Izbor glavnog državnog odvjetnika i njegov sukob s Uredom europskog javnog tužitelja (EPPO), netransparentan izbor sudaca i sumnjiv Zakon o lobiranju dio je sadržaja dokumenta za potrebe Europske komisije i idućeg Izvještaja o vladavini prava u Hrvatskoj za 2025. godinu. Prilog kritičkih opaski potpisuje 18 nevladinih organizacija u Hrvatskoj s ciljem jačanja i zaštite pravnog sustava i neovisnosti institucija od korupcije i političkog kadroviranja.

Centar »Miko Tripalo«

Centar za demokraciju i pravo »Miko Tripalo« i Kuća ljudskih prava projektom »Jačanje kapaciteta civilnog društva za zaštitu i unapređivanje vladavine prava u Hrvatskoj« nastoje, kako kažu, »osnažiti zagovaračku ulogu nevladinih organizacija za unapređivanje i promociju vladavine prava u Hrvatskoj kao jedne od temeljnih vrijednosti EU-a«.

Centar ističe da je krajnji cilj projekta utjecati na politike koje pokrivaju izazove vezane uz vladavinu prava u kontekstu ljudskih prava i funkcioniranja demokratskog sustava kao tri neodvojiva stupa na kojima počiva europsko demokratsko društvo.

Zajednički prilog Izvještaju o vladavini prava za 2025. pripremili su Centar »Miko Tripalo« i Kuća ljudskih prava Zagreb a supotpisuje ga neformalna koalicija ostalih 16 organizacija civilnog društva. U poglavlju o pravosudnom sustavu mreža nevladinih organizacija traži informacije o poduzetim radnjama na osnovi preporuka Komisije hrvatskim vlastima iz prethodnog Izvješća za 2024.

Nemili sukob

– Povjerenje javnosti u predanost pravosuđa borbi protiv korupcije dodatno je narušeno imenovanjem vrlo kontroverznog suca Visokog kaznenog suda Ivana Turudića na dužnost glavnog državnog odvjetnika koji je usko povezan s vladajućom političkom strankom. Daljnja šteta za njegov ugled otkriće je iz sučevog dopisivanja s Josipom Pleslić, bivšom Rimac, nekadašnjom HDZ-ovom državnom tajnicom pod istragom USKOK-a te noćna vožnja sa Zdravkom Mamićem, bivšim predsjednikom nogometnog kluba Dinamo koji je osuđen zbog izvlačenja novca iz Dinama, a sada živi u BiH kao bjegunac. Turudić je bio i član radne skupine koja je radila na izmjenama Kaznenog zakona uvođenjem novog kaznenog djela odavanja podataka iz izvida, ističe se u prilogu Europskoj komisiji.

Uvršten je i nemili sukob s kraja prošle godine između EPPO-a i Turudića koji je oduzeo nadležnost europskom tužiteljstvu u antikorupcijskoj istrazi protiv inkriminiranog bivšeg HDZ-ovog ministra zdravstva Vilija Beroša, Hrvoja Petrača i ostalih u aferi preplaćene javne nabave uređaja za domaće bolnice.

– Turudić je prije imenovanja javno izražavao dvojbe ima li Hrvatska koristi od članstva u EPPO-u. Glavni državni odvjetnik ovlašten je odlučiti o sukobu nadležnosti između državnog odvjetništva i europskog tužiteljstva, bez mogućnosti daljnjeg pravnog osporavanja. Ovo pitanje pojavilo se u kaznenom postupku protiv ministra zdravstva kada je novoimenovani glavni državni odvjetnik oduzeo slučaj EPPO-u i našao se, zajedno s premijerom, u javnom sukobu s EPPO-om. GONG se obratio Odboru za peticije Europskog parlamenta u studenome 2024., ukazujući na nedosljednosti između hrvatskog zakonodavstva i Uredbe o Uredu europskog javnog tužitelja, piše u materijalima za EK.

Istaknuto je i da je način izbora sudaca među razlozima za ogroman izostanak povjerenja javnosti u pravosuđe.

– Ništa se nije promijenilo od predaje ranijih dopisa nevladinih organizacija u prilog Izvještaja o vladavini prava za 2024. i 2023. Izbor sudaca i njihovo napredovanje ostali su netransparentni. Isto vrijedi i za izbor članova Državnog sudbenog vijeća. Predsjednici sudova imaju velike ovlasti za delegiranje i izmještanje predmeta na druge sudove u svrhu »izjednačavanja opterećenja sudaca« dok su uvjeti za takvu preraspodjelu neprecizni. Dodatno su proširene diskrecijske ovlasti predsjednika sudova, a rizik od zloupotrebe takvog prava je velik, ističe se u prilogu nevladinih organizacija.

Protivno OECD-u

Osvrćući se na Zakon o lobiranju, koji je na velika zvona stupio na snagu 1. listopada, pišu da je on protivan i načelima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u dijelu koji se tiče pravodobnog izvještavanja i javno dostupnih podataka o lobističkim poslovima. Upravo ovih dana hrvatska Vlada slavljenički je najavila kako RH očekuje ulazak u »elitni klub« najprosperitetnijih zemalja svijeta u prvoj polovici iduće godine nakon silnih zakonodavnih izmjena i prilagodbi. Logično je očekivati da se novodonesenom Zakonu o lobiranju smiješe izmjene i dopune. Ako bi nova transparentna regulativa ispala kao poetska pravda za civilni sektor, ona bi u konačnici bila privlačna za ozbiljne investitore, a odvraćajuća za špekulativni kapital i mutne »developere« s kojima je Hrvatska dosad imala loša iskustva.

Netransparentno lobiranje

Civilni sektor naglašava da toliko spominjana transparentnost nije zaživjela ni u novom Zakonu o lobiranju.

– Unatoč brojnim preporukama međunarodnih organizacija civilnog društva, konačno rješenje ne osigurava dovoljnu transparentnost u lobiranju, jer neće omogućiti javnosti da se zna tko, kada i kod koga lobira. Civilno društvo također se svrstava u lobiste, iako zastupa interese zajednice, a ne privatne interese. Transparentnost uključuje ne samo identificiranje lobista, već i otkrivanje sastanaka i tema o kojima se raspravljalo. Međutim, samo lobisti moraju godišnje izvještavati, dok same osobe kod kojih se lobira nemaju nikakvih obaveza. Izvješća dostavljena Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa neće biti javno dostupna, a to potkopava povjerenje javnosti i slabi ulogu građana u oblikovanja politika, piše u materijalima za EK.

Budući da su osobe upisane u Registar lobista dužne podnositi izvješća o svojim aktivnostima Komisiji do 31. ožujka za lobiranja iz prethodne godine, to znači da ni Komisija ni javnost neće biti obaviješteni u stvarnom vremenu o dogovorenim aranžmanima, naglašavaju udruge upozoravajući da je zakon sadržajno u suprotnosti »sa samim sobom«, odnosno ciljem ograničavanja nedopuštenog utjecaja.