Foto R. Brmalj
U slučaju da ministar poljoprivrede Davor Romić prihvati prijedlog koji potpisuje načelnik Uprave za ribarstvo Ante Mišura, prema kojemu bi izlov sitne plave ribe na širem području Kvarnera i Velebitskog kanala bio dopušten tek na vanjskoj strani otoka Cresa, cijena od 30 kuna za kilogram srdele, ako ne i viša, mogla bi postati pravilo
Srdela na ribarnici tek nekoliko kašeta, cijena prilično visokih 30 kuna za kilogram – prvi dan lova na sitnu plavu ribu, nakon svibanjskog lovostaja, pružio je odličan uvid u moguću situaciju na tržištu u slučaju da Ministarsto poljoprivrede u djelo provede prijedlog Uprave za ribarstvo o zabrani izlova srdele i inćuna na području gotovo čitavog Kvarnera, Velebitskog kanala i Riječkog zaljeva.
Ponuda srdele na ribarnici toga dana bila je slaba zbog iznimno malog ulova. Naime, na more je iz Rijeke prethodne večeri isplovio samo brod plivaričar »Adria Jedan«, čija se posada vratila s ulovom koji nije bio dostatan ni za pokrivanje potreba riječke ribarnice, a daleko od uobičajenih ulova koji se mjere u tonama. Kad je robe malo, a tražena je, poput srdele, onda i cijena drastično naraste, pa je uslijed zakona ponude i potražnje, na kraju prodavana po 30 kuna, što je cijena poprilično viša od »redovne« koja se najčešće kreće između 10 i 20 kuna za kilogram.
U slučaju da ministar poljoprivrede Davor Romić prihvati prijedlog koji potpisuje načelnik Uprave za ribarstvo Ante Mišura, prema kojemu bi izlov sitne plave ribe na širem području Kvarnera i Velebitskog kanala bio dopušten tek na vanjskoj strani otoka Cresa, cijena od 30 kuna za kilogram srdele, ako ne i viša, mogla bi postati pravilo, a ne iznimka kao u slučaju spomenutog slabog ulova.
Pozicija odlična za izvoz
Situacija je to koja ne bi odgovarala nikome, ni ribarima, kojima bi drastično porasli troškovi poslovanja, zbog toga što bi morali odlaziti u ribolov u puno udaljenija područja ili na otvoreno more, za što neki od njih nemaju ni adekvatne brodove, ni trgovcima koji bi ribu morali dopremati iz udaljenijih luka iskrcaja, što opet povećava troškove i krajnju cijenu, a najmanje od svih bili bi zadovoljni kupci – građani, među kojima je upravo sitna plava riba zbog svoje pristupačne cijene iznimno popularna, dok bi sa zabranom izlova i rastom cijena, onima plićeg džepa i to postalo nepristupačno.
Potvrđuje to i ribar Darian Matešić, zapovjednik broda »Adria Jedan«, koji kaže da će u slučaju zabrane ribolova na »domaćem« terenu, biti primoran s brodom i posadom krenuti put Istre ili Dalmacije.
– Ribolov na ovom našem području nam je posebno važan i kad je lovostaj u Italiji, jer nam omogućava plasman ribe u izvoz, s obzirom na to smo blizu talijanske granice, a i vrlo dobru cijenu na tamošnjem tržištu. Ovako, ako odemo u Dalmaciju ostajemo bez te mogućnosti. Prema prijedlogu Uprave za ribarstvo zabrana bi vrijedila od 1. lipnja do kraja godine, tako da ćemo u tom slučaju morati loviti drugdje. Šteta je to, jer smo prošle godine u ljetnim mjesecima baš na ovom našem području lovili iznimno dobro, a sad ćemo vidjeti što će i kako će biti. Mislim da je ovakva potpuna zabrana i to samo na sjevernom Jadranu, potpuno besmislena, kaže Matešić.
