​Iako je nakon izbora Zorana Milanovića za predsjednika Republike premijer Andrej Plenković izjavio da očekuje »tvrdu kohabitaciju«, odnosi dva najvažnija zagrebačka brda bili su gotovo idilični u prvim mjesecima mandata novog šefa države. Milanović je dužnost preuzeo prije nešto manje od godinu dana, točnije 18. veljače 2020 godine.

​Sama je inauguracija bila obilježena njegovim nastupnim govorom koji je dobio nepodijeljene pohvale sa svih strana. Na osnovu njega dio je političkih analitičara čak ustvrdio da neće biti nikakve tvrde kohabitacije, te da bi njegovi odnosi s premijerom mogli biti idilični. Jedina je kontroverza bila izvedba Lijepe naše koju je Josipa Lisac otpjevala u aranžmanu primjerenijem kakvom jazz klubu u Chicagu nego mjestu gdje je prisegnuo novi šef države.

Mir do Slovenske

Bez većih problema odrađena su sva potrebna imenovanja za koja su bili potrebni supotpisi predsjednika i premijera, uključujući i ono da novi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga bude admiral Robert Hranj. Činilo se da će sve ići glatko, i da će dvojica nekadašnjih kolega iz Ministarstva vanjskih poslova odraditi svoje mandate u međusobnom poštovanju i kakvom-takvom suglasju.

A onda se 17. rujna prošle godine dogodilo nešto što je taj odnos ne samo okrenulo na glavu, nego ga pretvorilo u možda i najžešće političko šaketanje u ova tri desetljeća hrvatske demokracije. Tog je dana, naime, uhićen prvi čovjek JANAF-a, državne tvrtke u čijem je vlasništvu najveći naftovod u ovom dijelu Europe, Dragan Kovačević. On je na tu poziciju došao još 2012. nakon pobjede na parlamentarnim izborima koalicije na čelu sa SDP-om, a čiji je predsjednik tada bio Milanović. Medutim, Kovačević je na toj poziciji ostao i nakon dolaska HDZ-a na vlast krajem 2015 godine.

Kako to obično biva, medijima su dostavljeni transkripti Kovačevićevih razgovora s njegovom poslovnim partnerima gdje se našlo puno sočnih detalja o tome kako se vodi biznis u Hrvatskoj. A daleko najsočniji dio bio je onaj o takozvanom Kovačevićevom klubu u Slovenskoj ulici u Zagrebu. USKOK ga tereti da mu je tamo poduzetnik Krešo Petek u papirnatoj vrećici donio dva milijuna kuna mita kako bi njegova tvrtka dobila posao za JANAF. Priča je išla dalje, pa se otkrilo da su u taj klub zalazile brojne ličnosti iz hrvatskog političkog i gospodarskog života, od Jakov Kitarovića, supruga nekadašnje predsjednice Republike, preko trojice ministara, pa do samog Milanovića. I tu je došlo do eksplozije. Odnosno, eksplodirao je Milanović koji se našao pod paljbom dijela oporbe, uključujući i dijelove SDP-a, te drugih uglednih javnih osoba.

Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

​​Prvo ga je bila razbjesnila Dalija Orešković koja je zajedno s Marijanom Puljak, obje su sada u novoj stranci koju su nazvale Centar, održala konferenciju za novinare pred Kovačevićevom klubom. Ono što je Milanovića najviše zasmetalo bilo je to da su one na ulazu u prostorije okačile tablu s natpisom »Ured predsjednika Republike«, da bi potom Orešković ustvrdila da su se u tim prostorijama okupljali »kriminalci i protitutke«. Milanović je reagirao nazvavši dvije zastupnice »Thelma i Louise«, odnosno protagonisticama legendarnog američkog krimića. Potom je, delikatno kako on zna, objasnio da njih dvije i nisu baš tako uspješne u svojim osnovnim profesijama kao što su se pred stavljale u javnosti. U raspravu se uključio i profesor Žarko Puhovski pa je i on dobio svoje. Milanović se odjednom, nakon punih 20 godina u politici, sjetio činjenice da je Puhovski tijekom 1972. bio svjedok optužbe na sudskim procesima hrvatskim sveučilištarcima nakon sloma Hrvatskog proljeća. I tu je uslijedila prilično gruba razmjena riječi, u kojoj je grublja strana bio naravno Milanović.

Grintavac i šmrkavac

Ali sve je to bilo ništa prema njegovoj javnoj polemici s premijerom Andrejom Plenkovićem. Naime, Milanovića je razbjesnila činjenica da kroz svojih nekoliko dolazaka u klub u Slovenskoj, a moguće i kroz telefonsku komunikaciju s Kovačevićem, upao u mjere USKOK-a i policije. Naime, nad prvim čovjekom JANAF-a provodila su se predistražne radnje koje su uključivale i prisluškivanje njegovih telefonskih razgovora, a moguće i ozvučenje prostora u kojima je boravio, uključujući i famozni klub u Slovenskoj ulici.

