ZAGREB – Brojni proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora, primjerice vjetra ili sunčeve energije, koji su ostvarili veliko povećanje dobiti u ovoj godini i kojima je zarada na tržištu bila toliko visoka da im se isplatilo raskidati ugovore s državom i izgubiti potpore, vjerojatno će izbjeći poreznim škarama novi dodatni porez, odnosno solidarni doprinos. Mnogi među njima vjerojatno ga neće platiti ni ako je njihova dobit rasla 30 ili 50 posto pa i sto posto, ako su svaki objekt registrirali kao posebnu tvrtku. Uz to nejasno je i hoće li oni koji su ostvarili povećanje dobiti veće od 20 posto u trgovini, primjerice naftnim derivatima, plinom i ugljenom uopće ući među obveznike plaćanja dodatnog poreza, ako su ostali ispod 300 milijuna kuna prihoda, iako je prvotna zamisao bila oporezivati one koji su iskoristili rat u Ukrajini i energetsku krizu za zaradu.

Javna rasprava

Prema Vladinom prijedlogu zakona o dodatnom porezu, koji je za vikend pušten u javnu raspravu, obveznici tog poreza su, kako je i najavljeno, poduzetnici s prihodom većim od 300 milijuna kuna ako im je dobit u ovoj godini porasla za 20 posto u odnosu na prosječnu dobit u prethodnom četverogodišnjem razdoblju i to bez obzira na to kojom se djelatnošću bave.

Dosjetila se Vlada da bi joj tako ispod radara mogle ostati pojedine tvrtke u energetici, zbog kojih se inicijalno i krenulo u osmišljavanje novog poreza, pa je u zakonskom prijedlogu istaknula da kriterij od 300 milijuna kuna prihoda ne vrijedi za taj sektor, odnosno za one »koji ispunjavaju uvjete vezane uz plaćanje solidarnog doprinosa koji je definiran Uredbom Europske unije«. Ta je uredba bila temelj za Vladinu odluku o uvođenju dodatnog poreza, ali ona je definira tek za tvrtke iz energetskog sektora, ali ne sve, u njoj se nigdje ne spominju proizvođači električne energije. Kako i sama Vlada navodi u svom obrazloženju, prema Uredbi bi se solidarni doprinos uveo za poduzetnike koji obavljaju djelatnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija, a koji od te djelatnosti ostvaruju minimalno 75 posto prihoda. Time je Vlada zahvatila i poduzetnike iz energetike, s prihodima manjim od 300 milijuna kuna, ali nije jasno odnosi li se to samo na proizvođače i prerađivače, ili će uključivati i trgovce, koji su primjerice u Hrvatskoj kupovali plin po nižim cijenama i ostvarili visoke profite prodajući ga u inozemstvu.

Uz to Uredba ne spominje proizvođače električne energije, pa ni zakon neće zahvatiti one čiji je godišnji prihod ispod 300 milijuna kuna. Kako brojni poduzetnici iz područja električne energije za svako postrojenje registriraju posebnu tvrtku, te bi tvrtke mogle ostati ispod granice od 300 milijuna kuna prihoda, pa čak i oni koji su zbog višestrukog rasta cijena električne energije raskidali ugovore s državom. Tako je do početka studenoga raskinuto čak 66 takvih ugovora. Te tvrtke ne obuhvaća zakon ni u onom dijelu u kojem se naslanja na uredbu jer ona nije predvidjela solidarni porez za proizvođače električne energije. Umjesto toga prijedlog je da se protiv skupe električne energije EU bori ograničenjem cijene na 180 MWh. No, prije tih ograničenja brojne su tvrtke ostvarile visoke profite i ostat će izvan poreznih škara, iako je porez zamišljen kao porez koji prvenstveno cilja one koji su viske profite ostvarili u energetici.

Neprecizna uredba

Da je Uredba EU-a prilično neprecizna i da bi Hrvatska koja se odlučila na širi obuhvat poreza ili socijalnog doprinosa trebala u zakonu biti preciznija, upozorava ekonomski analitičar Željko Lovrinčević.

– Kako je sročen tekst uredbe, koja je ustvari preporuka i kompromis među članicama koje se nisu uspjele dogovoriti, i kako je sročen naš zakon čini se da se dodatni porez odnosi na proizvođače i prerađivače u sektoru nafte, plina i ugljena. No, nejasno je što je s trgovcima, onima koji su doista najviše zaradili na špekulacijama. Što je s onima koji su možda, kako se dogodilo u plinskoj aferi, kupovali jeftino od Ine i prodavali skuplje na tržištu. Hoće li oni, iako su ostvarili visoki profit, mirno gledati dok drugi sektori plaćaju dodatni porez. Što je s proizvođačima električne energije koji su izgradili svoje poslovanje zahvaljujući potporama za koje su im novac osigurali hrvatski porezni obveznici, a onda su raskinuli ugovore da bi ostvarili dva ili tri puta veću cijenu na tržištu? Ako im je prihod manji od 300 milijuna kuna, hoće li i oni biti mirni, pita se Lovrinčević. Smatra da bi Vlada u zakon vrlo jasno trebala uključiti i proizvođače struje, jer su oni mogli profitirati jednako kao i tvrtke iz sektora nafte i plina i da bi to bilo u duhu uredbe EU-a. Na primjedbu da je po pitanju električne energije odlučeno da će se ograničiti cijena, Lovrinčević odgovara da će se to tek dogoditi, a da je dobit već ostvarena i da će se dodatni porez naplaćivati samo za ovu godinu, pa to znači da oni koji su ostvarili ekstraprofit neće dati solidarni doprinos borbi protiv inflacije.

– Koliko su pojedine tvrtke zaradile na špekulacijama i dodatno podigle ostale cijene, zapravo je za energetiku trebala biti i veća stopa od spomenutih 33 posto, zalaže se Lovrinčević.

Dodaje da i ova situacija jasno pokazuje kako rješenje za Hrvatsku nije privremeni i jednokratni porez na ekstraprofit, nego potpuna promjena poreznog sustava, kojim će se više oporezivati bogatstvo i zarada od imovine, a kako bi se dodatno rasteretio rad, jer sadašnji sustav je u potpunosti usmjeren na zaštitu zatvorenih skupina i u korist kapitala.