Iako bi se uvođenjem inkluzivnog dodatka trebala značajno podebljati mjesečna primanja osoba s invaliditetom, imovinski cenzus koji se uvodi Zakonom o inkluzivnom dodatku već je izazvao niz kritika osoba s invaliditetom koje su u strahu da će ostati bez dodatka na koji čekaju već desetljećima.

Pravo na inkluzivni dodatak, prema članku 10., neće imati osobe s invaliditetom koje su smještene u organiziranom stanovanju, bilo da je riječ o domu ili stambenoj zajednici, kao ni one koje u vlasništvu imaju još jedan stan ili kuću osim one koju koriste za stanovanje.

Protiv ovakve odredbe prosvjedovali su brojni sudionici e-savjetovanja o zakonskom prijedlogu koji je Vlada prošli tjedan stavila na javnu raspravu.

Bon za mobitel

– Osobe na smještaju ili u stambenim zajednicama ostaju bez ikakvog primanja, dakle neće moći zadovoljiti neke svakodnevne potrebe. Bon za mobitel, odlazak frizeru, kino, kazalište. Nedopustivo, komentirala je Zagrepčanka Suzana Einbuchler.

– Članak 10. je potpuno anakron s bilo čime. Ako imaš drugu nekretninu koju iznajmljuješ za 300 eura, onda ćemo te kačiti i tlačiti za inkluzivni dodatak, ali ako radiš i zarađuješ 1.000 eura, to je ok i ne diramo te?? I još ti ide staž!

Molim Vas da ukinete ovu nakaradnu i duboko nepravednu odredbu, ako doista želite da mi, 100-postotni invalidi, makar pokušamo imati dostojanstven život, kako tvrdite. Ovo je sve, samo ne put u samostalniji život, napisala je Kristina.

Moreno Bazjak tvrdi da se spornim člankom zakida ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu.

– U članku 10. određen je imovinski cenzus kao zapreka stjecanja prava na inkluzivni dodatak, a kao obrazloženje se navodi da se učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima može postići i iznajmljivanjem ili otuđivanjem drugog stana ili kuće.

Drugim riječima, pravo na inkluzivni dodatak ne priznaje se osobi koja je naslijedila dio nekretnine preminulog roditelja, pravo na inkluzivni dodatak ne priznaje se osobi koja je želeći steći više za svoje potomke digla kredit i kupila drugi stan, kao ni svim drugim osobama koje su se – uzevši u obzir njihov invaliditet – našle barem jednom u povoljnijoj situaciji, bilo radom ili srećom, i stekle jednu nekretninu više u vlasništvu.

Samim time se osobe s invaliditetom zakida za stupanj samostalnosti te ih se demotivira da stvaraju, rade, štede i progresiraju, što je u suprotnosti sa ciljem ovoga zakona, komentirao je Bazjak.

U Hrvatskom savezu za osobe s tjelesnim invaliditetom (HSUTI) tvrde da se ovakvim cenzusom nikoga ne zakida, već pravo na pomoć oduzima osobama s invaliditetom koje imaju – previše. Udruge osoba s invaliditetom sudjelovale su, podsjetimo, u izradi ovakvog zakona o inkluzivnom dodatku i zdušno ga pozdravile.

Velike vrijednosti

– Nitko neće biti zakinut, niti će ostati bez naknade. Kad smo donosili zakon o socijalnoj skrbi, prvi put smo ukinuli imovinski cenzus, a ako smo ga jednom ukinuli, onda ga nećemo više uvoditi, veli Jozefina Kranjčec, predsjednica HSUTI-ja.

S klauzulom članka 10. nije upoznata, no tvrdi da se radi samo o nekretninama velike vrijednosti, koje bi osobu s invaliditetom mogle koštati inkluzivnog dodatka.

Ipak, neizravno se slaže da boljestojeće osobe s invaliditetom ne bi trebale primati pomoć od države….

– Imamo puno osoba s invaliditetom u Zagrebu koje stanuju u jednom stanu, a imaju još dva trosobna koja iznajmljuju. Ako netko stvara dohodak i ima mogućnost da ga stvori, onda mu ga ne mora davati država.

Ne radi se tu o manjim nekretninama, vikendici i slično, nego o imovini iznad milijun kuna, tvrdi Kranjčec. Iako se taj iznos u zakonskom prijedlogu ne spominje, njega će se, uvjerena je, definirati pravilnikom.

Ne vidi ništa sporno ni u ukidanju tog prava za korisnike organiziranog stanovanja.

– Oni tu imaju defektologa, socijalnog radnika, kuharicu, njegovateljicu, njima se daje džeparac za kavu ili sladoled, i novac im ne treba jer će biti odjeveni, nahranjeni i zdravstveno zbrinuti preko države, ističe šefica HSUTI-ja.

Zavod za socijalni rad trenutno popisuje imovinu osoba s invaliditetom, veli Kranjčec, da bi se suzbilo pljačkanje i iskorištavanje invalida i njihove imovine.

»Zato i postoje skrbnici koji nisu članovi obitelji, jer imate jako puno slučajeva da roditelji pošalju mladića ili djevojku s jednom majicom i ručnikom preko ramena na tjedan dana, a na račun njegovog invaliditeta već sad dobivaju oko 500 eura. To nije u redu, ne može cijela obitelj živjeti na račun osobe s invaliditetom«, poručuje.

Ured pravobraniteljice načelno protiv uvođenja imovinskih cenzusa

Inkluzivni dodatak se, međutim, ne uvodi temeljem socijalnog statusa osobe s invaliditetom, nego zato jer mu je invaliditet prouzročio povećane troškove života. Podsjećaju na to i u Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

– Načelno smo protiv uvođenja imovinskih cenzusa iz razloga što ovakve vrste naknada trebaju biti svojevrsna nadoknada dodatnih troškova života koje osobe s invaliditetom imaju upravo zbog svog invaliditeta, a koje troškove nemaju osobe bez invaliditeta, poručuju iz Ureda te pozdravljaju proširenje kruga korisnika naknade na temelju invaliditeta i na one korisnike koji do sada nisu mogli ostvariti naknadu takve vrste.