ZAGREB – Bivši premijer Ivo Sanader, nevladina udruga GONG, šestero portugalskih maloljetnika, hotelska tvrtka HUP-Zagreb, bivši dioničari Croatia Banke, građanin koji je uhićen zbog nepoštovanja epidemioloških mjera, odnosno nenošenja maske u javnom prijevozu naoko se čine da to šaroliko društvo nema ništa zajedničko. Ali nije tako – svi oni tužili su Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava jer su uvjereni da država u njihovom slučaju nije poštovala Konvenciju o ljudskim pravima i uglavnom su već iscrpili sve mogućnosti pred domaćim pravosuđem.

Ovi su tužitelji tek mali postotak ukupnog broja ljudi koji tuže Hrvatsku pred ESLJP-om, a njihovi slučajevi istaknuti su i u Posebnom dijelu prijedloga proračuna za sljedeću godinu u poglavlju u kojem se govori o Uredu zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava koji kao stručna služba Vlade zastupa državne interese u sudskim postupcima pokrenutim protiv Hrvatske pred sudom u Strasbourgu.

Osjetljiva tematika

Tako se navodi da se nastavlja prvi spor pred Velikim vijećem ESLJP-a iz područja zaštite prava okoliša kao ljudskog prava, a gdje je Hrvatska jedna od ukupno 33 tužene države, te da Ured u radu »ima nekoliko predmeta vrlo osjetljive političke problematike vezane uz pristup informacijama, (ne)pristranost Ustavnog suda, restrukturiranje i privatizaciju banaka, nove predmete u kojima se pokušavaju osporiti mjere donesene za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 te predmete povrede prava vlasništva od strane RH s potencijalno vrlo visokim odštetama koje će se u slučaju gubitka spora trebati isplatiti iz proračuna«.

Iz Ureda zastupnika su nam pojasnili da su u sporu pred Velikim vijećem tužitelji šestero portugalskih maloljetnika koji podnose zahtjev jer smatraju da im 33 zemlje krše »prava na život i obiteljski život« zato što su usvojile neodgovarajuće klimatske politike i nisu u potpunosti ispoštovale mjere dogovorene Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama i drugim međunarodnim dokumentima i domaćim zakonodavstvom. Predmet je trenutno, dodaju iz Ureda zastupnika, u početnoj fazi razmatranja pred Velikim vijećem. I većina ostalih spomenutih predmeta je u razmatranju, što znači da sud ocjenjuje dopuštenosti zahtjeva ili njegovu osnovanost.

GONG je zahtjev podnio jer smatraju da im je država uskratila pristup informacijama od javnog interesa i pravo na pošteno suđenje. Ta je nevladina udruga pokušala od Vlade ishoditi presliku zaključenog ugovora između Vlade i inozemnog privatnog odvjetničkog društva u vezi s pravnim zastupanje generala Hrvatske vojske u žalbenom postupku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji je završen 2012. godine oslobađajućom presudom. Vlada je to odbila uz objašnjenje da je ugovor u 2011. klasificiran kao »povjerljiv«, da razlozi za takvu klasifikaciju i dalje postoje, te da bi objavljivanje štetilo interesima države.

Na ESLJP-u pravdu traže i Daniel i Liam Grgičin, a tvrde da je prilikom Danijelovog uhićenja, kad je odbio nositi zaštitnu masku u javnom prijevozu u vrijeme epidemioloških mjera, bila riječ o nerazmjernoj upotrebi sile. Liam je svemu tome svjedočio.

Lišenje vlasništva

Kad je riječ o (ne)pristranosti Ustavnog suda, tužitelji su Ivo Sanader i Mladen Mlinarević, a smatraju da nisu imali pošteno suđenje jer je Ustavni sud bio pristran prilikom odlučivanja o njihovim ustavnim tužbama podnesenim nakon presuda Županijskog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda u predmetu »Planinska«. Svoj zahtjev temelje na tome što je u vijeću koje je odlučivalo o njihovim ustavnim tužbama sudjelovao sudac za kojeg smatraju da je trebao biti izuzet. Bivši dioničari Croatia banke žale se na lišenje vlasništva koje je proizašlo iz Odluke Vlade od 23. rujna 1999. o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke, a žale se i na nedostatak prava na pristup sudu u tom pogledu.

HUP-Zagreb smatra da mu je povrijeđeno pravo vlasništva jer je država u njegovu nekretninu smjestila osobe koje su zatim na nekretnini prouzročile štetu, koju država nije nadoknadila.

Široka je to lepeza slučajeva kojima se bave u Uredu zastupnika i koji pokrivaju skoro sva područja domaćeg i međunarodnog prava i prakse, a Ured za to ima tek 18 zaposlenih, a od sljedeće godine planira zaposliti još troje ljudi. Samo ti će zahtjevi, kao i budući zahtjevi stranaka biti dostavljani u rad Uredu u idućem trogodišnjem razdoblju kada to ESLJP odluči, ovisno o prioritetnoj politici ESLJP i radnom opterećenju tog Suda.

Ima Ured u radu i 80 predmeta koji se odnose na koordiniranje izvršenja presuda i odluka ESLJP-a a dio tih predmeta, njih devet, su stare neizvršene grupe predmeta, čija koordinacija zahtijeva stalnu komunikaciju s više raznih tijela u svrhu promjene sudske prakse ili donošenja odgovarajućih propisa što dodatno usložnjava opseg poslova Ureda.

Navodi se još i to da na povećanje opsega poslova utječe i sve veći broj ponavljajućih predmeta što znači da mjere koje su poduzela domaća tijela nisu bile dovoljno učinkovite te ih je potrebno redefinirati i poduzeti nove.

Za presude u proračunu 612 tisuća eura godišnje

Za podmirenje presuda osigurano je u proračunu gotovo 612 tisuća eura za svaku od sljedeće tri godine, što je gotovo pet milijuna kuna po godini. No, upozorava se i na to da novac za isplate naknada po presudama i odlukama ESLJP-a nije moguće isplanirati precizno jer one ne ovise o Uredu, već o dinamici odlučivanja ESLJP-a i o ishodu sporova pred njim, odnosno hoće li ili ne ESLJP utvrditi povredu Konvencije i dosuditi plaćanje naknade.