gradivo koje obrađujemo, a nerijetko imamo tužnu i nesretnu djecu. Meni je bitno da učenik izađe sa sata geografije s osmijehom na licu i zato se trudim da učenici dobiju geografiju 21. stoljeća, ali i životne vrijednosti. Bez te odgojne komponente imat ćemo depresivnu djecu, djecu bez smisla, koja uopće ne vide poantu postojanja škole, kaže Nemčić.

No, ne moramo do Afrike da bismo pomogli. Afriku kojoj je potrebna pomoć imamo i u svojoj zgradi i kvartu, starijim ljudima i svima drugima kojima je potrena pomoć, koji ne znaju što će sutra jesti. Tako je i Nemčić uključen u rad s beskućnicima preko humanitarne udruge »Fajter«.

– Djecu učim da očitavaju bilo društva, probleme u društvu, a danas je nažalost beskućnika sve više. Zbog koronavirusa mnogi su završili na ulici i to je tužna istina kojom se mi bavimo. Pomažemo hranom, odjećom, družeći se s beskućnicima, šaljući im poruke podrške. Danas imate toliko beskućnika oko sebe, a nerijetko samo prolazite pored njih i ne doživljavate ih. No, zamislite da ste beskućnik. Nalazite se u hladnoj zagrebačkoj noći bez nade, država je zaboravila na vas, sustav je zaboravio na vas. Zato smo jako aktivni u radu s beskućnicima. Sada smo u božićnom dobu kada smo osjetljiviji i osvrćemo se na ljude u potrebi, ali mnogima je potrebna pomoć i u drugom, trećem, četvrtom mjesecu u godini. Zato smo uveli da svaki mjesec imamo humanitarnu akciju za drugu skupinu ljudi. Skupljamo za djecu s poteškoćama u domovima, odlazimo u pučke kuhinje, želimo pružiti slamku nade, razveseliti ljude u potrebi i pokazati da hrvatska mladost nije zaboravila na njih, kaže Nemčić.

Dodaje da smo se dotakli samo 10 do 20 posto svega što s učenicima radi u sustavu obrazovanja.

– Trebali bismo barem još tri, četiri, sata razgovarati da vam ispričam sve što smo učenici i ja postigli u proteklih deset godina. Ne kažem to zato da se hvalimo, nego želim istaknuti kolika je škola super, i kako se u školi događaju lijepe stvari. Nerijetko se govori o problemima i problematičnim učenicima, a zaboravlja se da je škola mjesto gdje se doživljavaju izvrsne stvari, opisao je.

Dar Africi

Uza sve brojne humanitarne projekte te rad u školi, Nemčić priprema i doktorat na temu kvalitete života istočne Afrike. Znanost ga sve više zanima, te sve više ulazi u svijet znanosti.

– Centar mog doktorata je grad Dar-es-Salaam. Disertacija će uvelike pomoći gradu i imat će veliko značenje jer nemamo ovakvih doktorata za taj dio Afrike. Radim anonimne ankete među stanovništvom, a osjetim, ako sagradimo školu, da će se poboljšati obrazovna struktura stanovništva. Ili, ako izgradite bolnicu, da će se smanjiti stopa smrtnosti. Upravo kroz anonimne ankete u Dar-es-Salaamu želim doći do tog rješenja. Doktorat će danas, sutra, pomoći ne samo nama, nego i ministarstvima, UN-u, da dobiju sliku kakvo je stanje istočne Afrike. Veliki je posao iza mene i ispred mene, ali veselim se dati ovaj dar Africi, rekao nam je Dejan Nemčić.

Moja je misija obrazovanje

Uza sve ove projekte i akcije, sigurno nije lako uskladiti privatni i obiteljski život, no Dejan Nemčić kaže da su njegovi najbliži svjesni svega što radi i njegove životne misije – maksimalno se truditi. Što se tiče uspjeha, kaže da ga nije odveo u oblake ili nebesa, već da čvrsto stoji na zemlji.

– Sretan sam zbog nagrada i pohvala za svoj rad, te zbog njih pojačavam svoje humanitarno djelovanje. I kroz te nagrade želim što više pomagati ljudima, pokazati da sam tu za njih, pomoći koliko mogu. Moja je misija obrazovanje, te da što više mladih potaknem na humanitarno djelovanje. I ako svojim radom motiviram barem jednu osobu da se pokrene i da pomogne u svojoj lokalnoj zajednici, u svojoj zgradi, onda sam uspješan čovjek. Veselim se i ako će se netko nakon ovog intervjua odlučiti promijeniti stvari na bolje, zaključio je Nemčić.