Gošća novogodišnje Rijeke bila je i iznimna Lejla Kusturica iz BiH. Dugogodišnja aktivistica, višestruko nagrađivana za svoj rad koji je prvenstveno usmjeren na sklad prirode i društva, direktorica je ACT-a, Fondacije Atelje za društvene promjene, koju je osnovala Marsela Pećanac, rodom Sarajka, no godinama stanovnica SAD-a.

Kusturica je pravnica po struci, no veći dio svog profesionalnog života provela je kao aktivistica čiji je najvažniji cilj ekološko očuvanje Bosne i Hercegovine, posebno kad je u pitanju iskorištavanje prirodnih bogatstava.

No, kako je Fondacija na čijem je čelu itekako angažirana i na okupljanju umjetnika zapadnog Balkana, neminovna je i komponenta njezinog rada i ona – politička. Mada, kako sama odmah ističe, ne na način kako je doživljavaju političari njezine zemlje.

Mi bismo pak dodali – sasvim sigurno ne ni na način kako tu aktivnost doživljava većina hrvatskih političara. Kusturica je u BiH jedno od istaknutih lica aktivizma, baš kao što je i ACT jedna od najvažnijih grassroot nevladinih organizacija koja u središtu zanimanja ima ekologiju, kao i općenitu ravnotežu društva u kojem živi i za čije se kvalitativne iskorake, u svakom smislu, zalaže.

Pokretač promjena

Godinu koja je prošla u velikoj je mjeri obilježila tragedija u Jablanici. Do nje je, kako tvrde eksperti, došlo upravo zbog neprimjerenog iskorištavanja resursa, zbog nebrige za ekologiju i ekološku ravnotežu. Je li, uz sav užas koji je proizvela, ipak pokrenula i neke pozitivne pomake?

– Poplave koje su u listopadu prošle godine pogodile područje Jablanice, Konjica i Fojnice u BiH su donijele tugu, šok i ljutnju među građane i građanke Bosne i Hercegovine, ali i regije. Kako su nebrojeno puta isticali brojni stručnjaci, uzrok ove katastrofe ne leži samo u činjenici da smo imali obilne kiše, već i u neodgovornom iskorištavanju prirodnih resursa, nebrizi za okoliš i ravnotežu u prirodi.

Aktivisti godinama upozoravaju na mogućnost ovakvih scenarija. Nažalost, u deset godina imali smo dvije katastrofalne poplave s milijunskim štetama, ali daleko gore – s ljudskim žrtvama. Gotovo 50 ljudi je poginulo 2014. i 2024. godine, i nitko još uvijek nije otišao u zatvor.

Smatramo da je upravo neodgovornost političara i njihov fokus na održavanju pozicija vlasti razlog zašto nemamo dobre politike u oblasti okoliša – radi se o jednom dosta trulom odnosu prema ljudima i prirodi što je počelo doslovno ubijati obične ljude.

Mi nemamo zakon o šumama u tom dijelu države gdje su bile ovogodišnje poplave, imamo zastarjele zakone o vodama, nemamo novi usuglašeni prostorni plan u ovom dijelu države, niti je postojeći usklađen s mapom klizišta i bujičnih tokova, rijeke nam se betoniraju, šume se sijeku nemilice, kamenolomi se rade u blizini naselja, nemamo strategije za preveniranje ovakvih katastrofa – uzevši to sve u obzir, uopće nije čudno da nam se ovo dešava, ali je strašno i neodgovorno jer ova pitanja nisu partijsko politička ili nacionalna – ovo je pitanje opstanka ljudi, zaštite domova i održivog razvoja i života.

Međutim, usprkos svemu, ova tragedija može i mora biti i pokretač promjena, ako svi zajedno natjeramo vlasti da prepoznaju ozbiljnost situacije i poduzmu hitne korake ka sistemskim rješenjima. ACT je već poduzeo neke korake.

Vlast mora donijeti konkretne mjere kako bi se osigurao dugoročni održivi razvoj zajednica, a ne neodgovorno korištenje resursa koje gledamo u cijeloj Bosni i Hercegovini svakodnevno. Nada je u ljudima koji se samoorganiziraju i koji ne dozvoljavaju da im se uništavaju pretpostavke za život – zdrava zemlja, šume, rijeke – tako što zahtijevaju od institucija da rade svoj posao.

Planiran razvoj

Poseban fokus vašeg rada usmjeren je na očuvanje rijeka, ne samo Bosne i Hercegovine. Kakva je po tom pitanju suradnja s vama susjednim državama?

