Zbog pretrpanosti poslom, niskih plaća i prevelikog broja djece u grupama, zbog čega mnogi napuštaju struku ili odlaze u inozemstvo, a zamjenjuju ih nestručnjaci, odgojitelji u dječjim vrtićima prosvjedovat će 22. listopada na Trgu bana Jelačića.

Kažu kako im više nije »5 do 12«, već »12 i 5«, a od resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja traže da se prestane loptati odgovornošću i prebacivati je na jedinice lokalne samouprave jer sustavu na kojem počiva kompletan poslovni sektor prijeti urušavanje.

Odgojitelji su već dugo izloženi iscrpljujućim radnim uvjetima zbog velikog broja djece u grupama i manjka kadra, zbog čega rade i iznad svojih mogućnosti, a plaća im je nekad jedva malo veća od minimalca.

Njihov se rad i status, tvrde, kontinuirano obezvrjeđuje, a posljedica je toga da u dječje vrtiće na njihova radna mjesta dolazi nestručni kadar koji nema preduvjete za pedagoški rad s djecom.

Pravilnici iluzorni

U proljeće ove godine donesene su izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, ali se njima nije promijenilo ništa osim obveze države da do siječnja 2023. pravilnicima uredi model i načine financijske pomoći jedinicama lokalne samouprave.

– Predugo nam je čekati do siječnja. Očekivali smo puno više od zakona, a vjerovati da će novi pravilnici nešto promijeniti, iluzorno je.

Moramo glasno upozoriti i reći da ovako više ne ide. Percipiraju nas kao sustav kojem je dobro, jer tete su na toplom, tamo se samo igraju…

To sve stoji, ali sustav danas počiva samo na entuzijazmu zaposlenih, ne samo odgojitelja, nego i stručnih djelatnika i svih zaposlenih u sustavu, upozorava Božica Žilić, predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK).

U Hrvatskoj danas manjka oko 5.000 odgojitelja, dok je u razrednoj nastavi u osnovnoj školi oko 3.000 učitelja previše. To je, tvrde sindikalci, dokaz da politika obrazovanja nije sustavno promišljena.

»Nismo protiv toga da nam dođu učitelji razredne, iako su nam najbliži po obrazovanju socijalni pedagozi. Protiv smo načina na koji se omogućava ulazak u svijet rada predškolskih ustanova, da kroz dvije godine prekvalifikacije steknu akademski naziv i ne moraju polagati ni stručni ispit, ni pripravništvo, dok se naši ljudi školuju pet godina«, ističe.

Od proljeća se, međutim, pokazalo da učitelji neće riješiti problem manjka vrtićkih teta, jer se oni uglavnom ne javljaju na natječaje i žele ostati u sustavu osnovnog školstva. Tako se događa da u vrtiće dolazi nestručno osoblje, frizeri ili ekonomisti.

– U sustav se uvlači svašta. Svjesni smo da ljudi nema, i da ćemo u danom trenutku morati primiti i njegovatelje, i dadilje, možda socijalne pedagoge, ali to nije rješenje za našu struku koja se uporno obezvrjeđuje jer joj je zakon to omogućio.

Njegovatelj, na primjer, u vrtiću ne bi smio raditi sam, nego u nazočnosti jednog od odgojitelja, ali u situaciji kad odgojitelja nema dovoljno, događa se da nestručne osobe odrađuju pedagoški rad s djecom, upozorava Žilić.

Rješenje bi bile veće upisne kvote na učiteljskim fakultetima, ali i bolji uvjeti rada u vrtićima. Mladi odlaze iz sustava, demotivirani velikom količinom posla i malim plaćama.

One se kreću od 5.000 do 8.000 kuna bruto, a u dječjim vrtićima u nekim gradovima i općinama jedva prelaze minimalnu plaću od 3.750 kuna.

Zakon o predškolskom odgoju kaže da plaće odgojitelja moraju biti na razini plaća zaposlenih u osnovnoj školi. U stvarnosti, daleko su ispod te granice.

– U nekim gradovima plaće nam zaostaju toliko da nam trebaju godine sindikalnog pregovaranja i rada da bismo dostigli zakonski minimum.

Rijeka je jedan od takvih primjera, a puno ih je. Za razliku od jednog Zadra, gdje se bez ikakvog pregovaranja automatizmom prati školska osnovica i koeficijenti kakve imaju škole. A u konačnici, svi radimo isti posao, navodi čelnica SOMK-a.

Padaju od nemoći

Problem postoji ne samo s odgojiteljima, već i s pomoćno-tehničkim osobljem, pa tako u tom sindikatu imaju prijave da su odgajatelji i po nekoliko dana za redom morali »uskakati« u kuhinju i pomagati im jer nije bilo pomoćnog osoblja…

I ono odlazi u sektore koji su bolje plaćeni, pa se na natječaje za rad u dječjem vrtiću gotovo nitko ne javlja.

»Tko će vam biti glavni kuhar za 5.000 kuna, a u hotelu dobije 8.000 bez ikakvih pregovora?!« – pita se Žilić.

Ravnatelj dječjeg vrtića teško može organizirati posao ako mu u tjedan dana pet ljudi da otkaz, jer idu u susjedni grad na bolju plaću, dodaje.

– Zbog manjka djelatnika ljudi nam doslovce padaju od nemoći na radnom mjestu, a dnevno u Zagrebu imamo 600 ljudi na bolovanju, što je više od 10 posto zaposlenih u vrtićima, upozorava sindikalna čelnica.

Ministar Fuchs na najavu prosvjeda jasno je rekao što o problemima odgojitelja misli: da se njega ne tiču.

Tvrdi kako se apeli upućuju na krivu adresu, Ministarstvu umjesto osnivačima, jer lokalna samouprava mora reagirati na probleme. Ako to ne čini, postoji prosvjetna inspekcija koja može izaći na teren i odrediti kazne.

Ovakav stav, tvrde organizatori prosvjeda, potpuno je neprihvatljiv jer taj važan sustav treba konačno urediti na nacionalnoj razini, a ne prepuštati ga dobroj volji lokalnih vlasti.

Premale upisne kvote

Da bi se riješio problem manjka odgojitelja, fakulteti bi upisne kvote trebali povećati za oko 10 posto. Prosječna je dob odgojitelja između 45 i 50 godina, svake godine u mirovinu odlazi između 500 i 700 ljudi, a kvote to ne prate.

Da bi se odškolovao jedan odgojitelj, potrebno je pet godina jer većina nastavlja studij do statusa magistra, tako da bi mjere koje se sad uvedu dale rezultata tek 2027. godine.