Orbico je dugogodišnjim marljivim radom i širenjem postao najveća hrvatska kompanija te najveći distributer robe u Europi. Ima promet od oko 2,5 milijarde eura, a ove godine očekuje povećanje prihoda na gotovo tri milijarde eura, kaže Branko Roglić, osnivač Orbica i predsjednik njegova Nadzornog odbora.

Ipak, u usporedbi s globalnim multinacionalnim kompanijama s kojima surađuje, Orbico sa svojih 8.000 zaposlenih u 20 država Europe, nije velik. Te multinacionalne kompanije imaju svoja poduzeća u većim zemljama i tamo ne trebaju distributera, a Orbico je njihov distributer u zemljama gdje nemaju svoja poduzeća.

​Jači iz pandemije

Kako ste prebrodili pandemiju? Kakve je posljedice imala vaša kompanija i kako ste na njih odgovorili?

– Mislim da smo na pandemiju jako dobro odgovorili. Prihodi naše kompanije tijekom pandemije porasli su za 120 milijuna eura. Postali smo praktički najveća kompanija u hrvatskim rukama. Najveća kompanija bila je Ina, ali je u pandemiji izgubila sedam milijardi kuna prihoda. Tako smo igrom okolnosti, i zato što smo dobro reagirali na pandemiju, postali prva kompanija u našoj zemlji, a koja je u hrvatskim rukama. Veća od nas je Fortenova, ali ona je samo dijelom u hrvatskim rukama.

Kako ste organizirali rad kad je izbila pandemija koronavirusa?

– Najprije smo sve naše zaposlene poslali na rad od kuće. U uredima su ostali samo šefovi koji su koordinirali poslove. U skladištima smo promijenili radno vrijeme tako da smo od dvije smjene napravili tri. Svjesno smo u skladištima prorijedili broj ljudi koji su u kontaktu. Dezinficirali smo sve automobile, prostorije i svu robu koja dolazi u skladište.

Govorite o mjerama u Hrvatskoj?

– Te smo mjere proveli u svih 20 zemalja. Imali smo samo jedan smrtni slučaj među zaposlenima. Nažalost, preminuo je naš mlađi radnik u Bugarskoj. Imali smo i nekoliko težih slučajeva bolesti COVID-19. Ipak, mislimo da smo epidemiološke mjere jako dobro proveli i da smo ljudske žrtve i štete u poslovanju ograničili na najmanju mjeru.

Čemu pripisujete rast prihoda tijekom pandemije koja je mnogima pokvarila poslovanje?

– Naša se roba jednako traži, neovisno o tome sjede li ljudi kod kuće ili normalno odlaze na posao. Radi se o proizvodima za široku potrošnju, kao što je osobna higijena. Njihova je prodaja ostala na istoj razini. S druge strane, neka su poduzeća u pandemiji stradala, pa su njihovi brendovi pripali nama. U nekim smo područjima nešto izgubili, recimo u turističkoj djelatnosti i u prodaji kozmetike. Međutim, puno smo više dobili na prometu modnih proizvoda, tenisica i cipela.

»Spas« u tiskanju novca

​​Inflacija, koje proteklih godina u Hrvatskoj gotovo i nije bilo, u rujnu je porasla na 3,3 posto, a u zemljama eurozone veća je od 4 posto na godišnjoj razini. Zašto cijene tako rastu?

– Moja je procjena da bi se inflacija u dogledno vrijeme mogla popeti na 30 posto, kod nas i u Europi. Gledajte, da bi se gospodarstvo spasilo od posljedica pandemije, potreban je golem novac kojeg u državnim proračunima nema dovoljno. Stoga su ga centralne banke tiskale. Mislim da se dodatno tiskalo oko 30 posto novčane mase da bi gospodarstvo ostalo na nogama. Nije bilo puno izbora, jer ako gospodarstvo poklekne, pokleknut će i države koje će ostati bez prihoda. Ukratko, države su učinile sve za spas gospodarstva, ali tih dodatnih 30 posto natiskanog novca moglo bi pridonijeti i rastu inflacije od 30 posto.
Cijene strmoglavo rastu na brojnim područjima. Samo u građevinarstvu čelik je poskupio 100 posto, a jako su skočile cijene drva, aluminija i ostalih materijala koji se ugrađuju u stanove, kuće. Možemo očekivati da će stanovi poskupjeti za nekih 50 posto. Primjerice, u središtu Ljubljane stanovi se već prodaju za pet do sedam tisuća eura po kvadratu, a u ostalim dijelovima grada teško ih je naći po cijeni manjoj od četiri tisuće eura. Mislim da ćemo morati biti strpljivi i da izlazak iz krize neće biti jednostavan.