Za činjenicu da mu se to dogodilo Milanović je smatrao odgovornim osobno premijera Plenkovića. Po njegovom tumačenju, predsjednik Vlade zna i mora znati kada policija i USKOK pokreću postupke u tako važnim slučajevima. Prevedeno, Milanović je zaključio da je Plenković znao za istragu, te da ga namjerno nije upozorio kako bi ga doveo u neugodnu poziciju.

– Tko treba znati takve stvari? Valjda postoji neka centralna točka povjerenja u tom sustavu, valjda je to premijer. Što ako premijer treba nekog državnog odvjetnika predložiti za glavnog državnog odvjetnika? A ta osoba je pod tajnom istragom? Tko će to premijeru reći? Ili će se čekati da premijer izblamira sebe, stranku, državu, da bi saznao da je osoba njemu došla na razgovor u lisicama. Razumijete li apsurdnost te situacije, bila je jedan od karakterističnih Milanovićevih izjava.

Stvar je bila u tome da je Kovačević bio pod istragom, odnosno na mjerama kada je, u proljeće 2020. godine, bio ponovo imenovan na čelno mjesto u JANAF-u. Plenković je tvrdio da premijer ne smije znati da je netko pod istragom bez obzira o kome se radi, a za pravo mu je dao i ministar unutarnjih poslova u Milanovićevoj Vladi Ranko Ostojić.

Plenković se isprva suzdržavao, ali kako je jačao intenzitet Milanovićevih napada, tako su i njegovi odgovori bili tvrđi. Uslijedilo je potom nekoliko dosad neviđenih tjedana u kojima su dva čelnika izvršne vlasti izmjenjivali najgore uvrede, i to na gotovo dnevnoj bazi. Negdje u to vrijeme dogodio se i napad Danijela Bezuka na Banske dvore, a Milanović je komentirao Plenkovićevu zabrinutost nad pojavom terorizma u zemlji, kao »seansu guslanja, odnosno narikanja, muškarca od 50 godina«, te ga uputio da »ide mami« ako ne može izdržati pritisak funkcije na kojoj se nalazi. Plenković mu, naravno, nije ostao dužan.

– Mogu ja sad, kao i on, krenuti s uvredama. Da sam kao on, rekao bih da je on 54-godišnji šmrkavac. Ali ja to neću reći. To je otprilike nivo rasprave koju on nastoji uvući u politički i komunikacijski prostor ne bi li napravio – što? Sveo ozbiljnu situaciju koju imamo u hrvatskom društvu, a to je borba protiv radikalizacije, na minimiziranje i relativiziranje, rekao je Plenković. ​Ova je polemika prestala tek nakon što se u kasnu jesen situacija s epidemijom COVID-19 bolesti naglo pogoršala, a posebno nakon katastrofalnog potresa koji je na samom kraju 2020. pogodio Baniju.

Prvo sapun, onda parfem

Drugi veliki sukob u koji je Milanović upao bio je onaj s bošnjačkom političkom elitom u BiH, odnosno s Bakirom Izetbegović i Željkom Komšićem.

– Imate Srbe čiji predstavnici govore svašta, ali imaju nekakva prava. Imate Hrvate. Da, Hrvati postoje kao i Bošnjaci. Ne možemo se praviti da ne postoje, a koji su nezadovoljno toj državi. Jel’ to neka tajna. Jesam li ja nacionalist ili šovinist ako to kažem? Neka se ne zanose da će bilo kakve strateške odluke o ičemu biti donosene bez suglasja triju konstitutivnih naroda, i to nije nikakav srednji vijek i bez toga nema građanske države. Još jednom govorim, građanska država u BiH je daleki, daleki san i lijepa stvar, ali prvo sapun, a onda parfem, bila je njegova izjava u intervjuu za RTL.

Kao što se i moglo očekivati na osnovu nekih prethodnih slučajeva, reakcije iz Sarajeva bile su, blago rečeno, histerične, često i krajnje vulgarne. Iako je bilo kristalno jasno što je Milanović rekao – da se prvo treba riješiti nacionalno pitanje u toj zemlji kao temelj za njeno postojanje, a tek onda krenuti u stvaranje građanske države, ma što to značilo – bošnjački su političari i njihovi medijski megafoni odmah pokrenuli tešku verbalnu artiljeriju.