– Imamo običaj reći da nas rijeke spajaju, eliminiraju nametnute granice i podjele, i zbog toga se udružujemo da ih branimo. Naše zajedništvo u obrani regionalnih rijeka, šuma, zraka i, puno šire, prava na život teče upravo poput rijeka koje ne poznaju administrativne granice.

Posljednjih godina aktivisti iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Albanije proveli su više zajedničkih aktivnosti usmjerenih na obranu naših rijeka od profiterskih kandži, što je ovoj plemenitoj ekološkoj borbi dalo novu dimenziju.

Osnivanjem regionalnog saveza »Obranimo r(ij)eke Balkana« u Sarajevu u ljeto 2021. godine dodatno smo se uvezali, zbližili i, dugoročno promatrano, stvorili regionalni savez koji, kroz združeno djelovanje članica, ima potencijal ostvariti velike stvari u periodu pred nama.

Ono što nas posebno raduje je nevjerojatna podrška građanki i građana regije svim aktivnostima koje provodimo, što potvrđuje da ekološka svijest u našim zemljama dolazi na sve veći nivo. Većina ljudi osjeća povezanost s prirodom, želi živjeti u zdravoj životnoj sredini, imati čistu vodu i zdravu hranu i želi svojoj djeci ostaviti bolji svijet.

Jedna od akcija za spas Une

Poznato nam je da ste pohvalili potez Hrvatske koja je nedavno zabranila izgradnju hidroelektrane na Uni? Kako, s obzirom na golem bosanskohercegovački hidropotencijal, pomiriti potrebu za energijom, u ovom slučaju obnovljivom, i ekologiju?

– Jedna od stvari koja se nerijetko spočitava ekološkim aktivistima jest da smo mi nekakvi kočničari i protivnici razvoja, što apsolutno nije točno. Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT ni ostala udruženja/neformalne grupe građana iz Bosne i Hercegovine i regije s kojima surađujemo nikada nisu bili, niti će biti protiv razvoja, ali jedino i isključivo razvoja koji će biti strateški planiran i u obzir uzeti prvenstveno potrebe lokalnih zajednica.

U odlučivanje o pitanjima koja se tiču naših zajedničkih dobara, životne sredine, trebaju biti uključeni svi – pri tome mislim i na lokalno stanovništvo i udruženja i neformalne grupe građana, kao i nezavisne predstavnike stručne i akademske zajednice.

Ono što sada imamo su tipična ad hoc djelovanja investitora i političara, bez jasnih planova, vizija i ciljeva, što, uz isključivanje lokalnog stanovništva iz procesa odlučivanja, dovodi do situacija u kojima naši građani i građanke tijelima moraju braniti zajednice u kojima žive od različitih štetnih projekata.

Energetski sistem i općenito energetska politika ne smiju biti taoci različitih interesnih i tajkunskih lobija koji naša prirodna dobra gledaju isključivo kao plijen ili poligon za dodatno bogaćenje.

Što se tiče konkretno bosanskohercegovačkog hidropotencijala, on je značajnim dijelom iskorišten još u vremenu bivše zajedničke države. Prije eventualne izgradnje novih kapaciteta nužno je, kako se to u narodu kaže, staviti stvari na vagu – što dobivamo, a što gubimo u tom slučaju.

Ovdje bih posebno naglasila da Bosna i Hercegovina ima potencijal razvijati se i živjeti od zaštite svoje prirode u korist većeg broja ljudi, umjesto eksploatacije za veliku korist šačice ljudi. I ove razvojne šanse, tzv. neenergetske potencijale, također je nužno uzeti u ozbiljno razmatranje pri usvajanju strategija i donošenja odluka koje se tiču energetike.

To sada, kao što sam istaknula, nije slučaj, što za posljedicu ima situaciju da jednostavno ne znamo gdje idemo, niti gdje želimo stići kada je ova značajna oblast u pitanju. Vlasti na svim nivoima imaju odgovornost i obavezu prema građanima i građankama ove države i našoj jedinstvenoj prirodi da promijene taj kurs.

Buđenje svijesti

Jako ste cijenjeni u čitavoj regiji, na otvorenju jubilarnog 30. Sarajevo Film Festivala, na crvenom tepihu su prolazili uzvanici u vašim majicama s pozivom na očuvanje rijeka Balkana. S obzirom na to da je iza vas već ne tako mali niz godina rada, kakve pomake bilježite? Je li vas formalna, institucionalna politika počela više slušati, uvažavati vaše stavove i poruke?

