Osam puta na početku: Ostali bez posla, ali nisu htjeli čamiti na burzi rada

Imam 51, 52 godine života, na burzi rada sam. Poslovi koji mi se nude, ne odgovaraju mi, prisjeća se ekonomistica Maja... Bio sam menadžer prodaje u jednom mađarskom start-up poduzeću koje smo izgradili u Hrvatskoj, a onda sam ostao bez posla, priča Igor

Ostati bez posla nakon 24 godine staža, a zapravo 30 godina rada, kada se zbroje i one godine neformalnog rada, nije nimalo lako. Možeš ili pasti u depresiju, čekati na burzi rada mirovinu – jer praksa pokazuje da stariji radnici nakon što ostanu bez posla teško nalaze novi – ili se trgnuti i pokušati sam sebi i obitelji osigurati egzistenciju. Da ne želi »čamiti« u nezaposlenosti, ekonomistica Maja Stefanović znala je onog trenutka kada je ostala bez posla u proljeće prošle godine. Njen tadašnji poslodavac zbrinjavao je višak radnika, a ona se odlučila prihvatiti odlazak iz poduzeća računajući kako će za koju godinu, možda, uvjeti biti i lošiji. 

   – Imam 51, 52 godine života, na burzi rada sam. Poslovi koji mi se nude, ne odgovaraju mi – prisjeća se Maja Stefanović svog susreta s nezaposlenošću. Zbrojila je »dva i dva« i odmah odlučila samu sebe zaposliti. Kao početni kapital iskoristila je naknadu za vrijeme nezaposlenosti, koju je s obzirom na dugogodišnji staž mogla »povući« jednokratno. Iskoristila je i potporu za samozapošljavanje, otvorila obrt Format te se bavi savjetovanjem, edukacijom i posredovanjem. Odlučila je svoje znanje i iskustvo stečeno radom u Plivi, gdje je započela karijeru, a potom i Nestleu te Konzumu u području poslovanja s robom široke potrošnje (FMCG) iskoristiti kako bi što duže ostala u svijetu rada. Radila je i kao predavač na Konzumovoj akademiji, a znanje stečeno dugogodišnjim radom i treninzima prenosila je, pa i danas prenosi, gostujući kao predavač kako na Ekonomskom fakultetu, tako i privatnim sveučilištima. 

Trening

– Ja sam u životu, pa, osam puta počinjala iz početka. Svaki prelazak na novi posao je novi početak, tako i na ovo sada gledam. Imala sam sreću da sam tijekom radnog staža radila na poslovima i u firmama koje su mi osigurale dodatnu edukaciju – veli Maja, koja pritom posebno ističe Nestle i Konzum u kojima je prolazila kontinuirane treninge i edukaciju za srednji i viši managment. Dio svoje karijere provela je i izvan Hrvatske, živeći jedno desetljeće u Nizozemskoj, Švedskoj i Albaniji. U Hrvatsku se vratila sredinom devedesetih i od tada kontinuirano radi u području poslovanja s robom široke potrošnje. 

Prije pola godine Igor je izišao iz »programa« burze, a sada je kroz stručno osposobljavanje zaposlio jednu nezaposlenu osobu.    – Izvukao sam jednu osobu iz nezaposlenosti pa će u ovih godinu dana koliko mjera traje steći znanje praktičnog rada i iskustvo.

   – Bez permanentog učenja nema napretka. Cijeli se život dodatno obrazujem, pa i kada sam ostala bez posla, odmah sam upisala i završila edukaciju za voditelja izrade i provedbe projekata financiranih iz fondova EU – priča nam Maja Stefanović. Osim savjetovanja, edukacije i posredovanja u segmentu maloprodaje, želja joj je uključiti se i u projekte obrazovanja nezaposlenih osoba.    – To je veliki projekt na kojem sada radim. Pokušavam osmisliti program prekvalifikacije nezaposlenih osoba sa srednjoškolskim obrazovanjem – ističe Maja Stefanović, ne želeći ulaziti u detalje projekta koji još osmišljava. No, želja joj je surađivati s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Prvotni šok zbog ulaska u nezaposlenost naša sugovornica brzo je potisnula osmislivši kako će zaposliti samu sebe.     Našem drugom sugovorniku, Igoru Pilepiću, unatoč iskustvu na managerskim pozicijama trebalo je malo više vremena da se prilagodi novoj situaciji. No, oboje ističu kako su im veliku podršku u poslovnom osamostaljivanju pružili savjetnici na burzi rada.    

Kutija na stolu

Iako je od 16. godine naučio raditi »za sebe« Pilepića zatekao je otkaz za koji kaže da je tipični filmski – na radnom mjestu dočekala ga je kutija u koju je valjalo ubaciti sve osobne stvari i napustiti ured.    – Bio sam menadžer prodaje u jednom mađarskom start-up poduzeću koje smo izgradili u Hrvatskoj. A onda sam ostao bez posla. Najprije sam se javljao na poslove koje odgovaraju mom obrazovanju i poziciji koju sam prije nezaposlenosti radio, a onda na sve oglase – veli Igor koji je nezaposlen proveo tri godine. Prodaja osiguranja, kojom se bavio od srednjoškolskog doba, financirala mu je i studij ekonomije. No, bez obzira na iskustvo, nezaposlenost ga je zatekla. Shvatio je, veli, nako gotovo tri godine, da tako više ne ide. 

   – Završio sam ekonomiju, ali ljubav života mi je glazba. S dva prijatelja imam band Davidian, i odlučio sam tu svoju ljubav pretvoriti u posao – priča nam Ivan Pilepić. Veli kako je mogao raditi nešto na crno, ali da to nije njegov način života. Uz pomoć savjetnika na burzi, osmislio je projekt vlastitog samozapošljavanja. Osnovao je jedostavno poduzeće »33pt«, koje je ime dobilo po pjesmi benda čiji je član. Bavi se nizom poslova, od snimanja videospotova i reklama, prodaje IT opremu kao »outsourcani« kanal velikih distributera, do snimanja 3D animacija. Nedavno je postao generalni zastupnik jedne američke firme koja proizvodi specifične kamere malih dimenzija, te švicarske firme koja se bavi IT sigurnosnim rješenjima. 

Gume i facebook

Igoru je želja da firma jednog dana postane poduzeće koja će pravnim osobama ponuditi kompletnu uslugu poslova koji nisu vezani uz njihovo osnovno poslovanje.    – Ako netko prodaje gume, zbog čega bi se bavio knjigovodstvom, održavanjem facebook računa… Jer, ako provede tri sata na »fejsu«, to vrijeme ne prodaje gume, od čega živi – objašnjava Igor logiku na kojoj temelji poslovanje. Ovisno o poslu angažira suradnike koji će ga odraditi, pa se tako, primjerice, bavi i prevođenjem. Upravo piše i projekt nastojeći privući sredstva iz EU fondova za poticaj uvođenja informacijske tehnologije za unapređenje poslovnog okruženja. 

   – Ideja firme je da naš band opstane, i da jednog dana i ostatak benda nađe radno mjesto u firmi – veli nam Igor. Kaže, u samozapošljavanje je krenuo s »početnim kapitalom od minus 20 tisuća kuna«. I dok je nekada vozio sportski automobil, danas je pješak, bježi od kreditnog zaduživanja, kartica… Moto u poslovanju mu je – bolje zaraditi 100 kuna, nego uletjeti u veliki posao koji neće biti plaćen. »Mene jedan neplaćeni posao šalje u blokadu i zato sve što radim, radim isključivo avansno«, veli Igor.