Nezadovoljni i kupci
Potražnja za sitnom plavom ribom na ribarnici je stalna, a zabrana izlova i visoke cijene koje bi je pratile za kupce bi bila prava katastrofa, objašnjava i prodavač s ribarnice Damir Vuković, jedan od rijetkih na čijem »banku« je toga jutra bilo svježih srdela. Unatoč visokoj cijeni, kupaca nije nedostajalo, no Vuković ističe da je za mnoge to preskupo.
– Zabrana bi bila katastrofa prvenstveno za ljude, kupce, jer će cijene plave ribe biti previsoke. Kad se srdela dobro lovi na područjima oko Rijeke, pa su mali troškovi goriva i brzo se dopremi na tržnicu, cijena joj je po deset do najviše petnaest kuna za kilogram. U današnje vrijeme, s obzirom na sve niži životni standard građana, mnogima je to spas. S druge strane, tvrtka za koju radim uložila je velik novac u kupovinu brodova, kamiona, druge opreme, te zapošljava sedamdesetak ljudi, a sada bi nam praktički zabranili da radimo pola godine. Umjesto zabrane, trebalo bi napraviti studije, razgovarati s ribarima, naći rješenje koje će zadovoljiti sve, kaže Vuković.
Kada srdela i inćuna nema na ribarnici, promet je drastično manji, potvrđuje i njegova kolegica Snježana Nekić.
– Redovite kupce poznajemo već godinama, a kad je lovostaj i nema plave ribe, mnogi od njih uopće ni ne dolaze na ribarnicu. Dio ljudi kupuje plavu ribu zbog financija, jer je daleko jeftinija od većine bijele ribe, ali ima i puno ljudi koji redovito kupuju plavu ribu jer je vole. Zbog toga je, kad nema srdela i inćuna, na ribarnici puno manje gužve i manje kupaca, kaže Nekić.
A kupci, poput bračnog para Milić, Senije i Radoslava, koji za sebe kažu da su redoviti konzumenti sitne plave ribe, nisu nimalo zadovoljni najavljenom mogućnošću zabrane izlova koja bi im znatno smanjila ponudu omiljene namirnice.
Drastična zabrana neodrživa
– Plava riba je dobra, zdrava, jeftina i ukusna. Zbog toga smo često na ribarnici kada je ima. Ako bude zabrana, opet ćemo, kao za vrijeme lovostaja, moći kupovati jedino ribu iz uvoza iz Slovenije, i to po znatno višim cijenama od uobičajenih, tako da zabrana ni za koga ne bi bila dobra, kažu Milići.
Delegacija ribara iz Primorsko-goranske županije, s istim tezama da je drastična zabrana neodrživa, ovoga se tjedna sastala s Mišurom u Zagrebu, gdje im je obećano da će biti sastavljen drugačiji prijedlog, koji će ipak dopustiti ribolov u znatno većem dijelu akvatorija, a predstavnici ribara nakon sastanka su poručili da očekuju prijedlog koji će zadovoljiti i njih i Upravu za ribarstvo u njenim nastojanjima da se zaštiti riblji fond, u skladu s obavezama koje određuje Europska komisija. Novi se prijedlog očekuje do sredine idućeg mjeseca, a hoće li u međuvremenu postojeći, o potpunoj zabrani s početkom od 1. lipnja, stupiti na snagu, nitko još ne zna. O svemu smo informacije pokušali dobiti od samog ministarstva, točnije Uprave za ribarstvo, no sva pitanja, o razlozima drastične zabrane jedino na sjevernom Jadranu, pa do konkretnih zaključaka sa sastanka s ribarima, ostala su bez odgovora. Valja se nadati da će ipak prevladati razum, te da će ribarima s područja PGŽ-a biti dopušteno da rade na »domaćem« terenu, a time i građanima da barem plavu ribu, kad se već bijela prodaje po mnogima nepristupačnoj cijeni, mogu redovito imati na svom jelovniku.