U suvremenom društvu, srećom, granice između tradicionalno muških i ženskih poslova polako se, ali sigurno brišu. Ipak, apsolutna pobjeda jednakosti i ravnopravnosti dug je put, a svaka žena, ili muškarac, koja se odvaži raditi posao koji okolina percipira rezerviranim za određeni spol značajna je karika u gradnji svijeta koji vrednuje samo – sposobnost.

Primjerice, dok se u većini sredina komunalni redari i dalje doživljavaju kao tipično »muška« profesija, Zadar pokazuje kako marljivost i predanost poslu ne poznaju rodne podjele. Priča o simpatičnim komunalnim redaricama svjedoči o važnosti promicanja ravnopravnosti na svim razinama društva te otvara put za nove generacije koje više neće doživljavati poslove kroz prizmu zastarjelih podjela.

Dinamičan posao

Glorija Zrilić Buterin, 38-godišnjakinja, probila je led prošle godine, a pridružile su joj se 27-godišnje Nada Ivanac i Jelena Perić. Motivira ih želja za pomaganjem, a posebno vole dinamičan, terenski rad.

– Pokreće me sama ideja da mogu pomoći nekome svojim radom, utjecati na kvalitetu života kako svoju, tako i svojih sugrađana, avantura koju ovaj posao pruža te, kod mene u datom trenutku, želja za promjenom, započinje Glorija, a Nada dodaje da je posebno veseli što je u pitanju terenski posao.

Jelenu privlači dinamičnost, kao i mogućnost da nauči nešto novo, a napominje da, iako se uvijek navodi da je komunalno redarstvo isključivo muški posao, omogućuje i ženama napredovanje i ističe kako se smanjuje podjela na »muška« i »ženska« zanimanja.

Glorija naglašava da je posebno sretna zbog svojih kolega redara. S obzirom na to da je prva žena u komunalnom redarstvu Grada Zadra, nametalo se pitanje hoće li se moći uhvatiti u koštac sa svim izazovima posla, ali…

– Prihvatili su me od prvog dana kao dio ekipe te svojim savjetima, prijateljstvom i znanjem obogatili moj život, pomogli da se snađem i velika su podrška u svakom trenutku. A kad je riječ o samom poslu, najljepše je kad se predmet završi do kraja i kad svi budu zadovoljni ishodom, priča Glorija, a slaže se i Jelena koja kaže da je najljepši dio posla mogućnost da se pomogne sugrađanima, dok Nadu ispunjava svijest o tome da, zahvaljujući njihovim nalozima, grad postaje ljepši, uredniji, privlačniji…

Razne situacije

Cure su nam ispričale da je njihov svaki radni dan – živahan, a započinje radnim sastankom s kolegama.

– Na temelju prijava građana ili neposrednim opažanjem krećemo u akciju. Telefon neprestano zvoni i naši sugrađani traže rješenje za svoje situacije, probleme. Nekad su to automobili parkirani na zelenoj površini, ulazak u pješačku zonu »Poluotok« bez odobrenja, neuredna zemljišta, ilegalna prodaja, prošireni štekati, grafiti neprimjerenog sadržaja, nepropisno odložen otpad, reklame bez odobrenja, zaustavljanje građevinskih radova u vremenu zabrane gradnje tijekom ljetnog perioda pa sve do ruševina koje svojim urušavanjem predstavljaju neposrednu opasnost za živote svih nas.

Posao je većinom terenski, no svaki izlazak na teren sa sobom nosi i potkrijepljenost papirologijom što iziskuje dosta vremena. Nerijetko djelujemo i u koordinaciji s ostalim službama kao što su Obala i lučice, policija ili vatrogasci.

Svaki je dan drugačiji od prethodnog te proleti u čas, no isto tako posao je odgovoran, stresan te zahtijeva znanje brojnih odluka, pravilnika i zakona po kojima postupamo, kazuje Glorija, a Nada ističe:

– Pored zadanih zaduženja, bitnu ulogu igra i operativni rad, na ulici u kontaktu s građanima kao i neposredna zapažanja nas samih. Kao na filmu, najubitačnija je papirologija, ovaj terenski dio je puno dinamičniji, zanimljiviji, kaže Nada.

Često je stresno, prilikom intervencija ne znaju što će sve zateći.

– Mogu nas dočekati prijavitelji koji nisu u dobrim odnosima sa susjedom ili rođakom ili bratom pa nekad u tim situacijama glumimo policajce, čak dođe i do fizičkog obračuna, kazuje Jelena.

Na meti kritika

Nažalost, naglašavaju sugovornice, ovo je posao koji se nedovoljno cijeni i koliko god posla naprave i truda ulože, uvijek se nađe netko nezadovoljan.

– Nas je malo i radimo koliko god stignemo, često se ljudi iznenade brzinom kojom izađemo na teren i pokrenemo postupak. Komunikacija s građanima jako nam je bitna te na svaki poziv odgovaramo u što kraćem roku.

Sam sustav nekad ne dopušta da se stvari odvijaju brže te smo često na meti kritika i ispada da nismo odradili svoj dio posla, a jesmo. Neovisno o tome, bio u pitanju muškarac ili žena, posao nije toliko atraktivan i zbog primanja, ali i stresa koji nosi. Ipak, ako mogu ja, može i svaka druga žena, samo hrabro, poručuje Glorija, a sve su suglasne s jednim – u ovom poslu potrebno je što više žena.

Naše su redarice, osim održavanja grada, razbile i sve predrasude, zahvaljujući vlastitom angažmanu, kao i podršci nadležnog upravnog odjela.

– Ne mogu reći da je bilo nekih predrasuda, često mi znaju reći da im je draže kad ih kazni žena nego muškarac ha, ha. Šalu na stranu, na početku je bilo šokiranih lica, govorili su mi da ovo nije ženski posao, ali sad su već navikli na to, čak im, kako sam navela, nekad bude draže da postupa žena.

Osim što smo često i »policajci« u nezahvalnim situacijama ili konfliktima, vrlo je bitan taj psihološki pristup svakoj osobi, kako prijavitelju, tako i prijavljenom, tumači Glorija koja je puno pomogla i ostalim kolegicama, a Nada ističe kako su odlični svi u Odsjeku za komunalno redarstvo, ali i u cijelom Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša.

Na koncu, Jelena dodaje da su ljudi postali svjesni da nema podjele na muške ili ženske poslove. Dapače, pozitivno reagiraju kad vide komunalne redarice na terenu. Predanost i uspjeh Glorije, Nade i Jelene pokazuju kako su sposobnost i motivacija daleko važniji od rodnih stereotipa. Iako je izazova još uvijek mnogo, ove žene hrabro razbijaju predrasude.