Poduzetnici često govore da bi ih država trebala rasteretiti od poreza, doprinosa i ostalih nameta, kako bi lakše poslovali. Kako će se država odreći prihoda ako ima sve više izvanrednih troškova – za rješavanje posljedica pandemije i klimatskih promjena?

– Država ne može dodatno opteretiti gospodarstvo. Ono ima tijesne profite, a neki čak imaju gubitke. Pojedine tvrtke mogu završiti i u stečaju. Ako se to dogodi, one više neće više plaćati poreze na plaće i profit. Države bi zato morale racionalizirati svoje troškove.

Kako će država doći do dodatnog novca ako ne optereti poduzetnike?

– Ne može ih više opteretiti. Države su stoga, kako sam već spomenuo, bile primorane tiskati novac, jer u proračunima nije bilo dovoljno sredstava za nositi se s izazovima pandemije. Što se tiče Hrvatske, mislim da je rješenje europski novac. Istina, to nije helikopterski novac i on se ne može dobiti bez ispunjavanja određenih uvjeta. Taj novac dolazi za određene projekte koje moramo realizirati.

EU novac zdravima

Kako ocjenjujete to što će najveći dio novca iz europskog Fonda za oporavak, prema dosadašnjim informacijama, otići u gradnju infrastrukture u Hrvatskoj?

– Mislim da to nije najbolje rješenje jer investicije u infrastrukturu sporo vraćaju uloženi novac. Moramo investirati u projekte koji brzo vraćaju novac i otvaraju nova radna mjesta. Tako možemo bitno popraviti gospodarsku situaciju u zemlji. Ako prioritet bude infrastruktura, sagradit ćemo željeznice, škole i dječje vrtiće koje neće imati tko koristiti, jer će naši ljudi – zbog stanja u zemlji – morati i dalje odlaziti u Njemačku, Irsku i ostale države.
Gledajte, predsjednik Vlade, gospodin Plenković, ima jako dobar ugled u Europskoj uniji i mislim da je Hrvatska stoga i dobila veći europski novac od onoga što bi joj pripalo s obzirom na njezinu veličinu. To je jako dobro. Međutim, sada treba pripaziti kamo taj novac ide. Ne smije otići već uništenim državnim i paradržavnim tvrtkama kojima bi novac na neko vrijeme popravio situaciju i odgodio neizbježni kolaps. Novac treba ići zdravim tvrtkama koje se temelje na postojećim hrvatskim resursima, sposobnima da plaćaju svoje ljude i servisiraju državni proračun te su dugoročno održive.

Slažete li se s ostalim poslodavcima u privatnom sektoru koji kažu da će dobiti premali dio kolača?

– Slažem se. Mojoj kompaniji, istina, ne treba ništa. Međutim, kada se europski novac bude dijelio, kao i ostali poduzetnici, pažljivo ću pratiti kamo on odlazi.

Cijepljenje – obavezno

Kako ocjenjujete mjere Vlade protiv pandemije?

– Vlada je dobro učinila što je novac poreznih obveznika davala poduzećima koja je kratkoročno ugrozila pandemija, kako bi ona ostala na nogama i mogla se oporaviti te dugoročno poslovati. Da toga nije bilo, danas bismo imali puno težu situaciju. Država je reagirala i dobrim mjerama protiv širenja zaraze. Međutim, mislim da je već prije nekoliko mjeseci trebala uvesti strože epidemiološke mjere. Situacija u Hrvatskoj i svijetu vrlo je ozbiljna, a mi se, kao ljudi, ponašamo dosta nonšalantno.

Što bi trebalo učiniti s obzirom na aktualni vrhunac pandemije? Ponovo zatvoriti gospodarstvo i ograničiti okupljanja, ili uvesti obavezno cijepljenje građana?

– Nisam za novo zatvaranje. Zauzimam se za obavezno cijepljenje ljudi. Smatram da nikome tko nije dva puta cijepljen, ili nema COVID-potvrdu, ne bi trebalo dopustiti ulazak u dućan, pa ni u zdravstvene ustanove. Ako se netko ne želi cijepiti, trebao bi sam snositi i troškove svoga liječenja od COVID-19 bolesti.

Znači, podržavate zakonsko uvođenje obaveznog cijepljenja?