– Procedura pranja, higijenska navika u nas, sapuna i parfema ide ovako. Obrišeš stražnjicu, možda na hrvatskom guzicu, papirom, ispereš vodom. Ako ti je to komplikovano, jednostavno se istuširaš. Tako se čisti stražnjica. Za čišćenje obraza, ne treba ti voda, sapun i parfem. Treba samo izvinjenje, ako si čovjek i ako imaš obraza. Ako imaš šta oprati, poručio je između ostalog Senad Hadžifejzović, jedan od najtvrđih zagovaratelja unitarne, centralizirane BiH-a. Puno nježniji nije bio ni Željko Komšić, jedan od dva predstavnika Bošnjaka u predsjedništvu BiH-a.

– Navodni miomirisi kulture i europeizma kojim se ponosi Milanović i zbog kojih smatra da ima pravo svima dijeliti lekcije, zapravo jesu smrad truleži šovinizma i fašizma koji se nalazi u njemu, iz njega progovara. I nema tog sapuna, a ni parfema koji mogu saprati i prikriti takav smrad. Jasno je svima koji ga znaju da je Milanović jedan nadobudni, egocentrični napuhanko, ali je poprilična novost da je sklon ibermenšovskom fašizmu, rekao je Komšić.

Medutim, nije ni Milanović bez odgovornosti za to da nije omiljen u bošnjačkoj političkoj eliti. Naime, vjerojatno najbizarniji, a moguće i najštetniji potez u prvoj godini mandata bio je njegov poziv Miloradu Dodiku da posjeti Zagreb. U tom je trenutku Dodik bio sam član predsjedništva BiH, ali ne i predsjedavajući tog tijela. Milanović je pojasnio da je Dodika u Zagreb pozvao naprosto kao predstavnika srpskog naroda iz BiH-a, te da je s njim, među ostalim stvarima, razgovarao i o »euroatlantskim perspektivama BiH«.

Nezadovoljstvo s desna

Jedina afera, ako se to tako može nazvati, koja je izravno pogodila Milanovića bio je njegov prvo privatni, tako je bilo najavljeno iz njegovog ureda, a potom službeni, naknadno pojašnjenje s Pantovčaka, posjet Albaniji, odnosno tamošnjem premijeru Ediju Rami. U cijeloj je priči problematično bilo to što se u medijima proteklih godina spekuliralo da je Milanović nakon premijerskog mandata po osnivanju privatne konzultantske tvrtke radio kao Ramin savjetnik. Međutim, nijedan medij nije ponudio dokaza da je tome zaista tako.

Na predizbornom sučeljavanju s Kolindom Grabar-Kitarović u siječnju 2020., Milanović je rekao da ga s Ramom veže samo prijateljstvo, te da nikada nije radio za njega. Prigovori na račun Milanovića išli su u smjeru da je problematično ako je išao u privatni posjet albanskog premijeru, a pritom koristio vojni helikopter, a potom i brod Hrvatske ratne mornarice. Međutim, iz Ureda predsjednika ustvrdili su da je javnost bila pogrešno izvješćena da se radilo i privatnom posjetu, te naglasili da je on bio službeni, te da su stoga troškovi puta mogli biti podmireni iz državnog proračuna.

Milanović je došao pod paljbu dijela medija zbog toga što je povodom Dana pobjede u kolovozu prošle godine najavio, a u siječnju ove godine i predao odličja postrojbama HVO-a koje su sudjelovale u oslobodilačke akciji Oluja. Problem je nastao zbog toga jer je zadnji zapovjednik jedne od njih, general Zlatan Mijo Jelić, pod istragom za ratni zločin. Njega je za to teretilo prvo tužiteljstvo BiH-a, a sada i DORH-a vezano za događaje iz hrvatsko bošnjačkog sukoba tijekom rata u BiH.
I dok je hrvatska desnica bila oduševljena njegovim obračunima s Plenkovićem i Puhovskim, nije im najbolje sjelo njegovo izistiranje da na važnim obljetnicama iz Domovinskog rata nema mjesta ustaškom pozdravu »Za dom spremni«.

– Pristali smo na sve elemente protokola, ali na ovo nismo pristali. Ovdje je jedan sudionik bio obučen u odoru s porukom »Za dom spremni« i ja u tome ne želim sudjelovati, rekao je Milanović nakon što je napustio ceremoniju obilježavanja akcije Bljesak u Okučanima. Desnicu je posebno zasmetala njegova izjava da bi ploče poginulom HOS-ovaca koje su bile postavljene u Jasenovcu trebalo baciti na smetlište. Ista se situacija dogodila nedavno kada je Milanović napustio obilježavanje akcije Maslenica nakon što su se a njoj pojavili veterani HOS-a u majicama na kojima je bio ustaški pozdrav.