Sigurni dobitnici Vladinog prijedloga promjena u porezu na dohodak bit će građani koji iznajmljuju nekretnine, trguju dionicama, posjeduju dionice ili udjele na koje dobivaju dividendu ili udio u dobiti, a lako moguće da će na kraju profitirati i iznajmljivači apartmana.

Već godinama u Hrvatskoj se sve više društvenih dionika zalaže za to da se smanji porezno opterećenje na rad i jače oporezuje dohodak od imovine ili kapitala, a Vladin prijedlog izmjena poreza na dohodak rasterećenje će sigurno donijeti baš onima koji ostvaruju prihode od kapitala i imovine, dok će rasterećenje plaća ovisiti o tome hoće li gradonačelnici i načelnici povećavati stope poreza na dohodak nakon što država ukine prirez.

Ozbiljne olakšice

Ukidanje prireza će porezno opterećenje sigurno smanjiti svakome tko plaća porez na najam, tko ostvaruje zaradu na trgovini dionicama ili dobiva dividendu. Svi ti obveznici su uz stope poreza od deset posto, koji plaćaju primjerice na najam, dividendu ili zaradu od prodaje dionica, bili dužni na taj porez platiti i prirez u gradovima i općinama u kojima se on naplaćuje, primjerice u Zagrebu 18 posto, u Rijeci 12 posto. Sada ta obveza nestaje, jer Vlada ukida prirez, a lokalnim zajednicama koje ocijene da će zbog toga imati gubitak prihoda koji njihovi proračuni neće podnijeti, daje mogućnost da do određenih limita povećaju stope poreza na dohodak.

No, mogućnost da se zadrži isto porezno opterećenje za one koji trguju dionicama, iznajmljuju nekretnine ili ubiru dividende Vlada nije ugradila u svoj prijedlog zakona i ti će građani ubuduće plaćati manje poreza. Primjerice onaj tko na dobit ostvarenu na trgovini dionicama plati deset tisuća eura poreza na dohodak, u Zagrebu je morao platiti i još tisuću i 800 eura prireza, a u Rijeci, Zadru ili Puli ta je obveza bila 1.200 eura. Isto je i za dividendu ili prihode od najma, a sve te obveze nestaju od 1. siječnja sljedeće godine.

Situacija je povoljnija i za one koji bonuse, odnosno nagrade dobivaju kroz dionice u tvrtkama u kojima rade, jer na porez na dohodak koji su za to dosad plaćali po stopi od 20 posto više neće plaćati prirez. Ako neka tvrtka, primjerice banka, svoje direktore odluči nagraditi dionicama, čija je vrijednost tolika da na nju moraju platiti 50 tisuća eura poreza na dohodak, od 1. siječnja na to na ime prireza u Zagrebu neće morati platiti devet tisuća eura, a u Rijeci, Puli ili Zadru šest tisuća eura.

Isto je i s prihodima od kamata na štednju na što se plaća deset posto poreza na dohodak, ali ubuduće nestaje obveza plaćanja prireza i to baš u trenutku kad bi kamate trebale značajnije rasti pa bi se trebale povećati i obveze na osnovu poreza na dohodak i prireza.

Napukao štit

Što se tiče iznajmljivača apartmana, koji plaćaju paušal po krevetu, ako lokalne jedinice ne odluče povećati taj paušal ili su ga već podigli na maksimalne iznose do tisuću i pol kuna po krevetu, ukidanje prireza tim će iznajmljivačima donijeti porezno rasterećenje u visini prireza porezu na dohodak koji se plaća u njihovom gradu ili općini. Predloženim izmjenama Vlada će, upozorava ekonomski analitičar Željko Lovrinčević, sigurno smanjiti porezno opterećenje na prihode od imovine i kapitala, a o lokalnim vlastima ovisi hoće li doći i do rasterećenja plaća.

– Hrvatska je umjesto povećanja poreza na prihode od imovine krenula u rasterećenje i time zapravo nagradila rentno ponašanje. Ne vjerujem da je to bila Vladina namjera, ali zasad smo u situaciji da je rasterećenje rada, što su željeli postići ovim promjenama, za dobar dio ljudi još uvijek neizvjesno, a rasterećenje prihoda od imovine i kapitala će se od sljedeće godine za veliki broj ljudi sigurno dogoditi, upozorava Lovrinčević.

On ističe da su osobni odbitak i odbitak za uzdržavane članove obitelji bili svojevrsni štit radnicima od poreznog opterećenja, ali taj će štit u dvije godine, u prošloj i ovoj, izgubiti 20 posto vrijednosti zbog inflacije. Povećanje poreznog odbitka za pet posto, slabo će ponovo osnažiti štit od oporezivanja rada. Kako te izmjene oni s najnižim primanjima neće osjetiti, Vlada je izmjenama u mirovinskom sustavu odlučila na sebe preuzeti dio plaćanja mirovinskih doprinosa za građane s bruto plaćama do 1.300 eura i time je teret prebacila na proračun, odnosno na sve građane koji uplaćuju poreze i doprinose, a smanjila je novac koji se može koristiti za ostale javne usluge.

– Oni s najnižim primanjima su zaštićeni na teret svih ostalih, za one s većim plaćama podignuta je granica za koju se naplaćuje veća stopa poreza na dohodak, s 47.780 eura na 50.400 eura i najmanje će dobiti građani koji su dosad imali plaće od primjerice osam do 18 tisuća kuna. Taj srednji sloj koji je i imao koristi od poreznog štita najlošije je prošao i bit će još siromašniji, navodi Lovrinčević.

On smatra da je Vlada trebala iskoristiti ove izmjene, u koje je išla kako bi povećala plaće onima koji su zbog inflacije izgubili puno u posljednje dvije godine, ali nije prebacila teret prema bogatijima, pa je ovu priliku trebala iskoristiti da popuni određene rupe u poreznom sustavu, urediti plaćanje takozvanog paušala, plaćanje poreza na dobit za one koji plaćaju nižu stopu poreza na dobit, ali i ostvarivanje zarade nakon umirovljenja.

Niža stopa

– Tvrtke koje plaćaju dobit po stopi od deset posto plaćaju tu nižu stopu i ako su od prihoda 995 tisuća eura ostvarili čak 90 posto dobiti i ako je ta dobit samo deset posto. Malo država u EU-u ima tako uređen sustav, više njih se odlučuje tu nižu stopu naplatiti u slučaju da su mala i srednja poduzeća ostvarila dobit koja ima udio u prihodima od 25 ili 30 posto, dok se na sve iznad toga plaća veća stopa, u Hrvatskoj bi to bilo 18 posto, kaže Lovrinčević. Uz to država je omogućila rad u mirovini do polovine radnog vremena kako bi ljudi dulje ostali u svijetu rada i kako bi uz niske mirovine imali dodatne zarade. Lovrinčević ističe da sada dio građana to koristi, odlazi čak i u prijevremenu mirovinu, i vraća se na visoke pozicije u svojim tvrtkama, ostvaruju dobru zaradu i na to ne plaćaju doprinose i poreze. I tu bi se, smatra on, morala odrediti granica iznad koje se doprinosi moraju platiti.

– Umjesto stalnih izmjena Vlada se trebala odlučiti na uvođenje sintetičkog poreza kroz koji bi građanima objedinila prihode bez obzira na to iz kojih su izvora ostvareni i na to obračunala porez na dohodak. Tako se ne bi dogodilo da u pokušaju rasterećenja rada rastereti prihod od imovine i kapitala, zaključuje Lovrinčević.