– Da, jer je situacija s pandemijom puno ozbiljnija nego što se to mnogima čini. Svatko se mora cijepiti, uz opravdane iznimke. Ako netko nema COVID-potvrdu, ne bi smio ući u dućan, školu, bolnicu, u kino, tamo gdje se ljudi okupljaju. Ako se netko ne želi cijepiti, mogao bi živjeti kod kuće, sam, dok nevolja ne prođe.

A ako misli da cijepljenje treba ostati njegov slobodan izbor?

– Ako tako misli, u redu. Međutim, ako se razboli od COVID-19, neka sam plati svoje liječenje.

U slučaju brojnih zaraznih bolesti cijepljenje je obavezno. Zašto države oklijevaju u uvođenju zakonske obaveze cijepljenja i protiv korone?

– Nije mi posve jasno. U ovom trenutku 50 ljudi dnevno umire od COVID-19. Kome to ide na dušu? Bilo bi logično da netko u takvoj situaciji kaže: ljudi, hajdemo nešto učiniti. A neki se ne žele cijepiti. Kako to? Pa oni otežavaju život svima nama, a ugrožavaju i one koji su cijepljeni.

Pitanje obveznog cijepljenja potežu ponajprije zabrinuti liječnici i građani. Kako objašnjavate to da političke stranke u Saboru ne pokreću takve inicijative, kao da će pandemija sama od sebe nestati? A sve je teža.

– Političke stranke se bore međusobno i ne gledaju uvijek interese društva. Svaka ima svoju optiku. Problem je u tome što nemamo generalni smjer kretanja. Kada slušam njihove nastupe u Saboru, često se pitam koliko oni imaju veze s realnošću, a pogotovo s gospodarstvom. Temelj svake države je gospodarstvo i bez njega nema uspješne države. Gospodarstvo sve nas hrani i moramo ga nositi kao kap vode na dlanu. Moramo u institucijama države imati ljude koji o gospodarstvu puno znaju. A bojim se da u Vladi danas gotovo nema ljudi koji su na dužnost došli iz gospodarstva, iz realnog sektora.

Radnici jamstvo konkurentnosti

Čemu pripisujete to što se vaša kompanija uspjela održati i proširiti Europom, unatoč oštroj međunarodnoj konkurenciji?

– Od samog početka rada kompanije, ideju sam izdigao iznad hijerarhije. Napravio sam to da ideja vodi kompaniju, a da je hijerarhija samo struktura koja tu ideju provodi. Dobrim se pokazalo i to što sam čovjeka stavio u prvi plan. Mislim da je u poduzetništvu najvažnija briga za ljude, a ne za luksuz. Dobar poduzetnik ne kupuje jahte i ne živi luksuzno, a da njegov radnik istodobno živi od minimalne plaće i da nema dovoljno za svoju egzistenciju. Ponavljam, moje je mišljenje da je poduzetništvo briga za ljude. Tako sam se ponašao cijeli život, a tako će biti i dalje.

Upravo tome pripisujete uspjeh svoje kompanije?

– Da. Dobri, kvalitetni radnici i menadžeri su konkurentni. Tada je i poduzeće konkurentno, pa dobiva nove poslove.

Zanima me to zato što mnogi poduzetnici smatraju da je konkurentnost samo pitanje što manjih troškova, pa u tom kontekstu radnicima gledaju dati što nižu plaću.

– Rad je trošak, ali radnik nije trošak. Kada stvorite višak vrijednosti, morate ga pošteno podijeliti između sebe, uprave i radnika. Ja sam oduvijek vodio računa da radnik bude nagrađen pristojnom plaćom. Ako netko misli drukčije, vjerujem da ruši konkurentnost svoga poduzeća. Mislim da radnik koji je dobro plaćen i ima mogućnost za relativno dobar život u svojoj sredini, pomaže konkurentnosti poduzeća. Ako je poduzeće konkurentnije, može dobiti nove poslove. Ako ima nove poslove, poduzeće ima i veću mogućnost za plaćanje radnika.
To nije jedina stvar o kojoj poduzetnik mora brinuti. Mora voditi računa o dugoročnoj održivosti poduzeća, njegovoj konkurentnosti, o dobivanju novih poslova, a ne smije dopustiti ni da mu tehnologija zastari. Ako ne bismo napravili nove logističke centre s novom tehnologijom, mogli bismo izgubiti poslove. No, u svemu tome važno je i dobro platiti radnika kako bi poduzeće smatrao svojim.