– Podrška koju smo dobili na Sarajevo Film Festivalu bila je nevjerojatno važna, ne samo zbog simbolike, već i zbog činjenice da je skrenula pažnju na borbu za očuvanje rijeka Balkana na regionalnom i međunarodnom nivou.

Javnost, umjetnici, pa čak i neki političari, jasno su stali na stranu onih koji se bore za okoliš. Svaki vid borbe je važan, i nošenje majica od strane poznatih lica i odlazak na proteste i pisanje pisama. Apsolutno svaki jer zajedničko malo je formula za pobjedu i uspjeh.

Ovaj događaj pokazao je snagu zajedničke borbe i solidarnosti – kada umjetnici, aktivisti i građani stanu rame uz rame, promjene postaju neizbježne, ma koliko to nekada izgledalo mukotrpno i na dugom štapu.

Ekološka borba traje godinama i dosta je pozitivnih pomaka postignuto. Uspjeli smo spriječiti daljnju gradnju malih hidroelektrana u pola BiH, zahvaljujući kombinaciji pravne borbe, kampanja i međunarodne podrške – tako je zaštićeno na desetke riječnih tokova.

Na primjer, u slučaju rijeke Kruščice i Neretvice, žene i muškarci iz lokalnih zajednica pokazali su kako otpor može postati simbol promjene. Slični primjeri dolaze i iz drugih dijelova regije, gdje su građani i aktivisti uspješno obranili svoje rijeke.

S druge strane, formalne institucije i dalje sporo reagiraju. Iako imamo veći pristup donosiocima odluka i naša poruka se češće čuje, zakonodavni okvir i dalje ostaje neadekvatan. Institucionalna politika mora pokazati više volje za promjenama. Naša očekivanja su jasna: sistemska zaštita prirodnih resursa, usvajanje zakona o zaštiti rijeka i šuma i stroži inspekcijski nadzor.

Bez obzira na spore institucionalne reakcije, podrška javnosti i regionalna solidarnost daju nam snagu. Kampanje poput naše ne zaustavljaju se na granicama – podrška dolazi iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, ali i od međunarodnih organizacija. Ova podrška pokazuje da se borba za okoliš ne vodi samo za sadašnje generacije, već i za buduće, i zbog toga ne odustajemo.

Lejla na Uni

Kakva je suradnja s udrugama sličnim vašoj što rade na teritoriju Hrvatske?

– Možemo slobodno reći da je cijela regija dosta aktivna kada je riječ o ekološkim borbama. Mi svjedočimo jednom buđenju svijesti o značaju zaštite prirodnih bogatstava i zajednicama ljudi koje ne dozvoljavaju da im se uništavaju zrak, voda, šume, zemlja.

Mi smo imali dosta predanu i predivnu suradnju s aktivistima i mještanima s područja vrela Une, jako smo sretni što je suradnja bila i ostala uspješna. U kontaktu smo i s brojnim drugim udrugama iz Hrvatske i regije, i zaista među nama vladaju solidarnost i podrška.

Ove borbe će još dugo biti tu pred nama i jako je važno graditi povjerenje, zajedništvo i solidarnost. Imamo i već spomenuti regionalni savez koji je otvoren za sve koji vjeruju u ove vrijednosti i koji su spremni braniti ono najljepše u našoj regiji – pored običnih ljudi – a to je naša priroda.

U Rijeci kao kod kuće

Što vas je dovelo u Rijeku? Čini nam se da u znatno većoj mjeri Riječani i stanovnici susjednih krajeva za doček Nove godine biraju Sarajevo, nego suprotno?

– U Rijeci sam bila samo jedanput i ostala mi je želja doći ponovo. Ovdje se osjećam kao kod kuće, grad me na neki način podsjeća na rodnu Tuzlu. U zraku je prisutna ta neka »radnička« atmosfera, ljudi su jako ljubazni i srdačni.

Svaka osoba s kojom smo se upoznali je podijelila s nama neku od priča iz nekadašnje zajedničke države, oduševljeno su pričali o Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Veze među našim narodima su neraskidive i Rijeka je grad u kojem to baš osjećam.

Posebno mi se sviđa ime grada kao riječnoj aktivistici. Mislim da nema ništa ljepše nego čuti da ljudi iz regije putuju jedni kod drugih za praznike. To me čini sretnom i jedva čekam da se opet vratim ovdje. Uz to sam ovdje popila i najbolju kavu, iako sam iz Sarajeva!