ZAGREB – Od sredine srpnja 2015. godine u Hrvatskoj je dodijeljeno ukupno 13 partnerskih skrbi za maloljetno dijete s čijim je roditeljem građanin koji je dobio takav status sklopio životno partnerstvo osoba istog spola. Riječ je o institutu koji omogućava Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola od njegova usvajanja 2014. godine, ali je prvi put u Hrvatskoj takvo pravo netko dobio sredinom 2015. godine. U Zakonu je predviđena mogućnost da se nekome dodijeli partnerska skrb za maloljetno dijete nakon smrti životnog partnera i taj se status upisuje u rodni list djeteta. U Zakonu se navodi da netko takav status može ostvariti ako je osoba s kojom je sklopio životno partnerstvo, odnosno roditelj djeteta, živa, ali samo ako drugi roditelj nije poznat ili mu je oduzeta roditeljska skrb zbog zlostavljanja djeteta. Partnerska skrb po obvezama je ista kao i roditeljsko posvojenje, ali se u rodni list ne upisuje srodstvo, primjerice majka ili otac, što je slučaj kod posvojenja, nego se taj status upisuje u posebnu rubriku u rodnom listu.

Najjači status

Zahtjev za priznavanje statusa partnerske skrbi, što je »najjači« status koji može za dijete svog partnera dobiti osoba koja je sklopila životno partnerstvo, podnosi se sudu, a sud od Centra za socijalnu skrb traži procjenu obiteljskih okolnosti i tada donosi odluku.
Statusom partnerice ili partnera skrbnika zapravo se stječe trajna roditeljska skrb te sva prava i dužnosti koje po zakonu postoje između roditelja i djece. Tako su primjerice djeca nad kojom netko ima partnersku skrb u nasljeđivanju izjednačena s njegovom ili njezinom djecom. Životni partneri djecu u Hrvatskoj posvojiti ne mogu, čak ni djecu koju se odluče imati nakon sklapanja te zajednice, primjerice dvije žene postupkom umjetne oplodnje. Roditelj je žena koja je dijete rodila, a druga može ostvariti tek status partnerske skrbi.

Takav je prema svemu što je izašlo u javnost bio i prvi slučaj dodjele partnerske skrbi u Hrvatskoj, kad je prije nešto manje od sedam godina sud u Sesvetama pozitivno riješio prvi takav zahtjev. Iako identitet ni djeteta ni životnih partnerica nije otkriven, u javnost su izašli detalji da je riječ o ženama koje su među prvima u Hrvatskoj sklopile životno partnerstvo, da su dugo planirale obitelj te da se jedna od njih odlučila za postupak potpomognute oplodnje, nakon čega je druga postala partnerica-skrbnica djetetu. Kakvi su bili slučajevi preostalih 12 partnerskih skrbi, Vlada u svom odgovoru ne otkriva. Tako ispada da se od prvih odluka o dodjeli partnerske skrbi u Hrvatskoj donesu u prosjeku po dvije takve odluke godišnje, dok se životnih partnerstava sklopi nekoliko desetina, ovisno o godini. Tako je prema podacima Ministarstva uprave lani u Hrvatskoj sklopljeno 75 životnih partnerstava, što je rekordan broj, dok ih je godinu dana ranije bilo 66.

Roditeljska skrb

Osim partnerske skrbi, Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola omogućava i dobivanje statusa roditeljske skrbi o djeci prema odredbama o roditeljskoj skrbi iz Obiteljskog zakona. Time se životni partner koji nije roditelj djeteta stavlja u položaj usporediv položaju koji u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha. Zakon kaže da u tom slučaju životni partner roditelja djeteta ima pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu, odnosno sadržaje roditeljske skrbi zajedno s roditeljima ili umjesto roditelja, temeljem odluke suda. Navodi se i to da oba roditelja ili roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu u cijelosti, mogu ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu djelomično ili u cijelosti privremeno povjeriti životnom partneru ako ispunjava pretpostavke za skrbnika propisane zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi.