Čak se i vrijeme od pokretanja istrage do podizanja optužnice znalo mjeriti u godinama / Foto Arhiv NL
Pogledamo li sudske predmete koji su uhićenjima započeli u 2013. godini – pravosudni sustav imao je najmanje čitavu godinu da ih pogura – zaključujemo da niti jedan veliki spis otad nije završio presudom, pa čak niti nepravomoćnom
Gospodarski kriminal jedna je od najtežih grana kada su kriminalističke istrage u pitanju. Naime, kompliciranost obrade, prije svega zbog ogromnih računovodstvenih izračuna bitnih u predmetima, nerijetko je dovodilo do toga da od prve prijave pa do presude prođu i desetljeća. Čak se i vrijeme od pokretanja istrage do podizanja optužnice znalo mjeriti u godinama.
Nekoliko promjena Zakona o kaznenom postupku posljednjih godina dovela su ipak do rapidnijih završetaka istraga, uvjetovanih striktno određenim rokovima za podizanje optužnica nakon otvaranja istrage. Zbog tih rokova nedavno se gotovo dogodio previd u USKOK-u te je Vinko Mladineo zamalo izbjegao podizanje optužnice. No, na kraju se situacija manje više primirila te će Mladineo ipak vjerojatno završiti na optuženičkoj klupi.
No, kako to zbilja izgleda »na terenu«? Koliko je sudstvo brzo, pogotovo kod gospodarskih slučajeva? Za usporedbu s prijašnjim vremenima, možda je najbolje pogledati predmete koji su uhićenjima započeli u 2013. godini, s obzirom na to da je pravosudni sustav imao najmanje čitavu godinu da pogura predmete. Najprije najvažnije: niti jedan veliki spis otad do sada nije završio presudom, pa čak niti nepravomoćnom.
Ove godine trebao bi svoj pravomoćni sudski epilog dobiti slučaj koji je u posljednjih desetak godina najviše uzbudio javno bilo. Fimi media, suđenje koje je na optuženičku klupu stavilo bivšeg premijera države Ivu Sanadera, ali i trenutno vodeću stranku po anketama, Hrvatsku demokratsku zajednicu, kroz neko vrijeme će završiti pravomoćnim sudskim epilogom. Nakon manje od četiri godine tako će se dovršiti predmet koji je izuzetno složen, medijski eksponiran i daleko izvan granica Hrvatske, a uz sve to, obrane optuženih nisu se s vremena na vrijeme libile niti usporavanja procesa. Pored toga, bivši premijer u nekoliko je navrata imao i zdravstvene poteškoće koje su usporavale proces.
Četiri godine za ovakav spis svakako nije previše vremena, kad se pogleda prošlost i brzina (sporost) rješavanja. No, nekakav ideal kojem se teži su dvije godine, što bi se računalo brzo i efikasno završenim suđenjem, čak i za ovakve teške i komplicirane predmete.
U ožujku 2013. godine u sklopu afere Core Media uhićena je i Dijana Čuljak, televizijska urednica, bivša supruga Vladimira Šelebaja te u to vrijeme djevojka bivšeg ravnatelja policije Olivera Grbića. Teretilo ju se da je sudjelovala u isisavanju novca u medijskim projektima, a zanimljivost je bila da je ključno za njezino uhićenje – bilo svjedočenje njezinog bivšeg supruga. Na Županijskom sudu u Zagrebu suđenje još uvijek traje, relativno pristojno se odmaknulo od početka te je saslušano na desetke svjedoka. Kako se radilo o brojnim projektima za koje se tereti ekipu iz Core Media, sud saslušava sve koji su sudjelovali u projektima, tako da je duljina trajanja očekivana.
Obitelj Šola
Vjerojatno najbizarniji medijski eksponiran slučaj gospodarskog kriminala te godine je iz travnja 2013. godine, kad se gotovo čitava jedna obitelj preselila iza rešetaka. Obitelj Šola, predvođena majkom Marijom i njezina tri sina, uhićena je pod sumnjom da su iz Karlovačke banke isisavali novac kroz kreditne palsmane bez pokrića. Trebalo je proći čak 20 mjeseci da se podigne optužnica u ovom slučaju, i to je napravljeno tek u prosincu prošle godine.
Baš ovaj slučaj obitelji Šola pokazuje sve manjkavosti tužiteljsko-policijskog aparata na ovakvim temama. Koje se mogu svesti na jedno – nedovoljan broj vrhunski educiranog kadra. Optužnicu koja se odnosi na brojne kredite davane poduzećima i trećim osobama, koji su potom zatvarani drugim kreditnim linijama bez ikakvog pokrića, zbiljski nije lako napraviti. Radi se u osnovi o vrlo kompleksnoj Ponzijevoj piramidi, gdje se jedan kredit zatvara drugim i tako redom, a osumnjičenici se valjda nadaju kako se onaj posljednji kredit nikad neće morati vratiti. I jednostavnije Ponzijeve sheme čak i u pravosudno razvijenijim državama zahtijevaju ogromnu količinu rada, veliki broj osoblja zaduženog za pravosudni postupak, a na kraju i veliku suradnju institucija. DORH je zbog kompleksnosti ovog spisa, koja se ispoljava prije svega na računovodstvenim stvarima, morao produžavati rokove za podnošenje optužnice te je na kraju ispalo da za takav jedan spis treba 20 mjeseci. Podsjetimo, osnovna zakonska odredba je da bi istražni postupak trebao trajati do šest mjeseci.
Usporeni »Remorker«
Ipak, najspektakularniji spis iz 2013. godine onaj je koji se naziva »Slučaj Remorker«, i tu još nije došlo niti do podizanja optužnica. Remorker je ime tvrtke Igora Premilovca, koji je priznao kako se preko njega i tog njegovog poduzeća registriranog u Pragu izvlačio novac iz brojnih institucija i javnih tvrtki. Vidoševića se tereti da je sa svojim kompanjonima izvlačio na desetke milijuna kuna iz Hrvatske gospodarske komore. Ovaj interesantni slučaj još uvijek je u istražnoj fazi, a njegova složenost je takva da će vjerojatno to trajati i duže vrijeme u 2015. godini. Naime, čim je dio spisa zasnovan na stranoj dokumentaciji (a Remorker je ipak registriran u Češkoj), gotovo pa se odmah može pretpostaviti kako će slučaj trajati i trajati. Uz to, slučaj Remorker je specifičan po tome da kako istražitelji idu dublje u dokumentaciju, nailaze na nove sumnje, pa je tako nedavno dio istrage proširio i na bivšeg ministra prometa Božidara Kalmetu. Takve svojvrsne procesne digresije svakako usporavaju onaj prvi slučaj, protiv Nadana Vidoševića. Treba kazati da iz pravosudnih krugova stižu informacije kako ima i novih sumnji u ovom predmetu te da bi se dodatno mogle širiti istrage. Što će u konačnici usporiti dovođenje predmeta do kraja, odnosno do pravomoćne presude.
